Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Europska Unija – sudar s vlastitom različitošću!

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 1092
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine: Europska Unija – sudar s vlastitom različitošću!

Piše: Mile Prpa

Izgradnja zida od bodljikave žice između Mađarske i Srbije u dužini od 157 km daje naslutiti da, ne samo da Europa neće bit bez unutarnjih granica, već da će svoje granice štititi i zidovima od bodljikave žice. 
Europska Unija gledana kroz prizmu Grčke ili Grčka gledana kroz prizmu Europske Unije! Potpuno svejedno! Dobiva se ista vizura! – EU se sudara sa svojom vlastitom različitošću.

Još u svome djetinjstvu živeći na selu, često sam kao dijete znao čuti u običnom razgovoru seljana – sintagmu „Dužan kao Grčka“, dakle da je netko dužan prekomjerno kao Grčka! Ta sintagma potječe još od njenog financijskog bankrota pred sam Prvi svjetski rat. To znači da je Grcima u njihovom mentalitetu ugrađena sklonost da troše više nego što zarađuju, da se pružaju duže nego što se mogu pokriti.

 

Kroz svoju povijest mnogi narodi dobili su, vjerojatno ne bez razloga, pojedine sintagme koje odražavaju njihov unutarnji duhovni karakter. Kao na primjer; „Dužan kao Grčka!“, „Škrt poput Škota!“ ili „Pijan kao Rus.“ i sl., da sve ne nabrajam!

A EU je poput Babilona! Zajednica različitih naroda, počesto suprotstavljenih, i kroz svoju povijest nerijetko zakrvljenih – danas osuđenih da zajedno žive sa svim svojim suprotnostima koje nisu sposobni niti nadzirati, a kamoli da ih obuzdaju i kontroliraju, dakle osuđeni da žive u zajedničkoj državi bez međusobnih granica, sa istom valutom, s istim zakonskim i drugim propisima, s istom vanjskom politikom i sl. – ali s različitim, počesto i vrlo suprotstavljenim mentalitetima. Po sustavu da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, izgleda da se tako ponašaju i cijeli narodi!

Ako bismo pokušali objasniti tu različitost među njenim narodima susreli bismo se s više podjela, poput različitih karaktera naroda na jugu i sjeveru Europe. Različitošću na tradicijskom, na vjerskom, na kulturološkom, na jezičnom, pa i na intelektualnom području, pa sve do različitosti civilizacija s kojom se pojedini narod kroz svoju povijest susretao, a koje su zacijelo ostavile vrlo veliki utjecaj na njegov karakter.

Ako pođemo od hipoteze da je i „Put u pakao popločan dobrima namjerama“ shvatit ćemo, a drugačije ne bismo ni smjeli razmišljati, da su osnivači EU imali izrazito dobre namjere kod guranja ideje o Ujedinjenoj Europi. Vjerojatno i danas veliki dio njenih birokratskih političkih (ne intelektualnih) struktura razmišlja isto. Nemamo im pravo zamjeriti na njihovome razmišljanju, jer je to pozitivno razmišljanje usmjereno ka miroljubivosti, izbjegavanju svakih međusobnih, prvenstveno ratnih, konflikata kakvih je imala u cjelokupnoj svojoj povijesti, a posebno želja da se povijest europskih strašnih ratova jednom za definitivno ostavi iza sebe! Ideja kojoj se doista ne bi imalo što prigovoriti i svi bismo joj se trebali pokloniti!

Ali, nažalost, to bi uglavnom mogla biti kao dobra ideja na nivou – teorije! A ako je nešto samo na nivou teorije to znači da baš nema previše veze sa stvarnošću. Život pokazuje da je svaka zajednica sama po sebi problematična. Osnivači i kreatori EU morali su jednako tako voditi računa kod njenog osnivanja i o problemima na razini teorije, ali još i više o onima na razini prakse, na razini događanja u njenoj povijesti, o njenim stvarnim, dubokim međusobnim različitostima koje karakteriziraju pojedini narod ili pojedinu njenu članicu. Gledajući sve te elemente vrlo lako ćemo doći do zaključka da Europska Unija nije država u koju su se ujedinili različiti europski narodi, već više sliči na višenacionalnu državu koja je sastavljena od različitih, počesto kroz povijest i suprotstavljenih naroda. S posebnim naglaskom da ovdje upotrebljena riječ „sastavljena“ ne znači da je time i ujedinjena.

