Neka povijesna promišljanja i pokušaj postavki nekoliko novih hipoteza Postoje dvije teorije o etnogenezi Hrvata, slavenska i iranska koje su suprotstavljene jedna drugoj bez razloga. Ova knjiga će pokazati da su obe značajne u etnogenezi Hrvata a na neki način je ovo pomirba ove dvije teorije. Ali najprije treba nešto reći o Arijcima, jednoj velikoj skupini naroda značajnoj za nastanak europske i svjetske civilizacije.

Arijci Arijce ću podijeliti u tri skupine. Središnje Arijce ili Slavene, zapadne Arijce ili Ibere i istočne Arijce ili Persijance. Kasnije su se pojavila dva velika arijska saveza, na sjeveru Vikinzi i na jugu Dalmati. Goti su bili savez Slavena, Skita i Vikinga. Vikinzi su bili plemenski savez Norvežana, Šveđana i Danaca. Dalmati su bili veliki plemenski savez sastavljen od Južnih Slavena. Među Gotima bili su i hrvatski ratnici. Prema rimskim izvorima gotska vojska je bila ogromna i nije bilo moguće suprostaviti joj se. Tako se povijest vraća Rimljanima kao bumerang i rimska vojska je bila ogromna kojoj se nitko nije mogao suprostaviti. Gotska vojska je bila ogromna, jedna od najvećih u povijesti. Sačinjavali su je vojnici iz sljedećih naroda: Hrvata, Rusa, Poljaka, Čeha, Istočnih Gota ili Turaka, Zapadnih Gota ili Nijemaca, Središnjih Gota ili Vizigota, Norvežana, Šveđana i Danaca. Za zapadne Arijce koristim naziv Iberi iako je bilo na zapadu Arije i drugih velikih plemenskih saveza. Bilo je više zapadno arijskih saveza: Iberi, Briti, Angli i Sasi a to je uvjetovano geografskim položajem. Ja i Brite svrstavam u Arijce iako ih neki povjesničari svrstavaju u Kelte. Briti su brzo asimilirani od Angla a to je zbog toga što su govorili arijskim jezikom, imali istu nošnju, običaje, pjesme, priče, fizički izgled i mentalitet. Otok Velika Britanija je odvojen od kopna a Iberijski poluotok je odvojen visokim planinskim vjencem Pirineja. Na otoku je stvoren veliki arijski britski plemenski savez. Ne mogu prihvatiti da na otoku Velika Britanija nije bilo Arijaca već samo Kelti. Prema Mortonu (13.) od Ibera i Alpinaca nije ostalo ništa na otočju što ne mogu prihvatiti. Nikakav genocid nije izvršen od strane Kelta nad Arijcima. Uopće gledano genocid je u povijesti vrlo rijedak. Ljudi su se toga uvijek gnušali. Ratove su započinjale elite u nekom narodu a kada bi prestao otpor prestalo bi i ubijanje. Pobjedničkoj eliti odgovara da pobijeđeni rade, plaćaju porez i donose kruh i vino i nude svoje djevojke za nevjeste. Na teritoriji današnje Francuske bio je veliki anglikanski plemenski savez ali su Angli potisnuti na otok gdje su stvorilo Anglo britski veliki plemenski savez. Na teritoriji današnje Njemačke stvoren je veliki saksonski plemenski savez. I Sasi su bili potisnuti na otok i tu je stvorena engleska nacija od pripadnika tri arijska plemenska saveza: Brita, Angla i Sasa. I Sasi su bili brzo asimilirani od Angla jer su govorili sličnim jezikom. Briti odnosno Bretonci na teritoriju Francuske su etnički drugačiji od Gala i jezik, nošnja, običaji i mentalitet im je drugi. Kasnije su došli i Danci i Normani na otok. Izašavši iz zadnjeg malog ledenog doba ova grupa naroda je nastanjivala Europu, sjevernu Afriku i Malu Aziju sa Bliskim Istokom. Persijanci su uzeli za sebe arijsko ime Iran ali po brojnosti oni čine oko desetinu od svih Arijaca. Zato mislim da korišćenje arijskog imena kao naziv jednog naroda ili jedne države nije u redu. Arijci su u teškim uvjetima življenja u malom ledenom dobu postigli visoku razinu državne organizacije, solidarnosti, humanosti i kulture. Neki suvremeni učenjaci tvrde da se zadnje malo ledeno doba završilo oko 10 tisuća godina prije nove ere odnosno prije Krista. Ove cifre uzimam sa priličnom rezervom jer se pojavljuju i druge procjene o vremenu završetka zadnjeg ledenog doba. Ne sumnjam da će suvremena nauka riješiti i ovu dileme. Slaveni se karakteriziraju po tome što su obožavali svetu rijeku Vislu. Po svetoj rijeci dobili su i ime. Prva verzija imena Slavena je Visli tj. Isli ili Ili ili najčešće Iliri.

