U 32 broju mjesečnika Hrvatskih novina možete pročitati:
iz knjige „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“ - II. priču iz V. poglavlja „Srbislavci“) Bila je nedjelja i u kafiću je bilo dosta gostiju. Na oba bilijarska stola momci su igrali „deveticu“, jedan poker aparat je bio slobodan, a za drugim je sjedio nepoznati čovjek pedesetih godina. Bio je najstariji u lokalu i uz to stranac. Svima je upao u oči i svima je bio pomalo sumnjiv.

Ni u jednom radu nije se odrekao sebe, svojih nacionalnih osjećaja i uvjerenja, ljubavi prema bližnjem, zavičaju, Bačkoj i Hrvatskoj
Fala Anti Sekuliću za sve ono što je tijekom svog zemaljskog života uradio za bačke Hrvate i hrvatski narod u cjelini. On i njegovala djela će vječno živiti u srcima bačkih Hrvata.
Oproštajni govor dr. A. Mijatovića održan na sprovodu dr. Ante Sekulića:
„Prof. dr. Ante Sekulić, književnik i poznatoga povijesnog istraživača i kad govorimo o njemu, njegovu životnom djelovanju i o njegovu vrlo plodnom književno-povijesnom istraživačkom radu, moja je uloga, družili smo se i prijateljevali punih četrdeset godina, u ovom žalobnom programu podsjetiti na opće prilike u kojima je stasao i djelovao, na progone, osude na zatvorske kazne i njegovo stradanje u ideološki totalitarnom komunističkom jugoslavenskom sustavu.
Već od njegova rođenja 1920., u selu Kapunji kraj Tavankuta i Subotice u Bačkoj, i od smrti njegove majke Julke, umrle nešto prije nego je navršio dvije i pol godine života, a i otac pošao svojim putem, prate ga svakovrsne životne nedaće. Iako je rastao u velikoj djedovoj, ujakovoj i triju tetaka skrbi i ljubavi, ipak se je osjećao „siročetom“, kako je negdje zapisao, i gubitak je majke nosio u sjećanju cijeli život. U tom ozračju siročeta, iza kojega u odraslijim godinama nije stajala nikakva skupina ni udruga ili neka državna i nacionalna institucija, odvijao se je ukupni Sekulićev životni put. Pučko školovanje pohađao je u Subotici, a gimnazijsko u Somboru (1930. – 1936.) i Subotici (1936. – 1940.).
Uz djeda Antuna i u karmelićanskom somborskom ozračju u kojem je pohađao gimnaziju i kroz kasniji razvoj stekao je sve zasade na kojima je izgradio svoja životna načela: „Ora et labora!“ i „Frangar non flectar!“, hodajući kroz život uspravno, kao Hrvat i katolik, često u vrlo teškim političkim prilikama.
Naš je Ante vrlo rano je spoznao svu vrlo složenu hrvatsku nacionalnu problematiku i čitavim svojim bićem postavljao se prema njoj vrlo odgovorno kao čovjek, znanstveni radnik, domoljub i u svakom drugom pogledu. Već kao mladić-gimnazijalac g. 1938. – 1940. na čelu je hrvatskih udruga koje su okupljale hrvatsku mladež u Bačkoj, obišao je sva tamošnja hrvatska sela s obje strane trianonske granice uspostavljene 1920., sudjelovao je u političkim i kulturnim zbivanjima svoga naroda, urednik je u nekim onda važnim hrvatskim glasilima, objavljuje članke i pjesničko-književne uratke u više glasila (Subotičkim novinama, Klasju naših ravni, Kolu mladeži, Subotičkoj Danici, Obitelji). Istodobno sudjelovao je u glazbenim i drugim kulturnim aktivnostima, a uključio se i u katolički križarski pokret te kao primjeren katolički mladić predvodio je „Bačko križarsko okružje“ koje je okupljalo 4500-5000 mladića i djevojaka, Sve to svjedoči o njemu kao mladom intelektualcu, navršava tek dvadesetu godinu, odlučnom u radu za svoj narod i Crkvu.
Opširnije u tiskanom izdanju i pdf izdanju strana 14-15 Hrvatske novine

Hrvatske novine br. 32.