To znači da je sastavljena s postojećom različitošću svojih naroda, s različitom gospodarskom razvijenošću, s različitošću njihovih karaktera, različitošću morala, različitošću kultura, različitošću jezika i pisma, različitošću vjera, različitošću mentaliteta, različitošću interesa, i brojnih drugih različitosti da ih sve ne nabrajam, ukratko – različitošću njihovih ponašanja. U EU su ušli onakvi kakvi jesu sa svim svojim vrlinama i manama. Onaj tko nekoga od njih, od njenih naroda, pokušava promijeniti radi Sizifov posao. Kao što se čovjeka ne može promijeniti – treba ga se prihvatiti takav kakav jest ili ga odbaciti, još je teže i naprosto je nemoguće promijeniti neki narod i njegov duhovni mentalitet i svjetonazor!

Europska Unija doživljava svoj prvi snažniji sudar sa svojom vlastitom različitošću! Tu je položaj Velike Britanije, koja se ponaša ponekad kao da i nije članica EU, ili permanentno najavljuje i mogućnost njenog izlaza iz EU, što, htjeli to mi ili ne, ostavlja dojam da EU nije neka čvrsta zajednica. Tu je snažna suprotnost između njenog hladnog sjevera i vrućeg juga, misleći pritom na sjevernjački i na južnjački mentalitet. Oni na sjeveru su proračunati, vrijedni, marljivi a u južnim državama vlada mentalitet tipično južnjački, lako ćemo!

A Grčka takva kakva jest, tradicionalno buntovan narod (gle, buni se kao Grk u apsu), buni se i kad mu se nudi ne mala financijska pomoć od strane EU. I to ni manje ni više već velika novčana pomoć, bez obzira da li kao poklon ili povoljni kredit. S druge strane, brojne EU članice, a posebno manje države navikle su jednako tako, ali u neusporedivo manjoj mjeri – na primanje pomoći, financijsku podršku nekim svojim programima iz zajedničke blagajne. A sada se situacija dupkom mijenja naglavačke – teret davanja pomoći (počevši s Grčkom) raspoređuje se po nekim kriterijima na sve njene članice (možda će to obuhvatiti i kandidate za ulazak u EU).

Vjerojatno će se buduće članstvo u EU, umjesto dobivanja iz predpristupnih fondova, morati kupovati. Brojne EU-članice doživjele su to kao pravi šok. Morat će podići kredit kod međunarodnih banaka da bi mogli pomoći jednoj – Grčkoj. To je prva veća trauma zajedništva. Ali povratka više nema, poslušnost članica, a posebno manjih je conditio sine qua non (uvjet bez kojeg se ne može). Jug EU postaje problematičan. Sjetimo se samo bivše Juge, u kojoj smo i mi morali vječno izdvajati za tzv. „nerazvijene“ Kosovo, Makedoniju, Crnu Goru i sl.

Je li ovo prvi udar na zajedništvo u EU i to udar iznutra, udar po najosjetljivijem dijelu materijalističke filozofije na kojoj EU počiva – udar po kesi! To je udar na najosjetljiviju nit eurokohezije, bez obzira kako će to netko doživjeti. Najveći broj prijateljstava među ljudima se raspao upravo zbog novca i nečistih računa.

Ovo što se događa s EU je jedna posve novonastala situacija koja bi mogla imati dugoročne utjecaje, ali i posljedice, situacija koju bismo mi kao najnoviji član, morali doslovno revalorizirati u svim njenim aspektima, i dok je vrijeme o svemu tome dobro razmisliti, i napraviti procjene u skladu s našim nacionalnim interesima, koji nipošto ne moraju biti u skladu s interesima EU. Mi moramo biti samostalni u svojoj politici barem do granica koliko je to moguće. Mislim da grčki sindrom postaje prava šok terapija otrežnjenja za mnoge njene članice, ali i za buduće kandidate za ulazak u EU. Kod krojenja svoje vlastite sudbine trebamo se držati krojačkog pravila – prije rezanja škarama tri puta mjeri!

EU sudar sa svojom različitošću je njen unutarnji problem koji se i te kako odražava na njenu koheziju, ali njoj je zaprijetila i velika vanjska opasnost i to sa strane s koje to nitko nije očekivao – od nasrtaja afričkih i azijskih azilanata. Europska Unija možda će i dobiti bitku u sudaru sa svojom različitošću, a hoće li dobiti bitku protiv masovnog nasrtaja azilanata?! Kako se sve čini ta bitka će dugoročno biti izgubljena, ne samo zbog nasrtaja azilanata, već zbog sudbonosnog i suludog odricanja od principa – Europa Europljanima!

Izgradnja zida od bodljikave žice između Mađarske i Srbije u dužini od 157 km daje naslutiti da, ne samo da Europa neće bit bez unutarnjih granica, već da će svoje granice štititi i zidovima od bodljikave žice.

0

Comments