Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice(HAD), u povodu 15 godina od početka rada na Leksikonu i 10 godina od primitka priznanja Pro urbe, priredila je predstavljanje trinaestog sveska "Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca" u petak, 22. rujna u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici. O povjesti Leksikona na predstavljanju je govorio urednik dr. sc. Slaven Bačić:
„Prije 15 godina počeli smo intenzivnije razgovarati o ideji Leksikona i počeli raditi na inicijalnome abecedariju. 2002 godine smo okupljali potencijalne suradnike, abecedarij i upoznavali stručnu i najširu javnost u Vojvodini, Hrvatskoj i Mađarskoj. Kao rezultat toga prvi, svojedobni pilot svezak, koji je obradio slovo A, izašao je 2004. godine. Do sada je to najtanji svezak, imao je 59 stranica, a obrađeno je 77 pojmova. Radi usporedbe, najopsežniji svezak do sada je 9. svezak, u kojem je obrađeno slovo H, u kojem je na 229 stranica obrađeno 190 pojmova.
Unatoč sumnjama, osporavanjima, podmetanjima pa čak i priječenjima, kojih je prvih godina bilo, kako to nažalost obično i biva, upravo od pojedinaca iz naše zajednice, kod drugih nacionalnih zajednica u gradu, ali i velike većine naših ljudi, pa i u Hrvatskoj i Mađarskoj dobivali potporu i čestitke, prije svega kao prva hrvatska autohtona zajednica koja je uspješno počela realizirati leksikografski projekt, a onda je stiglo i priznanje Grada Subotice. Naime, HAD-u, u okviru kojega se radi naš Leksikon, 1. rujna 2007. godine Skupština grada Subotice je za ovaj leksikografski pothvat dodijelila visoko priznanje Pro urbe. Ovdje je izloženi diploma i plaketa priznanja Pro urbe pa je zainteresirani mogu bliže pogledati. Priznanje je u ime HAD-a primio tadašnji predsjednik Društva Dujo Runje, a Katarinu Čeliković bih zamolio da nam pročita dio obrazloženja za priznanje.
„Hrvatsko akademsko društvo iz Subotice utemeljeno je 1998. godine radi razvijanja i populariziranja humanističkih i ostalih znanosti, poticanje znanstveno-istraživačkoga rada, objavljivanja znanstvenih i stručnih publikacija itd. Sukladno ovako zadanome djelokruga rada, u okviru Hrvatskoga akademskog društva od 2002. godine počeo je rad na do sada jedinstvenome leksikografskom projektu u Subotici – „Leksikonu podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca“.
Prvi svezak Leksikona pojavio se u proljeće 2004. godine, u kojem je obrađeno 76 pojmova, uz 5 uputnica, koji počinju na slovo A te još 28 ilustracija. Dosadašnjom dinamikom od po dva sveska godišnje, do polovice 2007. godine izašlo je 7 svezaka, kojima je obuhvaćeno prvih deset slova hrvatske i srpske abecede (A-F). U radu je sudjelovalo preko 80 autora, koji su napisali preko 750 leksikografskih natuknica, praćenih s više od 60 uputnica i preko 350 ilustracija. Do sada su pojedini svesci Leksikona predstavljeni više od 20 puta – u Subotici, Somboru, Tavankutu, Đurđinu, Starome Žedniku, Bačkom Bregu, Sonti, Zagrebu, Vinkovcima, Vukovaru i Segedinu, kojim prigodama je nazočilo ukupno oko 1500 osoba. Svakako je najveći uspjeh bio predstavljanje Leksikografskome zavodu u Zagrebu prosinca 2004. godine.
