Nebo vas voli. Vi svi ste Njegova dragocjena djeca i On čini sve za vas. Dajte Mu šansu kao i On što vama daje i idite tamo gdje vas šalje. Budite hrabri i širite Njegovu riječ

Piše: Marina Klara Gerbicz

Slike našega života najbolja moja braćo i sestre, koje svakoga trena svakodnevno izlaze iz našega osobnoga fotoaparata predstavljaju nas same, apsolutno autentične onakvi kakvi zaista i jesmo, prikazuju izvorno ono što smo. Pa vas stoga i pitam, kao i sebe naravno, predobri i prefini moji, i nadasve srcu mom predragi prijatelji i prijateljice, vjerna moja čitalačka skupino, milo stado Božje, vitezovi mira, zlatni narode, kakve su to onda uistinu te naše slike života? 

Da li su one lijepe, i oku ugodne i prijatne ili su pak izrazito ružne, i oku posve ne ugledne i ne prijatne? Da li odišu svjetlošću ili su pak nadvijene nekim crnim oblakom, tamom? Jesu li možda mutne, zamagljene ili su pak posve bistre? Jesu li izbliza ili pak izdaleka? Što one doista odražavaju? Kako se doimaju? Kakvi su nam utisci dok ih gledamo, ako ih uopće i možemo gledati? Da li su oni slatki ili su pak gorki? Da li su te slike uzor drugima ili su pak sablazan? Jesu li u bojama ili su pak crno bijele? Kakve doista tragove one u rukama ostavljaju, čiste ili pak prljave? Na sva ova i slična pitanja sestre moje i braćo, bi uporno i iznova trebali sebi sami da uvijek iskreno odgovaramo kako bi u datoj prigodi možda tu svoju neku ustaljenu pozu slikanja mogli i popraviti odnosno taj naš jeftini fotoaparat ako je u kvaru. Te činili sve što je u našoj moći da te naše slike ispadaju uvijek što ljepše, poprimajući noviji i svježiji izgled u tim našim određenim trenutcima ove nam sive i ne ponovljive svakodnevnice. I tako bi trebali činiti bez prekida sve do konca našega ovoga zemaljskoga trpećega putovanja kako bi na kraju na vrijeme ipak uspjeli sastaviti jedan zaista hvale vrijedan, izvrstan i zadivljujući fotoalbum, koji je ključ za život vječni. 

Mi smo ti koji se slikamo u privatnosti ili javnosti

No, svakako znamo da to ni malo nije lagan zadatak te zato istinu na volju ponekad ako ne i stalno, i pokušavamo u mnogim situacijama da te slike našega života retuširanjem uljepšamo, kako bi se pokazali što drugačije, u što ljepšem svjetlu, u istančanom kadru i aspektu nijansi, vrsno odabranog nam kuta, stasitoga izgleda i bez ikakvih mogućih sjena, bora, bobuljica ili pak pjegica ma jednostavno što savršenije u svakom pogledu. Međutim i tada, i unatoč svim tim našim silnim kozmetičkim taktikama, preinakama i pokušajima kamuflaže i plagiranja u raznim slučajevima našega života, ipak je na njima u dnu ne upitno napisan naš orginalni potpis. Dakle, to smo ipak samo mi koji se slikamo u privatnosti ili javnosti, svatko za sebe pojedinačno, onakvi kakvi zaista i jesmo, pa čak i uz te opcije pretvaranja, prikrivanja i pokrivanja odnosno slabog i providnog nam glumljenja. Jer i čisti privid govori zapravo sve o nama, označavajući samo svoju suštinu. Tako da nam nikakve maske niti naočale u tome ne mogu pomoći. Stoga, bi se trebali svakoga časa preispitivati te srcem promatrati i to kako svoje slike tako i tuđe, da slučajno ne bi bez razloga bilo nikakvog lažnog poimanja niti površnosti, zabune ili pak krivoga postavljanja. Srce jedino ispravno vidi pa i ono što je možda oku skriveno. A i ono što je najbitnije od svega toga jeste da naš Dobri i Veliki Bog zna sve, i da vidi upotpunosti točno onoga tko se slika tj. svakoga od nas po na osob. Njemu ništa nije skriveno. Poznaje nas totalno, naše srce i dušu, te će i na osnovu svih tih naših pregledanih slika i donijeti sud o nama. A to je raj ili pakao. Zato krasni moji, uzaludno je i suvišno imati vještački izgled, vještačke selfije u ovim našim životnim epizodama i scenama. Prozirni smo poput stakla pa nam je onda i pametnije da se sa potpunom pažnjom, predanošću i zauzetošću, i sa poželjnom inspiracijom potrudimo da uvijek što iskrenije, bolje i ljepše od sebe napravimo autoportrete, sa pregršt nam mnogih kreativnih ideja kako bi se na koncu mogli i sa Njim zajedno uslikati te tu sliku uramiti u toj fluroscentnoj vječnosti. Ako stoga lažemo, prestanimo lagati da te naše slike života ne budu izblijeđene poput nekog razređivača koji se prolije po nekoj obojenoj podlozi. Ako možda varamo, prestanimo varati da te naše slike života ne bi bile mutne poput neke zamućene rijeke. Ako činimo bilo kakvo zlo nekome, prestanimo to raditi da te naše slike života ne bi bile otrcane poput nekog starog otirača. Ako se svađamo, prestanimo se svađati da te naše slike života ne budu zgužvane poput nekog tankog papira. Ako griješimo bludno, prestanimo griješiti da te naše slike života ne budu poderane poput nekih starih farmerica. Ako psujemo, prestanimo psovati da te naše slike života ne ostare poput neke stare kolibe. Ako ne vjerujemo u Svetost, povjerujmo da te naše slike života ne bi bile mračne poput nekog tunela.

