Blagdan svetog Josipa, jedan od četiriju praznika Hrvata u Srbiji, proslavljen je 16. ožujka svetom misom u Franjevačkoj crkvi, a potom je održana svečana akademija u Velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici.
Predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) dr. Slaven Bačić se obratio nazočnima riječima: „Čast mi je i ove godine pozdraviti Vas na današnjoj proslavi jednoga od 4 naša praznika hrvatske manjine u Srbiji – blagdana sv. Josipa 19. ožujka, kojega zbog specifičnog tajminga ove godine obilježavamo nekoliko dana ranije.
Ovo je jedan od dana susreta nas nekoliko stotina članova hrvatske manjinske zajednice, jedan od dana kada smo ponosni što možemo slobodno izraziti naš osjećaj pripadnosti hrvatskome narodu, bez obzira nosimo li regionalna imena bunjevačkih, šokačkih, srijemskih, dalmatinskih, hercegovačkih, bosanskih itd. Hrvata. To je dan kada možemo uz Bože pravde s ponosom slušati Lijepa naša domovino, uživati u programu i poslije malo međusobno razgovarati.
Međutim, sutradan se vraćamo u stvarnost, prije svega zbog teške gospodarske situacije. No, mi pripadnici hrvatske manjine u Republici Srbiji vraćamo se i u svakodnevicu svjesni da smo među onim manjinama koje nisu baš najomiljenije u ovome društvu. Vidjeli smo to na prošloj proslavi 15. prosinca, kada se nitko od visokih republičkih, pokrajinskih ili lokalnih organa nije odazvao da nazoči našoj proslavi izbora za prvi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća.
Mi, naravno, jesmo zbog toga tužni, ali ne smijemo biti defetistički raspoloženi. Na nama samima je da unatoč tome inzistiramo na ostvarivanju naših manjinskih prava, pa i onda kada to nije jednostavno. Primjerice, ne manjinsko već i ljudsko pravo je da naša imena budu napisana na hrvatskom jeziku latiničnom pismu u osobnim i zdravstvenim iskaznicama, i to bez obzira je li jezik u službenoj uporabi ili nije. Ali to moramo posebno tražiti, to puno puta nije jednostavno, službenik sa šaltera će Vas pogledati poprijeko, ili reći da to nije moguće, ali do nas je da ustrajemo u tome. Ako i tada ne uspijemo, postoje mehanizmi da ipak dođemo do našeg prava. Jednako tako, budimo odvažni i upisujmo djecu na nastavu na hrvatskom, redovito čitajmo tisak i gledajmo elektroničke emisije na hrvatskom jeziku, čitajmo i širimo naše knjige (godišnje se na hrvatskom izda tridesetak knjiga u Vojvodini!), inzistirajmo na izdavanju dvojezičnih dokumenata, sudjelujmo u radu hrvatskih udruga i dolazimo na njihove priredbe, na predstavljanja hrvatskih knjiga. Samo na taj način možemo pokazati svoju odvažnost i ustrajnost. Nažalost, moram opet reći, da čak i istaknuti članovi naše zajednice (među njima i vijećnici Hrvatskog nacionalnog vijeća ili uposleni u hrvatskim institucijama) ne prakticiraju prava koja imamo. Samo ukoliko vlastitim primjerom hrabro ostvarujemo svoja manjinska prava, pokazat ćemo da cijenimo sebe, a onda će nas i drugi uvažavati!
Sve ovo, naravno, nije uvijek jednostavno, jer još uvijek postoji strah i živo sjećanje na 1990 e. Biti Hrvat u Srbiji nije nimalo lako, to znamo svi! Refleks je to i gotovo svakodnevne medijske antihrvatske histerije, koja onda utječe da se još više uvlačimo u sebe. Još uvijek se studenti plaše na fakultetu izjasniti Hrvatima, još uvijek i u školama i na poslu postoji strah izjašnjavanja Hrvatima. Međutim, uvjeren sam da su ta vremena nepovratno iza nas i da moramo nastupati hrabro u svakom segmentu našeg manjinskog života, i samo tako možemo pobijediti one koji nas žele zaplašiti.
Bunjevačko pitanje nepotrebno opterećuje odnose između Hrvatske i Srbije (poput vlaškog pitanja i odnosa Srbije i Rumunjske) ne zbog činjenice da se nekome uskraćuje slobodno pravo na nacionalno izjašnjavanje, već zbog uloge vlasti koja je daleko od neutralne, iako bi to morala biti prema mišljenju eksperata koji prate provedbu Okvirne konvencije za zaštitu manjina, i prema Akcijskom planu za poglavlje 23.
Očigledno je da i ova i još neka druga otvorena pitanja nećemo moći sami rješavati zbog nemogućnosti partnerskog dijaloga s vlastima, nego će i ovaj puta biti potrebna pomoć Republike Hrvatske. To se, dakako, odnosi i na naš glavni politički zahtjev koji proizlazi iz Sporazuma o zaštiti manjina između Srbije i Hrvatske, a to su garantirani mandati na republičkoj, pokrajinskoj i lokalnim razinama za hrvatsku manjinu, kao što ih ima srpska manjina u Hrvatskoj, ali prema najnovijim prijedlozima vlasti o promjenama izbornog sustava za manjine u svezi s provedbom Akcijskoga plana za nacionalne manjine, vlasti i dalje niti razmatraju ovaj model predstavljanja manjina. Očekujem i uvjeren sam da će se Republika Hrvatska čvrsto zauzeti za provedbu onoga što su vlasti Srbije svojim potpisom i preuzele, pa tako i za garantirane mandate naših predstavnika.
Kako i ovaj puta blagdan slavimo u uvjetima izbora, koristim prigodu da Vas pozovem da ostvarite svoje glasačko pravo, jer onaj tko ne ode glasovati, nema moralna prava kasnije izražavati eventualno nezadovoljstvo političkom situacijom.
Na koncu, u želji ohrabrenja da koristite manjinska prava i nadi pozitivnoga rješavanja otvorenih pitanja, još jedanput svima čestitam današnji praznik i želim ugodan večerašnji program!“
Obilježenu Blagdan svetog Josipa su uz predstavnike hrvatskih ustanova, institucija, udruga i Crkve nazočili i Milan Bošnjak ispred Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Veleposlanik Republike Hrvatske u Srbiji Gordan Markotić.
Veleposlanik Republike Hrvatske u Srbiji Gordan Markotić poručio je da u budućnosti, predstavnici hrvatske nacionalne manjine mogu samo zajedno, ne samo štititi svoj nacionalni identitet u Srbiji, nego i raditi na poboljšanju svog položaja i ostvarivanju svih svojih prava, koji su ne samo predviđeni zakonodavstvom Republike Srbije, već i sporazumom o zaštiti nacionalnih manjina između Hrvatske i Srbije.
Na obilježavanju Blagdana svetog Josipa nastupio je zbor župe Josipa Radnika iz Đurđina pogledajte na http://www.hnl.org.rs/nova/videos/1187-obiljezen-blagdan-svetog-josipa-nastup-zbora-zupe-josipa-radnika-iz-durdina
Hrvatske novine vijesti