Druga verzija slavenskog imena je mlađa i glasi Vislaveni ili najčešće Slaveni. Po meni Iliri i Slaveni je sinonim za veliku grupu središnjih Arijaca s tim da je termin Iliri stariji a Slaveni mlađi a oba imena imaju korijen u nazivu svete rijeke Visle. Da ova teorija nije bez osnova dokazuje to što postoji sveta rijeka Gang u Indiji a to su vjerovanje donijeli Slaveni. Kod Indijaca se obožavanje rijeke zadržalo a kod Slavena pod uticajem kršćanstva izgubilo. Sama riječ Visla znači boginja tj. Višlja. I danas postoji kod Slavena riječ višnji ili svevišnji kao riječ za Boga. Da ova teorija nije sasvim bez osnova dokazuje bog Višna kao vrhovni bog u hinduističkoj religiji. Bog Višna često uzme i žensko obličje. Zašto su Slaveni obožavali rijeku. U oblastima u kojima su živjeli zubato sunce nije zasigurno bilo značajniji izvor života ali rijeka to jeste. Sunce je bilo izvor života tri mjeseca godišnje a rijeka stalno. Rijeka je pojila i hranila ribom i bila put koji vodi uvijek u poznatom pravcu tako da se ne može zalutati. Odatle potiče riječ voda tj. nešto što vodi. Zapadni Arijci nisu obožavali rijeku. Oni su imali ogromni strašni ocean kao božanstvo. Da bi se umilili bogu oceanu Briti su podizali velike kamene spomenike na obali oceana. Persijanci nisu obožavali ni rijeku ni ocean. Oni su bili stočari u stepi i božanstvo vatra spašava stepskog stočara od studi i zvijeri. Arijci su govorili istim ili sličnom jezikom tako da su se lako mogli sporazumjevati. Arijci su stvorili ogromnu državu Veliku Ariju. Ovu državu sa istoka zapljuskivao je Tihi ocean, sa zapada Atlantski ocean, sa sjevera Sjeverni ledeni okean a sa juga Indijski ocean. Važno je napomenuti da su Arijci bili svjesni svoje krvne povezanosti i srodnosti a to je i pisalo u njihovim knjigama, drvenim pločicama. Značajke rodovskog društvenog uređenja Evo nekoliko riječi o rodovskom uređenju jer je to značajno za razumjevanje svjetske povijesti. Ovo uređenje je prirodno uređenje čovječanstva i traje od prapovijesti do danas. Marksističke teze o rodovskom, robovskom, feudalnom i građanskom društvenom uređenju su jednostrane i djelimično točne ali nemam namjeru s tim tezama polemizirati. Gradova je bilo i ranije već nekoliko tisućljeća i u njima je bilo po prirodi stvari građansko uređenje. Robovi su bili ratni zarobljenici i to nikada nije bilo društveno uređenje. Siromašni pripadnici svog naroda nisu bili robovi već naprimjer plebejci u starom Rimu. Narodi koji su imali uspjeha u ratu imali su i zarobljenika tj. robova. U isto vrijeme žive narodi koji uopće nemaju robova ili su pojedini pripadnici tih naroda i sami robovi što nam sugerira da su ti narodi bili na poraženoj strani. Rob na svim slavenskim jezicima znači čovjeka koji mora da robi tj. čovjeka koji mora da radi a to ne moraju pripadnici pobjedničkog vojnog plemstva, međutim siromašni pripadnici pobjedničkog naroda često puta rade isto kao i robovi a ponekad i više. Osnovna ćelija društva je porodica koju čine muž, žena i djeca. Tako je bilo i prije a tako je i danas. Više porodica čine rod i oni se nalaze u krvnom srodstvu po muškoj i ženskoj liniji. Više rodova čine bratstvo i oni se nalaze u srodstvu po muškoj liniji.

