Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Ljubav – da ili ne?

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 1134
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Piše: Dipl. ing. Goran Suručić Legenda 

Kao pjesnik uvijek ću pisati i glasati samo za ono najljepše osjećanje zvano „ljubav“    

 

                         

 

Bila je Danas kad ideš gradom pitaš se u kakvom vremenu živiš? Vidiš samo užurbanost, nervozu, žustar govor u mobitel „pametni telefon“. Svi, jednom rječju, odaju nezainteresiranost  za nešto tako lijepo kao što je riječ „ljubav“. Nema raspoloženja, nema veselog izraza lica, nema ni zadovoljstva, jednom rječju, kao da nema ničega lijepog kao što je ljubavni osjećaj. U kafićima kad pogledaš svi opet gledaju u taj mobitel. Zbog toga nije ni čudo što taj pametni telefon neki nazvaše „blesimetar“. Izgleda da više vole taj blesimetar od samog osjećaja ljubavi prema ljepšem spolu zvanom žena ili ljepotama prirode i ambijenta, okruženja u kome živimo.

Sa sjetom se sjetim prohujalih vremena, kada se vidjelo mnogo ljepših slika i prizora. Prije devedesetih bilo je zagrljenih na ulicama, u šetnji se ljubilo, na klupana se sjedilo u „klinču“ sa zamagljenim pogledom, ushićeno se gledao zalazak sunca, na travi u parku posmatralo zvjezdano nebo, uz muziku se plesalo u klinču sa voljenom osobom. Prosto nije postojala granica iskazivanja tako lijepog osjećanja zvanog „ljubav“. Zbog te famozne riječi, išlo se nasmijano, veselo, razdragano. Prelazile se granice država, plovilo morima, penjalo po planinama, letjelo oblacima. Išlo se protiv obitelji i svih tradicije i običaja i vjerovanja. Usvajala su se nova pravila ponašanja, svuda se osjetila tolerancija i razumjevanje je bilo na svakom koraku. Nije bilo isključivosti, nije bilo potrebe govoriti o ljudskim pravima, nije se pitalo za vjerska opredjeljenja. Samo je osjećaj nečeg lijepog bio u zraku.

A onda, kao da je posut otrov na takvu riječ zvanu „ljubav“. Nije ni čudo što više ne prepoznaješ, ili ne vidiš, ili ne osjetiš tu riječ. Umjesto radosti dobismo iživljavanje, maltretiranje, sadizam, vulgarizam, i tako daje. Taj otrov traje već preko 28 godina. Bombardiraju nas lažima, pornografijom, suicidom, „crnim kronikama“, tragedijama. Najnoviji izum je pojava zvana reality i drugi slični programi na televiziji. Došlo se do dna svakog ukusa kulturnog i kultivisanog ponašanja. I onda se pitamo što to rade sa  lijepim osjećanjima kod ljudi'

Pitam se je li tačna izreka grčkog filozofa Platona: „Pjesnici su izmislili ljubav“. Teško pitanje za 21. stoljeće. Pitam se općenito ima li „ljubavi“ ili ne? Tko to može da piše danas o ljubavi? Nisu li to zanesenjaci? Ne vide li oni dalje od svog nosa? Ne pišu li oni neke „laži“? Odgovori na sva ta pitanja su djelomično potvrdi. Kako za koga i kako se i sa koje strane se posmatra.

Ljubav se ne kupuje nego neguje kao biljka

Danas da bi se netko branio, i znao što je što, moraš imati debelo pravničko predznanje. 60-tih godina svi su bili mirniji, sigurniji i sa mnogo više ljubavi, iako su bili navodno siromašni, ugnjeteni, indoktrinirani, navodno nisu imali slobodu, nije bilo demokracije. Ova i ovakva demokracija poslje nestanka totalitarizma ubila je „ljubav“. Danas se setim riječi moje prabake koja je živjela u „Austro-ugarskoj“ carevini: „Ljubav se ne kupuje nego neguje kao biljka“. A kako sam  po novoj definiciji Bolonjskog akademskog sistema završio „fitomedicinu“ mogu reći da se rijetko razumije ako je ljubav kao biljka koliko je to komplicirano. I doista, kad čuješ da su u ljubavi kao i u ratu dopuštena sva sredstva, onda više ne možeš izvući živu glavu.

I pored svega ta rječ „ljubav“ je toliko ujedno i strašna i lijepa. Strašna je jer pravi ljubomoru, mržnju, zlobu, pakost, zavist, ako osoba ne zabovolji svoju želju, fikciju, strast, prema onome na koga navodno polaže pravo na ljubav. Lijepa je ako je uzajamno ostvarena i upotpunjena na obostrano zadovoljstvo. Koliko će trajati to zaista nitko sa sigurnošću ne može pretpostaviti. 

Ni najveći pjesnici ne mogu oačno odrediti „što je ljubav“. Zato kao pjesnik uvijek ću pisati i glasati samo za ono najljepše osjećanje zvano „ljubav“. Zato, za iskrenu ljubav se molimo našem zaštitniku svetom Valentinu i anđelima da je vječno čuvaju.

DA za „ljubav“!

 

 

Opširnije u 41 broju Hrvatskih novina u tisknom i pdf izdanju

0

Comments