Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Cvijeće i bilje u poeziji

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 363
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Pjesnikom se postaje kad se doživi rascvat duše, pa se u svakom biću vidi dragost, u svakoj stvari ljepota, a  svaki se šum čuje kao glazba nade.  

 

Piše: Mile Prpa

CVJETNA RAPSODIJA

 

Sad u meni cvjeta rapsodija, 

rapsodija žutih gladiola.

Bukte zvuci cvjetnog podija – 

valcer, tango, rock and roll viola.

 

Nosi me plesni vihor orhideja, 

bagrem mirisima sad se glasi.

Jaglac i poneka kolumneja, 

oleandar i juka što krasi.

 

Zumbul plavi, ljiljan bijeli, 

vrtlog samo mirisa i boja.

Rasapu cvjetni livada cijelih, 

crvena i roza, ružo moja!

 

Dalija bukti, pelargonija, 

ivančica, šafran, kadifica.

Zvončić zvoni, blista begonija, 

budi sanak sljez i potočnica.

 

Kamelija, badem, jorgovani.

Sunovrat gordi i sitna hoja.

Jutro zovu žuti tulipani, 

mirta, božur, samo razljev boja.

 

Azaleja, vrijesak i ljubica 

liju dugu bojama ciklame.

Različak, kaćun, gerber, papučica, 

u rukama jedne nježne dame.

 

U meni se stere mirisima, 

žitno polje s crven makovima.

Valcer plešem s amarilisima, 

kroz aleje s žutim nevenima.

 

U meni raspjev, ta rapsodija, 

duša gori žarom cvjetnih boja.

Tišinom plavi rosna harmonija.

Ružo bijela, ti ružo moja!

U PARKU

 

Kesteni u parku i ja, 

dvije breze u parku i ti.

I jedna smreka srebrom sja, 

i bor jedan tu još spi.

 

I lipa jedna miris tka, 

i staza jedna rosno sni.

I jedna klupa tajnu zna, 

i zgasli fenjer što nas skri.

 

GLORIA VAMA MASLINE

 

Gloria vama masline!

Grančice vam utuk mira!

Ploda grka, drvene zrasline,

Gloria uljara, pastira!

 

Gloria vama dunje reske, 

smokvo, lozo, trešnjo, dude!

Gloria i vama breskve, 

plodove vam usne žude.

 

I čempresi vama vitki, 

gloria i vama palme, 

i bademe, tebi, žitki.

Ja vam pjevam pjesme, psalme.

 

Gloria vama smreke, trave – 

mirisne, rosne, čiste!

Tvorcu slava do slave 

zbog ruke mu iste, iste.

 

GLJIVE SAM TI BRAO

 

Gljive sam ti brao, brao – 

kao jaglac šumskom stazom.

Zorom sam ti sebe dao – 

groma dva grme srazom.

 

Nosio ti košaricu, 

pod nogama šušanj trao. 

Išao u kolibicu 

gdje sam sebe tebi dao.

 

Rosnom travom kud prolazih, 

pratio sam let leptira.

U tom letu ja te spazih 

kako širiš svoja krila.

 

U toj mojoj dragoj boli 

pričali su potom ljudi.

- Da ga ona tako voli, 

zar je jela gljiva ludih?

 

PRED IZLOGOM CVJETNIM

 

Pred izlogom cvjetnim stâh, 

gledam raskoš, boja sklad.

Da ti draga lice sja, 

što da kupim tebi sad?

 

U izlogu cvjetnom tom, 

gerber, jaglac, tulipan.

Kojim sad ti snivaš snom, 

koji darak da ti dam?

 

U izlogu zumbul tu –

crven, plavi, lila, žut.

Buket jedan, raskoš svu –

donosim ti sad u skut.

 

U ruci mi buket taj, 

oko mene miris tka.

Nek to bude dugin sjaj, 

što na licu tad ti sja.

 

MENE ZOVU

 

Mene zovu moja stabla, smreke, 

moje vrbe, moje trave, raži.

Mene zovu lipe, breze meke,

zov taj ćutim, duh ga samo traži.

 

Mene zovu brijesti, bori, 

jablan gordi u visine diže.

Gladim bukvu, javor žarom gori,

akacija mirisom mi stiže.

 

Kesten, kesten sav mi dušu uze, 

zanosom mi orah nosne draži.

Vitka jela nagnala mi suze, 

snagom svojom platana me snaži.

 

Mene zovu palme, omorike, 

pinija me svojom smolom lijepi. 

Četinjara naviru mi slike, 

hladovinom svojom hrast me krijepi.

 

Ti čempresi me vitki njišu, 

koštela me od djetinjstva krasi.

