Njena pojava, njeno ophođenje i ponašanje, njen rad na kolonijama i našim druženjima predstavlja nam jednu upornost poput Siziva, nesebičnost poput Prometeja, poštovanje drugih i skromnost poput Franje Ašiskog i dobrotu poput Majke Tereze. Njena najveća ljubav je stvaranje novih djela, a najveći kapital dobrota
Izložbe povodom 60. obljetnice slikarskog rada Ruže Tumbas je otvorena u ponedjeljak 8. svibnja 2017. godine u Galeriji Otvorenog sveučilišta u Subotici. Izložbu je otvorio Branimir Kopilović, povjesničar umjetnosti.
Postav je podijeljen u šest cjelina: Salaši, Pejzaži, Staze u šumama, Cvijeće, Detalji grada Subotice i Mrtva priroda. Izložena djela moći će se pogledati do 14. svibnja/maja 2017. godine.
Predsjednik udruga „Cro Art“ Josip Horvat je o 60. godina slikarskog rada Ruže Tumbas na otvorenju izložbe rekao:
„Ponekad se dešava da živeći i uživajući u radu nekih ljudi, mislimo da znamo puno o njima, prepoznajemo njihova djela na izložbama , na susretima slikara. Međutim za takovo nešto je potrebno vrijeme.
A moje vrijeme kroz koje sam se družio i surađivao sa g-đom Ružom Tumbas je upravo napunilo period od dvije decenije. G-đu Ružu bliže sam upoznao sada već daleke 1997. Godine , kao članicu likovne sekcije HKC „Bunjevačko Kolo“, već tada bila je poznata po svojoj stvaralačkoj energiji , među umjetnicima. Sjećam se slikara iz Osiječke udruge „LIKAR“ koji su nas pozvali na jednodnevno druženje na obali Drave kod Osijeka sa molbom da obavezno povedemo slikaricu Ružu Tumbas, a kada smo došli doček starih umjetnica iz Likara bio je više nego radostan i sjećam se riječi jedne od njih : Ja se nisam još ni raspremila i namjestila za rad , o motivu da i ne govorim , a tetka Ruža kako je svi zovemo , već završava svoj salaš.
I tako na mnogim kolonijama . Ništa je nije moglo omesti da za svoj dolazak na koloniju domaćina ne podari sa nekoliko radova. Poznata je tetka Ruža po svojoj nesebičnnoj susretljivost prema mlađim slikarima savjetima pa i ličnim učešćem u instrukcijama kako bi neki motiv ili detalj trebalo uraditi. Još uvjek mi je u sjećanju gostovanje na salašu obitelji Josipa i Martina Gabrić na Hrvatskom Majuru. Baš kada su slikari otpočeli sa radom počeo je veliki pljusak tetka Ruža me je zamolila odlučnim glasom Josipe morate mi pomoći držati kišobran moramo izaći napolje i moram skicirati ovaj stari salaš, ja sam to i uradio. Ni pljusak ni nemirna rijeka Tisa u Martonošu na kojoj tetka Ruža sjedeći u čamcu na kolenima crta motive sa Bačke i Banatske strane obala rijeke nisu sprečavale našu današnju slavljenicu da slika. I još mnogo takvih detalja na gostovanjima u Somboru, Sonti , Plavni ,Lemešu,Stanišiću, Vukovaru i mnogim drugim mjestima diljem Vojvodine, Baranje i Slavonije. Kod mnogih pozivara gdje smo sudjeluvali na likovnim kolonijama ostavljala je vrijedne radove, a time potvrđivala svoj talenat , a i respekt udruzi i bila garant novim pozivima za nova gostovanja. Još nešto ostat će mi u ličnomu sjećanju, a to je obeležavanje 50-te obljetnice njenog slikarskog rada 2007, u kojem sam imao čast sudjelovati u organizaciji i podariti moj skromni doprinos .
Tada sam rekao a pri tim riječima ostajem i danas, jer se i nakon proteklih 10 godina samo još jače potvrdilo
Njena pojava, njeno ophođenje i ponašanje, njen rad na kolonijama i našim druženjima predstavlja nam jednu upornost poput Siziva, nesebičnost poput Prometeja, poštovanje drugih i skromnost poput Franje Ašiskog i dobrotu poput Majke Tereze. Njena najveća ljubav je stvaranje novih djela, a najveći kapital dobrota.
I što reći ispred udruge CroArt čiji je Ruža Tumbas osnivač i počasni član : Poštovana Ružo svim slikarima CroArt-a i meni osobno je čast da Vas imamo , da sa Vama radimo i da od srca uživamo u ljepoti stvaranja lijepoga.“
Hrvatske novine vijesti
