Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Život me nije pitao što želim, ni što trebam ni mogu li...

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 1829
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Nije me mazio kao mnoštvo koje poznajem, i nije mi davao ruku da ustanem kada bih pala...nije mi pravio društvo u samoći, bio uz mene dok sam bolovala...nije me primio pod svoj topli kaput da me zaštiti i skloni od hladnoće koja je prodirala u srce i dušu...nije...Bezosjećajno i drsko, uzeo mi je najljepše godine, mladost...natjerao me da se borim sa vjetrenjačama i da bosa hodam putevima koji su za mnoge neizdrživi i tvrdi čak i u cipelama...Većina mojih prijatelja i onih koji me poznaju, često mi upute pitanje: Od kud ti snaga? Od čega si? Neznam. Odgovorim svaki put, i sama se to pitam ponekad...  

      

 

Znam samo reći jedno: U meni je uvijek postojala želja...a kako kaže Selimović u jednom od svoji citata: Što je najljepše? Želja prijatelju, želja!

Uistinu je tako. Želja mi je bila udahnuti život drugima, biti pored njih, grijati ih sa onim što sam imala...samo kako ne bi nikada osjetili ono što sam osjetila ja...Puno njih će možda reći da sam luda, no, koliko god da sam patila...ipak sam svemu zahvalna. Svaki taj udarac naučio me je koliko vrijedi kada si zdrav, bezbrižan, zaštičen...koliko vrijedi jedan sasvim običan zagrljaj, poljubac, nečiji topli pogled ili pak riječ...Naučio me je kako u punom smislu biti čovjek prema čovjeku i nikada ne okrenuti leđa onome koji me ljubi, već mu svojom bezuvjetnom ljubavlju pokazati i dokazati što za mene znači ono što mi se pruža...Prošlosti više nema, i ne treba ju iznova živjeti, vraćati se u nju...ali dobro je ponekad svratiti k njoj samo kako bi se podsjetili na pakao i znali cijeniti sve ovo danas što nam je Bog na dlanove spustio...Tek sada nakon niza godina i svega što sam prošla...mogu reći: Žena sam...majka, sretna, ispunjena i voljena kako nikada nisam bila...Zato dragi moj prijatelju zapamti jedno: Kada ti nešto kažem i obećam...iza toga čvrsto stojim, i nema toga na svijetu što me može natjerati da to pogazim...Netko ima nekakve svetinje, a za mene je svetinja ovo: Ljubav i pravda. Ja ne volim na dan, dva ili tri...ne volim mjesecima ili godinama...ja volim dok mi srce kuca, dok dišem i živim...volim čitav svoj život i dajem sebe, svoju dušu...a to je sve što imam....

 

0

Comments