Intervju: Jelena Balzam, slamarka iz Subotice
Za početak razgovora približite našim čitateljima kada ste se počeli baviti umjetnošću oblikovanja slame, šta je na Vas utjecalo?
Slamarstvom sam se počela baviti 1990. godine. Prvu sliku od slame koju sam vidjela je bila slika Ruške Poljaković, čiju sliku je moja baka kupila i poklonila mi za rođenje moje prve ćerke 1986. godine. Zaintrigirala me tehnika ali nisam imala tada vremena a nisam se mogla informati gdje i kako. Prvu perlicu sam napravila sa svojom učiteljicom Ivankom Cvijin, koja nas je vodila na Bunjevačku ulicu kod jedne obitelji gdje smo učili plesti. No sve to je ostalo na nesvesnoj razini...Ivan Bašić Palković obavijestio me je da će čuvena slamarka Ana Crnković držati sekciju, kako u prostorijama M.Z. Gata i tako sam započla oblikovanje u tehnici slame.
Napravila sam prvu sliku u ljeto 1991. godine veličine 10x6 cm koja još uvijek ukrašava zid u kući svojih roditelja. Moja je prva velika slika, egipatske piramide. Naravno, s svim nedostatcima, Ana je tada rekla čarobne riječi: "Dođite u koloniju".
Zanimljivo je da je moj stric naučio pročišćavati slamku, ali vidjela sam konkretne stvari na toj koloniji. Tehniku su čuvali su kao državnu tajnu, pogledali su me s nepovjerenjem i rekli: "Nisi djevojka, nego udana i imaš dijete." Slamarke su djevojke, neudate!
No, nakon toga sam počeo raditi s Anom i slama je postala sastavni dio mog dana i naše obitelji. Moj suprug je jednom rekao, "Svaki dan, Božić je s nama"!
Približite nam slike i predmeta koje izrađujete od slame?
Od slame oblikujem slike velikog formata, minijature, kutijice, čestitke. Najmanje izrađujem perlice, samo nekoliko perlica sam uradila, a volim raditi pejsaže.
Moje dužnosti, način života i rada, a moja narav nije dopuštala da sudjelujem u nekoj udruzi. Pokušala sam izgraditi svoj put. Slijedila sam osnovnu tehnika i radovi starih slamarki bili su mi stalno u mom umu.
Koji je tijek izrade slika i predmeta od slame, što je sve potrebno?
Prijateljima koji su i na selu i koji me snabdevaju slamom. Porodica Đule Vojnić Purčara i Ivica iz Male Bosne me snabdjevaju ječmenom, ražanom i ovsenom slamom a naši susjedi Grgo i Dominika Piuković, bankuti slamom.
Da bi se krenulo u bilo kakvu izradu sem slame potreban je alat, makaze,male i velike, nož sa oštrim vrhom, selotejp, žica različite debljine, olovka, gumica, štapić za nanošenje lepila, lepilo, ja koristim kendakol. Papir različite veličine, karton, lepenka za slike i to je to.
Da li ste izlagali na izložbama?
Izlažem na kolektivnim izložbama koje organizira grad Subotica, na izložbama svake godine koje organizuje Pokrajina. Prvu samostalnu izložbu sam imala 13. ožujka 2013. u prostorijama gradske knjižnice na Paliću. Izložbu je otvorila povjesničar umjetnosti Olga Šram i slikar Šandor Kerekeš.
Učestvovala sam na oko 200 kolektivnih izložbi, na 10 slamarskih koloniji u Tavankutu , na 3 slikarske humanitarne kolonije u Zrenjaninu i Kikindi.
Na Pokrajinskoj izložbi prije tri godine dobila sam specijalnu nagradu, pre dvije godine osvojila sam drugo mjesto a prošle treće mjesto u konkurenciju oko 150 slikara amatera iz cijele Vojvodine, bez obzira na tehniku. Dobila sam više nagrada na internacionalnim takmičenjima koji se održavaju preko interneta. Htjela sam da vidim gde mi je mjesto!
Što je za Vas oblikovanje u tehnici slame?
Slamarstvo je za mene bilo način da spustim energiju, da se koncentriram, da kanališem negativnosti koje su mi se dešavale radeći tri posla paralelno. Ujedno i dodatni izvor prihoda i to značajan a najviše mi je pružilo mogućnost da misli, snove i svoju energiju pretočim u djela koja su okarakterisana kao umjetnička i koja su mi donijela zadovoljstvo i satisfakciju, priliku da naučim mnogo o izložbama, da upoznam jedan sasvim drugi svijet i budem dio njega i da me slikari prihvate bez obzira ma materijal koji koristim.
Trudim se biti svoja i mislim da sam za ovih 27 godina izgradila prepoznatljiv stil. Teško me je kopirati. Radim slike na osnovu vlastitih skica koje crtam u olovci na pecanju sa mužem. Ništa ne kopiram i samo sam jednu sliku radila dva puta i oba puta je kupac bio isti i iz inozemstva.
Ranije sam radila radionice za djecu, odrasle, djecu sa posebnim potrebama, žene koje su neuposlene ili mlade umirovljenice.
Koliko su slamarke doprinjele promidžbi grada Subotice? Kako vidite u budućnosti umjetnosti u tehnici slame?
Slamarke Subotice su umnogome doprinele promižbi grada. Što se tiče budućnosti slame u našem gradu, pa ne znam šta da kažem, ali najiskrenije. Ne dopada mi se to što vidim, preuzimaju se elementi karakteristični za tehnike drugih zemalja, rade se komercijalne stvari i to razumijem ali bi više trebalo raditi na staroj tehnici i likovnim elementima, na slobodoručnom crtanju i etnologiji...nisam sigurna gdje će ova silna hiperprodukcija suvenira odvesti. O tome bi trebao suditi neko ko je stručan i školovan u toj oblasti a ne ja. Ja mogu samo iznijeti ocjenu o sebi i svom radu i svojim razlozima zašto to tako radim.
Ako netko želi da kupi Vašu sliku ili predmet od slame, gdje su dostižne i kako vas može kontaktirati?
Imam svoju stranicu na facebooku, prodajem u gradskoj suvenirnici a svi koji ukucaju moje ime mogu pregledati stranicu i poručiti sliku, minijaturu ili jaja, čestitke ili kutije za nakit!
Opširnije u mjesečniku Hrvatske novine broj 48 u pdf i tiskanom izdanu strana 12