Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Prešućeno nacionalno duhovno bogatstvo

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 735
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

ECCE HOMO (Psalmi)

Piše: Mile Prpa

Hrvatske novine prve donose deset psalama iz neobjavljene knjige ECCE HOMO (Evo čovjeka!) autora gospodina Mile Prpe iz Zagreba. Riječ je o vrlo snažnom duhovnom, dubokom eshatološkom djelu koje broji 515 psalama. Svaki psalam ima tri strofe s dvanaest stihova. U knjizi je obrađeno oko 450 Kristovih misli. Knjiga je napisana 2002. godine, a kao kuriozitet ističemo da je napisana kroz četrdeset večeri i pod vrlo snažnim nadahnućem, koje izbija iz svakog psalma, svake strofe, svakog stiha i svake riječi.

U psalmima nema ni najmanjeg traga ponavljanja. Knjiga je grafički pripremljena za tisak, traži se izdavač. (hn)

 

                    

 

 

200.

Ne bojte se onog koji uzima tijelo...!

Gle, otac i majka odgoje mladića,

trudom i mukom kroz življenje cijelo.

U trenu ga netko ustrijeli kao ptića.

 

I nesta svega, tek tuga se zbere

u duši dragih - oh, koja im boli.

Besmisao truda ko simbol se bere.

Od smrti tko jači - njemu se moli!

 

Tko uzima tijelo - duh ne može,

ko znamenje novo život mu teče.

Zar da sve nesta, oh, Ti dragi Bože!

- Ne boj se za život, Kralj vjekova reče.

 

364.

...i čuti ćete za ratove i glasine o ratovima.

Gle, ratne trube diljem svijeta trube,

tutnjave i praska, razora posvud ima.

Neki pobjeđuju, a gle - svi odreda gube!

 

I vojske kreću Sjevera i Juga - gaze.

I Istoka i Zapada pred sobom taru.

Groza pustoši - svud ljudstva se sraze,

- pustoš groze, sve u vatri i žaru.

 

I za mir će se čuti, jer se tako ćuti

u patnji žrtve - za nebrojene mrtve.

Mir u ratu tek uske staze, tanani puti

- bezbrojna ropstva, u logore ih brtve.

 

365.

...jer će ustati narod protiv naroda.

Gle, na noge sve ih mržnja podiže,

i oružja silna za smrt im poroda

- narod na narod, na čovjeka se diže.

 

I vjera na vjeru, ideologije pletu,

plam do neba i oblaci ognjem gore,

Svud groza pustoši po svijetu

- zli jezici ratnim trubama zbore.

 

Bože, koja li zla bezdušni tkaju,

zablude koje, gle, carstvo vlada.

Narodi na narode, kako li ustaju

mržnja kraljuje - apokalipsa sada!

 

366.

...i ustat će kraljevstvo protiv kraljevstva.

Gle, kraljevske krune, carstva im pusta!

Te vojske im gaze, naboja su pune

- na bojištima vrisak od usta do usta.

 

Gle, carevi ko pijetli, uor im crveni,

od krvi im puka još crveniji biva.

Soldatske duše prelaze u sjeni

- tjelesa im skupna grobnica skriva.

 

Vino se toči, mlađahno se pjeni,

ni sv. Martin postidio se ne bi.

Za konja Carstvo! - bijeg je na cijeni

- krv i tlo, na kraju, Bože, tek Tebi.

 

418.

Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje...!

Duhom mi misli skrušenošću tkaju,

prebirem im strune najtihanije koje

- simfoniju berem, svjetlost u sjaju.

 

Gle, duša mi ćuti da hranjena biva,

nosi me spokoj u spokoja nutrinu.

Razina moja razinom višom sniva

- viša razina na moju spušta se razinu.

 

Gle, ko nebesna posta od istog tkiva,

ko s radosne strune arija se bere.

Ko kap s morem što se u beskraj stere

- duša se spaja s rijekom života živa.

 

432.

Koga poljubim taj je! Uzmite ga

i oprezno odvedite! Gle, poljubac smrti,

često čovjeka ljubi, poljubio i njega.

- Rob savjesti biva tko ga na sebi prti.

 

Otisak usana na licu, otrov za dušu,

poljupcem prijatelji se zdrave kakvi.

U poljupcu Judinu zrijemo tmušu

- i kad danas se dijele poljupci takvi.

 

U ljudskosti svojoj, kad bivamo ljudi,

što se nekim činom prosuditi dade.

U poljupcu svakom da se radost budi

- a ne otponac smrti da u sebi imade.

 

445.

I  bi napisano - Ovo je kralj hebrejski!

Ovo je Kralj i trnova kruni ga kruna.

Ta kruna Kralja eona, zovi vjerski

- ljudima svima svoda nebeskog puna.

 

Vi, kraljevi zemni, dijamantne tijare

na glavama vašim, ni skupa ne sjale

ko na njegovoj vijenac satkan od trnjare.

Najslavnija kruna -  glave što je imale.

 

I ni jednoj carsko-kraljevskoj kruni,

toliko mnoštvo puka klanjalo se nije.

Ne poklon zbog straha što im dušu puni,

već nade što im živim srcem bije.

 

456.

Isus Nazarećanin - kralj židovski!

Gle, oči moje sad viziju tu beru,

i posve vidnjom preplavila je mnome

- Golgotu gledam, vizure se steru.

 

Nebesa nad njom svud muklinom muka,

arija raspela, gle, mističnošću tkaje.

Vlast tmine - razduha, Belzebuba, buka

- zvjezdanim trenom zanesena sva je.

 

Gle, klonula duha glas nebesa para,

i jeka se čuje, do zviježđa se nastani.

Zaglušuje uha, duhom sve razara

- Eli, Eli, lama sabahtani?!?

Opširnije u mjesečniku Hrvatske novine broj 39 u tiskanom i pdf izdanju strana 18

0

Comments