Osim vala studeni koja je zadesila cijelo područje ,mjesta Tavankut donji i gornji zadesio je i val vrućine. Vrućina je mnogim mještanima jer je Tavankut trenutačno jedno od najugroženijih mjesta koje trpi migrantsku krizu. Naime u gore navedenim mjestima kao i u Mirgešu susjednoj mjesnoj zajednici danonoćno po skrovitim mjestima ali itekako i po javnim borave migranti.
Iako je zima pokazala svoju ćud migranti obmotani dekama nemare niti malo za to, dapače šeću se unaokolo neki kupujući namirnice neki šečkajući unaokolo viču na Engleskom (hangri=glad) .
Rijetko kom stanovniku ovih sela je svejedno, posebice se plaše žene i mlade djevojke jer migranti u grupama deluju itekako zastrašujuće dok šeću kuda stignu pa i samim prometnicama.
Do Tavankuta pristižu svakodnevno autobusima javnog poduzeća. Po izlasku se upućuju ka graničnoj liniji gdje nemaju šansi da prođu bodljikavu žicu niti do zuba naoružane Madžarske oružane postrojbe koji su osim dugim cjevima potpomognuti i iz zraka helikopterima kao i službenim psima. Posle neuspeha prolaza u EU, migranti se povlače u šumu koja je od granice udaljena tek nekoliko stotina metara i tu se zadržavajući pale vatre i griju se i kuhaju, postoji velika opasnost da ovako zapale šumu. Drugi se pak snalaze na štetu mještana koji imaju salaše i vikendice u samoj blizini granice pa i dalje, migranti nemare za ništa nego nemilice upadaju u objekte mještana i tu borave do dolaska policije koja ih udaljuje i poduzima potrebne korake .
Povodom ovoga do sada najvećega da nazovem talasa migranata na teritorij Tavankuta, reagirao je predsjednik savjeta mjesne zajednice Tavankut g. Tomica Vojnić Mijatov obaveštavajući mnoge nadležne institucije o svemu što se dešava.
Tavankućani se nadaju da će se nadležni angažirati te poduzeti mjere zaštite pučanstva u našim selima te da će ljudi napokon u ovoj bijedi naći barem mir na ulicama ne plašeći se nailaska ljudi koji potječu iz neke druge kulture i koji očigledno nevode brigu o zakonima R Srbije koja ih je primila te se ponašaju krajnje razbojnički kada upadaju u nečiju kuću. Mnogi se Tavankućani pitaju. Da li im to toleriraju u zemljama iz kojih dolaze? Ili to čine samo ovdje kod nas bez straha da će za ovo kazneno djelo odgovarati.
I da se dotaknemo i ekologije povodom svega-u cijeloj godini Tavankut pa i Mirgeš imaju svega par mjeseci komunalne radnike koji održavaju čistoću sela, s’druge strane smeća ima posvuda jer migranti ga bacaju posvuda gdje god stignu i to tokom cijele godine te se ovim povodom valja napomenuti da bi se moglo preispitati i ovo pitanje jer mi kao mještani niti smo dužni niti imamo adekvatnu opremu za spremanje sela posle prolaska ovih ljudi koji jesu u nevolji ali imaju prihvatilišta iz kojih slobodno ulaze I izlaze kada im volja-dok mi poreski obveznici sve ćutke trpimo i gledamo. Dokle?
Tomislav Mačković