Iako su suradnici razasuti u tri države (Srbija, Hrvatska i Mađarska), a teritorijalni opseg predmeta Leksikona predstavlja međurječje Dunava i Tise od Budimpešte do Novoga Sada, najveći je broj suradnika upravo iz Subotice ali se i najveći broj predmetnih odrednica odnosi upravo na ovaj grad, koji je središte bunjevačkih Hrvata u Bačkoj još od vremena njihova doseljenja u Podunavlje u XVII. stoljeću. Vrijednost Leksikona ne ogleda se samo u mnoštvu podataka koje ovaj sadržava, pri čemu oni nisu samo rezultat kompilacije tj. ranijih saznanja, nego su u velikoj mjeri i nastali na temelju novih istraživanja, pri čemu su mnogi podatci kojima se do sada raspolagalo, morali biti korigirani. Mnogo je značajnije što se u Subotici počeo razvijati leksikografski rad, u koji pak nisu uključeni samo pripadnici bunjevačko-hrvatske zajednice u našemu gradu već i svi drugi zainteresirani za rad ovakve vrste, ali isto tako valja naglasiti da ovome Leksikonu nisu pojmovi koji su vezani jedino za ovu nacionalnu zajednicu, već su u njemu obrađene i osobe i članci od značenja i za cijeli grad Suboticu.“
Kada smo već kod brojki, dopustite da kažem i nekoliko statističkih podataka, koji, poput svakih brojki mogu izgledati suhoparno, ali mislim da ipak daju nekakav odgovor, makar o kvantiteti rada. Do sada je objavljeno 13 svezaka, s time da je prvi svezak doživio i izmijenjeno i dopunjeno izdanje, jer ga je nestalo (a nemamo više ni 4. sveska u kojem smo obradili pojmove koji počinju riječju bunjevac, bunjevački), u kojima je napisano 1654 članka na 1445 stranica, koje prati 973 ilustracija i 121 uputnica. Pisalo ih je ukupno 159 suradnika (netko tek jedan članak, drugi s više desetaka, a mnogi članci s suautorski). Ovo je 58. promocija Leksikona, predstavili smo ga u 24 mjesta, u Vojvodini, Hrvatskoj, Mađarskoj i BiH, u malim selima poput Vajske i Bođana do prijestolnica poput Zagreba i Sarajeva, od župnih dvorana pa do dvorane Leksikografskoga zavoda u Zagrebu dva puta (2004. i 2010.), na kojima je nazočilo od dvadesetak osoba pa do preko 200, na pojedinim subotičkim promocijama.
Na video bimu možete vidjeti skoro 300 fotografija u rasponu od 2004. pa do ove godine, sa različitih promocija i drugih događaja. Autor gotovo svih fotografija je Ivan Ivaković Ivandekić kojeg svi znamo kao Klapima, koji je vjerni pratitelj promocija Leksikona.
Od mnoštva predstavljanja osobno mi je teško izdvojiti najdraže. Posebno su mi drage promocije u rodnom gradu koje smo držali u ovoj velikoj vijećnici pred 100 ili 200 ljudi, ali svoj draž imaju i promocije pred 10 ili 20 osoba u malim selima gdje još jedva da ima našega šokačkog svita (Bač, Vajska, Plavna, Bođani) jer su ove promocije tim ljudima koji došli na to došlli na to veoma mnogo značilo, jer se kao malobrojna manjina osjećaju daleko i napušteno. Dirljivo je uvijek bilo i na predstavljanjima u Zagrebu, gdje smo se susretali s mnogim našim suzavičajnicima bačkim Hrvatima, koji su svoj kruh našli u matičnoj domovini. No, ipak kao posebno priznanje izdvojio bih dva predstavljanju u Leksikografskome zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, gdje smo predstavili 2. i 9. svezak 2004. odnosno 2010. godine. Na predstavljanju drugoga sveska u Leksikografskome zavodu, a originalni plakat s toga predstavljanja možete ovdje vidjeti, posebnu čast ukazao nam je jedan posljednjih velikih hrvatskih enciklopedista i tadašnji glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda Tomislav Ladan, kada je nenajavljen govorio na predstavljanju Leksikona, i pružio nama, tada još dosta mlađima, kako nas je nazvao „Hrvatima na limesu“ potporu u daljnjem radu.
Podsjetio bih da je upravo za naš Leksikon, sada teško bolesni Hrvoje Tikvicki, skladao Minijaturu za Leksikon, koju ste mogli čuti prije početka ove promocije, koja je praizvedena na 2. promociji Leksikona u Plavoj vijećnici 2004. godina, a zagrebačka praizvedba bila je iste godine na predstavljanju u Leksikografskome zavodu, koje sam spomenuo.
Tijekom rada na Leksikonu bio sam u kontaktu i upoznao sam mnogo divnih osoba, zaljubljenika u prošlost i etnografiju našega naroda ovdje, koji su radili i rade na promoviranju Leksikona; Živka i njegovog pok. brata Marina Mandića, živuće enciklopedije Hrvata u Mađarskoj; redatelja Ivu Škrabalu, kojemu je posljednji posjet rodnome Somboru bio upravo na predstavljanju Leksikona 2005. godine a koji je već teško bolestan odlučio doći na zagrebačku promociju 2010; Naco Zelić je neumorni promotor Leksikona u Hrvatskoj, koji se brine da dospije u što više knjižnica i do naših ljudi; Ivan Gutman, akademik iz Sombora, koga smo imalo i ovdje prilike čuti uvijek žarko želi sudjelovati na promocijama Leksikona; pok. prof. Matija Đanić iz Sombora pisao je vrijedne priloge; pok. prof. Đuro Lončar je od potpunoga zaborava spasio podatke o hrvatskoj povijesti Čonoplje, gdje još jedva da ima našega življa; kolekcionara Petra Skenderovića neumornoga autora podataka o mnogim suvremenicima hrvatskoga podrijetla; Grgu Bačliju, koji se posebno fokusirao na socijalističko razdoblje i dao priloge o mnogim danas već gotovo zaboravljenim bunjevačkim Hrvatima koji obnašali visoke dužnosti u Subotici itd. Ali najveći prijatelj i promotor leksikona bio je pok. Dujo Runje, što možete vidjeti na fotografijama. Uvijek se odazivao na promocije i kao uvijek držao lijepe čak i vatrene govore, uvijek ponavljajući kako se ne mogu čekati bolja vremena, jer ona nikada neće doći, nego se mora sada raditi.