Ako nismo obraćeni, obratimo se!

Ako nismo obraćeni, obratimo se da te naše slike života ne budu bez izražajne poput nekog razmazanog ljepila. Ako smo sebični i licemjerni, prestanimo to biti da te naše slike života ne budu uništene poput nekog odsjećenog drveta usred šume. Ako ne pomažemo jedni drugima, počnimo pomagati da te naše slike života ne budu prašnjave poput nekog lista na cesti. Ako rautujemo, prestanimo ratovati da te naše slike života ne budu izmrljane poput neke vodene bojice po crtežu. Ako smo drski i agresivni, prestanimo to biti da te naše slike života ne bi bile ne prikladne poput neke tv reklame. Ako pravimo nekome smicalice, prestanimo to raditi da te naše slike života ne bi bile ne vidljive poput tog nevidljivoga svijeta. Ako ogovaramo, prestanimo ogovarati da te naše slike života ne budu strašne poput nekog horor filma. Ako se osvećujemo, prestanimo se osvećivati da te naše slike života ne budu istrošene poput nekog mlijeka iz tetrapaka. Ako prigovaramo i osuđujemo, prestanimo prigovarati i osuđivati da te naše slike života ne bi bile savijene poput neke poslane koverte. Ako nekoga napadamo, prestanimo ga napadati da te naše slike života ne bi pokisle poput neke ptice na kiši. Ako smo pohlepni, prestanimo to biti da te naše slike života ne bi bile rugobne poput nekog strašila usred žitnog polja. Ako govorimo, mislimo i činimo bilo što krivo ma bilo što pogrešno, prestanimo stim da te naše slike života ne bi bile skroz loše poput nekog loše napisanog ispita ili internetskog signala. Ako nekoga vrijeđamo, prestanimo ga vrijeđati da te naše slike života ne budu spaljene poput neke slame u štali. Ako vračamo i gatamo, prestanimo to činiti da te naše slike života ne bi pocrnile poput nekog katrana na stubu. Ako bilo kako griješimo, prestanimo griješiti da bi te naše slike života posve uspjele. Ako nemamo sućuti, imajmo je. Ako smo očajni, imajmo nade. Ako smo pali, ustanimo. Ako smo zavedeni, nedajmo se više zavesti. Ako smo ne utješni, utješimo se. 

Ako mrzimo, volimo. Ako imamo krive navike, okanimo ih se. Ako smo u nečemu krivi, preuzmimo odgovornost i popravimo stvari. Ako ne razumijemo i ne slušamo, pokušajmo razumijeti i slušati. Ako se ne poštivamo, poštivajmo se. Ako se kladimo i kockamo, prestanimo se kladiti i kockati. Ako smo na nešto navezani, prestanimo biti navezani. Ako smo ovisni o nekome poroku, nemojmo to više biti. Ako nam je materijalno najbitnije, neka to ne bude više. Ako nismo čedni, budimo čedni. Ako ne opraštamo, opraštajmo. Ako smo nestrpljivi, budimo strpljivi. Ako ne uredno živimo, živimo uredno. Ako se bojimo, prestanimo se bojati. Ako smo zavidni, prestanimo zavidjeti. Ako smo nemirni, budimo mirni. Ako gubimo volju za ići dalje, nedajmo se jer dalje moramo. Ako smo raskalašeni i razvratni, prestanimo stim i uozbiljimo se. Ako smo tužni, nasmijmo se. Ako ne znamo kud krenuti, poslušajmo Onaj glas i znati ćemo odabrati ispravan put. Poradimo na sebi sve što je do nas, jer nas onaj Svijet puno želi i veoma treba. A i mi trebamo njega i više nego što to možemo i zamisliti. Tamo su čari prave sreće. Zato, još sada ovoga momenta divni moji, uslikajmo se onako kako to mi najbolje znamo, kako nam to i pristaje, najljepše što možemo, da budemo najnoviji mi, prirodniji mi, sjajniji mi, jasniji mi, konkretniji mi, uspješniji mi, ugledniji mi, izražajniji mi, finiji mi, radosniji mi, simpatičniji mi, raskošniji mi, ubjeđeniji mi, upečatljiviji mi, zanosniji mi, savršeniji mi. I tako to činimo sve do kraja ovoga našega zemaljskoga sumornoga života kako bi do njegovoga svršetka uspjeli sačiniti taj unikatni, izvrsni i fantastični fotoalbum te tako zavrijediti biti nagrađeni sa tom pobjedničkom, glamuroznom i svetom fotografijom, fotografijom sa Njim Samim. Direktno se tako uslikavši i to sa Njegovim skupocjenim fotoaparatom i na ta način ući u taj fascinantni Dom slavnih gdje se nalaze mnoge nam poznate Ličnosti. Volim vas sve puno. Sa vama sam i uz vas. Neka vas Gospodnje Lice svugdje prati. 

Neka vas Njegove sunčeve zrake milosti uvijek dodiruju i obasjavaju kao i vaše obitelji. Molim za vas. Nebeska Majka vas čuvala i Sa svojim plaštom vas zaogrnula i od svakoga zla vas oslobodila. 

Nebo vas voli. Vi svi ste Njegova dragocjena djeca i On čini sve za vas. Dajte Mu šansu kao i On što vama daje i idite tamo gdje vas šalje. Budite hrabri i širite Njegovu riječ. Živite je i svjedočite. Budite kao lahor koji miluje sve oko sebe blagoslivljajući. Mir vama u Kristu i Mariji, apostoli ljubavi! I Božji blagoslov sišao na sve vas i ostao vazda sa vama! Amen Aleluja!