Kolumne

Piše: Zvonko Franc

Nitko kao oni kojih više nema, ne žive tako intenzivno u nama. Čak i u snu. Sjećanje je to koje kazuje koliko smo budni, svjesni. Sjećanje oživljava naše odnose s pokojnima          

Svi sveti su. Vraćam se navečer kući i prolazimo kraj groblja. Noć je. Groblje svijetli tisućama svijeća. Prizor je prekrasan. Pokazujem svojem trogodišnjem sinu prema groblju da vidi kako lijepo svijetli. Istog trena on poviče: „Tata, to je Božić!“ Ostao sam, malo je reći, iznenađen. Zapravo, „izbacio me iz takta“, kako bi se kolokvijalno moglo reći, jer nikako nisam očekivao takav njegov zaključak koji je sve samo ne pogrešan. Upravo suprotno, odgovor mu je u maniri najvećih mudraca i teologa. 

„U pravu si“, rekao sam mu, „ovo je uistinu Božić. Ljudski Božić!“ 

Koji je glavni razlog da smo postali poput robova, da kraj svih mogućih stvarnosti koju nam je donio tehnološki razvoj nismo sposobni smijati se, radovati se poput djeteta?

Neku večer pokušavajući uspavati sina koji nije htio zaspati, iako su mu se vjeđe sklapale od umora, listam programe na televiziji, koju rijetko gledam. Zastao sam na prvom programu slovenske televizije. Prikazuju film Kavlež Ifla (izvorni naslov ROALD DAHL'S ESIO TROT), o dvoje sredovječnih ljudi koji pokušavaju osvojiti srce jedno drugoga. Poznati glumci (Dustin Hoffman i Judi Dench), fenomenalna gluma, priča bajkovita, pregršt poetskih slika i što me posebno fascinaniralo – gledajući film mogao sam osjetiti ne samo zvukove, vidjeti slike, nego i osjetiti mirise. Rijetko mi se to dogodi a odgledao sam stotine filmova.

Zašto Rusija koja kulturno, duhovno, povijesno pripada Europi nije dio Europske Unije, ili bar u tijesnoj povezanosti s Unijom? Znam, smiješno pitanje. Za mene nije. Nešto se teškoga sprema! - bila mi je prva pomisao kad je objavljeno da će se sastati papa Franjo i patrijarh Kiril. To nešto mogla bi biti eskalacija sukoba u Siriji koji bi, ukoliko Turska vojskom uđe u Siriju, zakotrljao kotač povijesti prema ratu do istrebljenja. Ili mi, ili oni – kako to voli ponavljati predsjednik SDP a Zoran Milanović. Je li taj susret posljednji krik mira? Posreduje li papa Franjo poput svetog pape Ivana XXIII. za svjetski mir? Sasvim sigurno da posreduje. Uostalom to je i glavnina poruka u deklaraciji koju su zajednički potpisali on i patrijarh Kiril. 

Najjače oružje protiv zla je ljubav. Ljubiti svoje neprijatelje ne znači opet biti slijepa ovca za klanje koja bespomoćno stoji pomirena sa svojom sudbinom. Naprotiv to znači snažno, ustrajno i trajno djelovanje oružjem čije sile lome sve okove

U svijetu prepunom nepovjerenja, sukoba, laži potrebno je napraviti radikalan zaokret. Naravno, svaka radikalnost zahtijeva svoje žrtve.