No, osobnom držim da se značenje Leksikona nije se iscrpilo samo na prikupljanju i objavljivanju podataka u Leksikonu, nego da je on imao i šire posljedice tj. uključivanje naših suzavičajnika znanstevnika mlađe generacije iz Hrvatske (Mario Bara, Petar Vuković, Robert Skenderović) i Mađarske (Ladislav Heka) u naš kulturni život i onda uz njih i drugih znanstvenika iz Hrvatske, što je posredno utjecalo i na primjerice Godišnjak za znanstvena istraživanja Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata.
No, da se vratim ipak na ovaj 13. svezak. O njemu će više pričati drugi, prije svega naš gost profesor Vrbošić, koji je već predstavljao 9. svezak sa prof. Stanislavom Marjanovićem u ovoj dvorani 2010. godine a inače je i kao ondašnji veleposlanik RH u BiH bio i gost na sarajevskoj promociji Leksikona.
U ovom svesku ukupno 57 autora napisalo je 180 članaka, koje prati 107 ilustracija i 12 uputnica. U pogledu osoba najzastupljenija su prezimena Kopilović (19) i Kopunović (12), a od zastupljenijih su još Kovač, Kovačić, Krmpotić i Križanović, možete pročitati što nigdje ne možete o Koćevim salašima kraj Sombora ili Kobinom selu u tavankutskom kraju, ili o zemljopisnom pojmu Kraj koji postoji samo na širem području Tavankuta do Pačirske pruge. Malo je poznato djelovanje bereškoga isusovca Marina Kovačeva u Kolumbiji misionara među tamošnjim domorodačkim stanovništvom, o svećeniku Anti Kopunoviću koji poslije Drugog svjetskog rata otišao u Argentinu a svoju je kuću darovao dominikankama koje danas i tamo imaju samostan. Ima za nas iznimno značajnih osoba (pjesnici Aleksa Kokić i Jakov Kopilović, ili glulmci Geza Kopunović i Eržika Kovačević), ali i potresnih sudbina, poput Nikole Kopilovića, odličnog studenta subotičkog Pravnog fakulteta i stipendista francuske vlade kojeg su, poslije 1941. madžarske vlasti kao nacionalno svjesnoga antifašista prisilno unovačili u honvede i odveli na prisilni rad na Istočnu frontu, gdje je angažiran u radnoj jedini na pronalaženju nagaznih mina, a ne zna mu se ni točno mjesto gdje je poginuo niti grob. Oni i još mnogi drugi naši preci i suvremenici zaslužuju da ustrajemo na pisanju našega Leksikona.
Pogledajete u video uradku što je o Leksikonu na predstavljanju rekao prof. dr. sc. Josipa Vrbošića na http://www.hnl.org.rs/nova/videos/1467-predstavljen-xiii-svezak-leksikona-podunavskih-hrvata-bunjevaca-i-sokaca-u-subotici
Profesor Tomislav Žigmanov, v. d. ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata je između ostalog rekao: “Broj i vrsta sadržaja koji se vežu uz hrvatsku zajednicu, bilo iz prošlosti, bilo iz sadašnjosti, u ogromnom su broju povećani. To znači da se slika nas samih, o nama samima povećala, obogatila, postala je cjelovita. Sada ne možemo reći da poznajemo samo povijest subotičkih Hrvata već s ponosom možemo istaknuti da znamo ono što je vezano uz Hrvate i iz drugih dijelova Bačke, dijelova Mađarske, vezano ne samo uz bunjevačke Hrvate, već i šokačke. Drugim riječima, mi smo do polovice Leksikona obradili cjelovito, relativno pouzdano, istinito, najveći dio onoga što je vezano uz povijest i sadašnjost podunavskih Hrvata, ne samo kada su u pitanju pojedinci i ono što su oni činili, nego kada su u pitanju i običaji, ustanove, veliki, makropovijesni procesi, veliki društveni fenomeni kao što je konkordat, najveći globalni fenomeni kao što je Katolička Crkva. Bogatstvo i raznovrsnost sadržaja koje sada imamo nakon ovih 13 svezaka Leksikona su neusporedivo veći, bogatiji i istinitiji u odnosu na ranije razdoblje.“ Podsjetio je na početke rada na Leksikonu što možete pogledati u video uradku na https://youtu.be/f8MQffJP7fo
Hrvatske novine vijesti