Rosnim jutrom masline mi dišu, 

dunja moja šapatom se glasi.

 

Dud me bijeli nosio na grani, 

svuda trešnja rascvala mi draga.

Cvjetni badem dušu već mi hrani, 

lahori mi klen, jasika blaga.

Jesenjača, javorika i joha.

Zove šuma, uzdisaji njeni, 

zove dahom, dahom iz duboka.

 

Stolist, zanovijet i tisa –

u plamencu žarom, žarom gorim.

Jarebika, lovor, zove tamarisa 

da se s njima ja za život borim.

 

U BUKETU

 

U buketu cvjetnom tom, 

gerbera su cvijeta tri. 

Bijelom vrpcom ovitom, 

i poruka tu se skri.

 

U buketu cvjetnom tom 

već sahnu cvijeta tri.

Jednom nadom razbitom 

– uvenuše svi ti sni.

 

KOŠARICA SA CVIJEĆEM

 

Išao sam s košaricom,

s aranžmanom cvjetnim tim.

Ja ga nosih tad ulicom, 

k'o da sanak neki snim.

 

Prolazio pokraj mene 

prolaznika velik broj.

Neki ljudi – divne žene, 

k'o pčela da se roji roj.

 

U tom sanku mome tad, 

meni priđe korak tih.

- Cvijet jedan ja bih rad 

   izmed cvijeta sviju tih.

 

Sjajna oka, osmijeh taj, 

posvud lagan njoj je kret. 

Ja osjetih tada raj, 

čitav moj sad je svijet.

 

U njoj cvjeta cvjetni duh, 

duša mora da joj sja!

Uognjena oka - uh, 

što da činim ovdje ja?

 

- Ali ja sam škrtac, znaj, 

ja ne dam ti jedan cvijet. 

Ti aranžman uzmi taj, 

dao bih i cvjetnu klijet.

 

SAN

Na mirisima bora – jutra plava, 

na jastucima zora, sad ti spava.

Na valovima mora, dan proklijava,

uzdasima gora, budi te java.

 

San javora, čempresa i trava 

već jutrom rosno podrhtava.

Lahor ti moru tiho odagnava, 

a duša ti nježno spava, spava.

 

LJILJAN, LJILJAN BIJELI

 

Jedna ruka mala donijela mi, 

jedna čežnja draga kupila mi 

– ljiljan, ljiljan bijeli. 

 

Trgovima, ulicama nosila ga. 

Suzama, uzdasima rosila ga. 

Ljiljan, ljiljan bijeli.

 

Jedna duša draga donijela mi, 

jedna nada blaga davala mi 

– svoj život, život cijeli.

 ZBORI LAHOR TOG LOVORA

 

Hodim putem znojna čela, 

uz brijeg hodim, grlim nade.

Rascvala mi zova bijela, 

brijest me zove u svoje hlade.

 

Hodim putem, hodim gore, 

do moje smreke, do mog bora. 

Akacijom cvjetnom zbore, 

zbori lahor tog lovora.

 

Kamen grlim, kamen vreli,

mislima ga jarom rosim.

I ja sam zemlja, kremen bijeli, 

i ja čempres lišće nosim.

 

 GLAZBA RASCVALIH RUŽA

 

Budi me glazba rascvalih ruža, 

budi me opoj peludi medne.

Nosne mi steže, snovima pruža 

kapljice sočne na usne žedne.

 

Budi me rascvat prirode čedne, 

juži mi nebo, toplinom sije.

Uzdah me zove proljeti još jedne, 

goda tog cvjetnog, lice mi mije.

 

Budi me pelin grkasta soka, 

budi me miris opojnog vina.

Grli me pogled dragoga oka.

 

Svud draži me miris ružmarina. 

Budi me ritam njihanja ti boka, 

budi me nada iz sna duboka.

 

PLES BADEMOVA CVATA

 

Gledam čistoću bademova cvata, 

bijela, roza kao buket sanja.

Zujanjem pčela ta mednost me hvata, 

nosi me zanos rascvala granja.

 

Ni daha, ni lahora vjetra mala, 

tek gori plam cvjetnog krijesa. 

Ta raskoš se čarom razigrala, 

tim ritmom cvata bademova plesa. 

 

CVJETALA TI NADA

 

Cvjetala ti nada 

cvjetnim bademima.

 

Sjalo ti je lice 

crven makovima.

 

Drhtalo ti srce 

bijelim bagremima.

 

Njihala se duša 

vitkim čempresima.

 

Daruj me, daruj 

tim cvjetnim mirisima!

 

Grli me, grli me 

rascvalim ti snima

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

                             

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

0

Comments