Piše: Daliborka Skenderović

Imam ja puno važnijih stvari u svom životu nego se obazirati na one besposlene koji ni ručat nisu sposobni a da ne gurnu nos u sve i svašta. Nekad bi me nečiji podsmjeh znao izbaciti iz takta, nečija ružna riječ strašno rasplakati, dotaknuti mi čitavo biće samo zato jer nikad nisam druge gledala očima zlobe i mržnje. Dugo mi je trebalo da shvatim da zločesti ne postoje samo u filmovima nego i u stvarnosti baš tu oko nas.   

Dug period svog života uza sve što sam dodatno proživljavala, još sam i to primala k srcu, sve dok nisam s vremenom shvatila kako nisu vrijedni kako mojih suza tako ni mog vremena. Hoće li mi netko od takvih pokucati na vrata i pitati mogu li danas uopće ustati iz kreveta ili pitati treba li mi što ? Masa njih gledaju puno puta kako se mučim s nekim od njima prelaganim poslovima a za mene suviše grubih i teških, no ne bi upitali trebaš li pomoć ? Smješkaju se i šapuću...prate svaki moj korak, misleći kako sam sve samo ne čovjek koji također osjeća, diše, voli i razumije. 

Danas i ja na njih gledam kao prašinu na svom ormaru, po kojoj mahnem krpom i nestane... Neka misle što god hoće i gledaju me kako god žele, a ja sam ta koja zna pravu istinu i koja je čista pred Bogom i onima kojima je do mene stalo. Nemam vremena toliko da svoje vrijeme tratim uzalud. Nikad nisam i nikad neću moći živjeti onako kako sanjam i kako bih htjela....ali zato želim biti slobodna s mirom u srcu i onime što imam. Promjenila sam stranicu svoje knjige te sad u nju pišem i čitam samo one lijepe, važne i prave stvari koje mi znače. Svaki moj dan nosi svoju bol...ali nedam da se drugi slade njome. Nek i dalje za sve njih budem onakvom kakvom me vide...ali ja znam što je istina i koliko ovo srce ljubavi nosi za sve...I dalje ostajem sve ono što jesam, samo ipak netko drugi za one koji to zaslužuju. A tako savjetujem i vama, promjenite list svoje knjige i živite...Živite bez trošenja vremena na one koji ne zaslužuju vašu pažnju.

Oopšrnije na hnl.org.rs