Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ objavljenoj u izdanju zagrebačke izdavačke kuće TKANICA PROZOR (III. priča iz IV. poglavlja „Nova kuća“) Jelena se službeno sudski rastavila, a kuću u Futogu su ona i bivši muž morali prodati jer nije bila fizički djeljiva. Sud je Jeleni dodijelio maloljetnoga Gorana na starateljstvo, a zadužio je, po rješenju Centra za socijalni rad u Novom Sadu, oboje roditelja da novcem od prodaje kuće kupe stan na Goranovo ime. Otac je Goranu dao dio svoga novca i to se vodilo kao Goranova ušteđevina, a Jelena je na svoj dio dodala i svoju ušteđevinu, te je kupljen dvoipolsoban stan u Novom Sadu, u zgradi nedaleko od stana bake Vere. Prethodno su Jelena i Marko skoro godinu dana tražili stan koji se može kupiti za raspoložive novce, kako bi se mogli od baka Vere svi preseliti u njega.
Naša i vaša djeca
Piše: Zoran Podunajec
Odnosi unutar obitelji utječu na pušenje kod djece
Mlade ljude treba što više educirati o štetnosti cigareta za njihovo zdravlje. Kroz medije i tiskovine vršiti pritisak na što jaču prevenciju u borbi protiv te bolesti. Mladima omogućiti da se sami organiziraju i zabavljaju na zdrav i prihvatljiv način
Gustikina Pripovitka
Piše: Mirko Vidić
Posli Gustike drugačije gledam
Moj Dida je bio pravi Gospodin, kadgot je išo u Varoš uvik, al bas uvik je bio u ispeglanom odilu i biloj košulji. I naravno u šeširu bez kojeg se ni na sokak nije izlazilo. Kad sam ga jedared pito
-šta će Vam šešir po ovoj vrućini-kazo mi je da je šešir tu da se ima šta skinit ako naiđeš na putu na kakog važnog čovika jel da ga skineš ako staneš divanit sa kakom Gospođom. Iako onda još nisam znavo šta znači ovaj drugi dio objašnjenja, znavo sam da je to štogot što se tako mora jel je Dida imo misto u Loži na tribini na Bačkinoj paji, a tamo, opet, nije sidio makar ko. To zato jel se kadkot lopto za Bačku i zato sto su ga često zvali da bude Biro na kakoj utakmici Nedljom.