Piše: dr. sc. Krešimir Bušić
Više od sto godina prostor Slavonije promatra se u hrvatskoj kulturnoj javnosti, a među tim analizama posebice se izdvaja esej Raspojasana Slavonija Julija Benešića. Kao slavonski domorodac on je uvijek bio ponosan na svoju zemlju slavonsko-srijemsku, na svoj dom i domovinu Hrvatsku, a u kojoj je ta i takva Slavonija već u njegovo vrijeme bila zapostavljena pa i izrugivana. Istodobno taj je prostor barem u jednome dijelu svoga primarnog geopolitičkoga obilježja uvijek određivao širi pojam identitetske ukupnosti prostora navedenih regionalnih cjelina.
Slavonija, u čijemu se sastavu nalazio i srijemski prostor u dugome povijesnom hodu, imala je veliki značaj kao transgranična i prekogranična regija koja je prije svega blisko komunicirala sa susjednim prostorima Baranje i Bačke s kojima je dijelila obilježja državno-političke odvojenosti i kulturne povezanosti svih autohtonih šokačko-bunjevačkih Hrvata sa širega prostora panonske ravnice. Ali i nakon što je prije sto godina taj veliki Iločanin „usudio se drznuti“ i napisati svoj veličanstveni esej „Raspojasana Slavonija“, u kojem je tako lijepo naznačio sve ondašnje stereotipe o Slavoniji i sva tadašnja “ne“ razumijevanja toga prostora i tih ljudi, duboko ćutimo kako je došlo vrijeme da se na osnovi njegova rada rekapitulira posljednjih sto godina s obzirom na današnju žalosnu stvarnost.
