Nakon vijećanja 4. rujna 2017. godine žiri je odlučio i o prvoj, drugoj i trećoj nagradi. Za trećeplasiranu žiri je proglasio priču Batak književnice iz Sonte Ruže Silađev, drugo mjesto zauzela je priča Bomboni sa zemlje Branke Dačević iz Novog Sada, a prvu nagradu osvojila je priča Badlove Vlaha Ercegovića iz Dubrovnika.
Smještajući svoju pripovijetku u fantastični milje, Vlaho Ercegović opisuje neobični susret u vlaku sa divovskim žoharom. Slučajni suputnik i razgovor što se vodi sa njim otvaraju se na više razina tumačenja: one u isti mah tretiraju pitanje samoće, čovjekova životna izbora i puta, istine i zablude što se nadvijaju nad nama, te paralelne percepcije i zrcanja. Uvodeći pažljivo i postupno, no nadasve efektno, lik žohara, Ercegović mu pridaje niz ljudskih osobina, no ovdje se ne radi o paraboli niti o alegoriji. Dapače, kao da pisac namjerno potencira područje između dvaju svjetova koji se sustiču, te tako draž njegovoga pripovijedanja počiva u međuprostoru – vlaku koji nije ni tamo ni ovdje. Uzbudljivost i neizvjesnost, koje autor održava do samoga konca, a donekle i ambijentalni apsurd odlikuju i visoko pozicioniraju Badlove u ovogodišnjoj nadasve ozbiljnoj konkurenciji priča i autora.
Radnja priče Bomboni sa zemlje Branke Dačević odvija se u vrijeme Drugog svjetskog rata, na području današnje Vojvodine. Miješani brakovi i isprepletani životi pripadnika različitih nacija i konfesija prije ratne pošasti na ozbiljnoj su provjeri nakon njemačke okupacije i „rješavanja“ židovskog pitanja. U nimalo humanim uvjetima odrasta djevojčica koja nastoji razumjeti svijet oko sebe i objasniti nemotivirano i iracionalno ponašanje, ponajprije bijes i mržnju, što ju zatiče u svome selu. Iako se naracija odvija u trećem licu, Bomboni sa zemlje dati su iz dječje perspektive, iz pozicije nekoga tko se ne prestaje čuditi.
Batak Ruže Silađev također je priča koja nas vraća u prošlo stoljeće i djetinje dane što ih pripovijeda naratorka, uz uočljivu dozu sjete i nostalgije. U ovoj je priči opisan težak život seljaka nadničara, njihove obitelji, ali i djece koja se odmalena uče raditi i pomagati. Glavnu junakinju, djevojčicu Ružicu, zatičemo u dva ambijenta: u svome domu, gdje sudjeluje u kulinarskim i drugim poslovima, i u polju, gdje dolazi donijeti majci ručak. Ono što umješnoj naraciji Ruže Silađev daje posebnu draž jeste to što ona izravno donosi govor bačkih Šokaca, koji je danas u izumiranju, te i na ovaj način autorica daje nemjerljiv doprinos očuvanju jezika svoga naroda