Više bratstava čine pleme a članovi plemena su u dalekom krvnom srodstvu po muškoj liniji. Više plemena radi zajedničke obrane prave plemenske saveze a plemenski savez je narod. Tu se ne završava rodovsko društveno uređenje. Narodi čine grupe srodnih naroda koje mogu biti veće ili manje. U grupama srodnih naroda postoji svijest o krvnom srodstvu. Ta svijest je često puta maglovita a postojanje srodstva je teško dokazati. Ipak postoje neke naznake o srodstvu: sličan jezik, običaji, pjesme, priče, nošnja, tjelesni izgled, mentalitet i drugo. Ove su stvari manje ili više poznate ali se u historiografiji često zanemaruju. U rodovskom društvenom uređenju starješine se biraju na slijedeći način. Članovi roda između sebe biraju rodovskog starješinu. Uvjet je da članovi roda imaju najmanje 18 ljeta. Kod Arijaca i žene su učestvovale u izborima što govori o visokoj demokratičnosti toga društva. Najčešće je to stariji muškarac koji se kod Hrvata naziva barba. Od ove riječi u nekim krajevima je ostala ista riječ za oca a i riječ baba ima isti korijen. Rodovske starješine biraju između sebe starješinu bratstva koji se kod Hrvata naziva knez. Riječ knez potiče od riječi Kinez što označava uglednog i bogatog čovjeka. Kako je Kinez ušao u jezik Hrvata objasniću kasnije. Starješine bratstava biraju između sebe starješinu plemena koji se kod Hrvata naziva župan. Riječ župan potiče od riječi župa a riječ župa ima korijen u riječi žito a žito je žuto kada je zrelo. Starješine plemena su vrlo visoki dužnosnici. Bizantski izvori govore da Slaveni imaju kao vladare starce župane. Plemena se po slobodnoj volji udružuju u plemenske saveze ili narode. Zato je župan visoki dužnosnik jer može a ne mora ući u plemenski savez. Plemenske starješine između sebe biraju starješinu naroda koji se kod Hrvata naziva ban. Riječ ban potiče od slavensko avarskog vladara Bajana. Ova riječ se pojavljuje i ranije naprimjer bandaka zato je moguće da je ta riječ starija. Možda riječ bandaka ili ban vodi porijeklo od stare arijske riječi banda što znači strana. Ova riječ se izgubila u Hrvata ali je ima u italijanskom jeziku a i u lokalnom dijalektu u Dalmaciji. Naslov kralj dodjeljuje rimski papa onom vladaru koji je zaštitnik svetog rimskog carstva. Ovaj izraz dolazi od Karl jer je Karlo Veliki bio prvi zaštitnik. Kada nastane velika država od više naroda onda banovi ili kraljevi između sebe biraju cara. Riječ car potiče od rimskog cezar a u nekim našim krajevima do nedavno se govorilo ćesar za cara. Ovako je bilo u prvom tisućljeću nove ere. Ranije je bilo nekih razlika a možda se radi o zabunama i nepreciznostima. Ovi nazivi su kod Hrvata i mnogih slavenskih naroda ali i tu ima razlika u koje neću ulaziti. Također ne treba mješati druge strane nazive ili titule već je dobro navesti ih u zagradi. Naprimjer knez (Herzog njem.), župan (arhont grč.), ban (dux lat.), itd. U rodovskom društvenom uređenju kod Arijaca nema dinastija a ako je netko bio sin kneza, župana ili bana to mu ne daje nikakvu prednost. Dužnosnici su se birali po zasluzi. Tako je bilo kod Arijaca a ako su se pojavljivali pretendenti po očevim zaslugama to je bilo u skladu sa običajima drugih nearijskih naroda. Zasluge su se sticale pravičnim suđenjem, hrabrošću u ratu i vrijednošću na polju. Rodovski dužnosnici su puno vremena provodili u rješavanju sporova. Prema povijesnim izvorima većina sporova je bila u vezi sa posjedom i ženama. To je veliki stari doprinos Arijaca svjetskoj demokraciji jer se dužnosnici i u suvremenom svijetu biraju tako. Povratak Hrvata u Europu Zašto govorim prvo o povratku. Razlog je u tome što se povratak može prilično lako datirati i dokazati. Hrvati su se pojavili u Europi zajedno sa Persijancima u Persijsko grčkom ratu. Hrvati su se pojavili kao osvajači po grčkim izvorima ili kao povratnici svoje zemlje koje ću pokušati dokazati. Prvo nešto o imenu Hrvat. Riječ Hrvat znači čovjeka koji se hrve to jest bori a to znači borac ili ratnik. Došlo je vrijeme da datiram godinu povratka Hrvata u Europu. To je godina 480. prije nove ere kada su Hrvati pobijedili Spartance u Termopilskom klancu i njihovog kralja Leonidu. Možda su Hrvati prešli Dardanele zajedno sa Persijancima koju godinu prije ali ova godina se može uzeti kao sigurna. I ne samo da su pobjedili nego su se tu i naselili. Dosad su se u historiografiji uzimali uglavnom grčki izvori koji su pristrasni. U grčkim izvorima i pobjede su velike a i poraz Spartanaca i Leonide je opet velik. O Ilirima Grci tobože ne znaju ništa što nije točno. Skloni su da pokoje ilirsko pleme svojataju ako su ga pobijedili u nekoj bitci. Međutim činjenica je da se poslije ovih ratova Grčka svela na mali prostor oko Atine i da je tako ostalo nekoliko stoljeća. Ojačao je arijski tj. ilirski faktor na jugoistoku Europe. Hrvatima i Persijancima su se pridružili i Makedonci. Grčki izvori govore o nekakvoj grčkoj izdaji a radi se o makedonskom ustanku protiv Grka. Hrvati su doveli žene i djecu i naselili veliki prostor.

. Opširnije u mjesečniku Hrvatske novine broj 48 u pdf i tiskanom izdanu strana 20 nastavlja seiz knjige Mladena Šimića