Daliborka Skenderović
Piše: Daliborka Skenderović
Imam ja puno važnijih stvari u svom životu nego se obazirati na one besposlene koji ni ručat nisu sposobni a da ne gurnu nos u sve i svašta. Nekad bi me nečiji podsmjeh znao izbaciti iz takta, nečija ružna riječ strašno rasplakati, dotaknuti mi čitavo biće samo zato jer nikad nisam druge gledala očima zlobe i mržnje. Dugo mi je trebalo da shvatim da zločesti ne postoje samo u filmovima nego i u stvarnosti baš tu oko nas.
Priredila: Daliborka Skenderović: Ne treba ništa raditi, da biste bili slobodni. Ne treba prolazite ispitivanja. Ne treba nikome da se klanjate. Ne treba imati gurue. Potrebno je samo otpustiti. Sve ispustite.
Treba imati stav koji se izražava ovako: "Nije me briga.". Ali ne u sarkastičnom i arogantnom maniru, već s ljubavlju.
Nije me mazio kao mnoštvo koje poznajem, i nije mi davao ruku da ustanem kada bih pala...nije mi pravio društvo u samoći, bio uz mene dok sam bolovala...nije me primio pod svoj topli kaput da me zaštiti i skloni od hladnoće koja je prodirala u srce i dušu...nije...Bezosjećajno i drsko, uzeo mi je najljepše godine, mladost...natjerao me da se borim sa vjetrenjačama i da bosa hodam putevima koji su za mnoge neizdrživi i tvrdi čak i u cipelama...Većina mojih prijatelja i onih koji me poznaju, često mi upute pitanje: Od kud ti snaga? Od čega si? Neznam. Odgovorim svaki put, i sama se to pitam ponekad...