Vakcinacija uz račun
- Font size: Larger Smaller
- Hitova: 1477
- Pretplata na ovaj zapis
- Ispis
- Bookmark
Hoćemo li ponovo u redove da bi opstali na ovom svetu? Nestaju jedna za drugom firme i tvornice neophodne da se održi jedan ljudski život. Propadaju ili nestaju iz raznoraznih razloga. Opravdanih ili neopravdanih. Iz takvih razloga nema obnavljanja ljudskog roda na ovim prostorima. Još gore od svega je da onaj ko se odluči za potomstvo mora da omogući normalan razvoj kako fizički tako i psihički svog naslednika.
Nije reč samo o osnovnim mogučnosti opstanka kako na finansijskom planu već i zakonadavne obaveze za zdravstvenu zaštitu gradjana jedne državne populacije.
U najranijem periodu svakog novorodjenog deteta roditelj se susreće sa obavezom za vakcinaciju svog naslednika. Država je uvela obavezno cjepjenje, ili vakcinaciju protiv raznih zaraznih bolesti. Polio, morbile, rubeole, varičele, zauške i druge druge virusne bolesti, koje su zakonom obavezne da se vakcinišu za decu do najkasnije prve godine života. Samo zbog te zakonske obaveze ovde nastaje i problem izmedju roditelja i države koja primorava na vakcinaciju po svaku cenu.
Ponavlja se ponovo istorija iz 60-tih i 70-tih godina prošlog veka kad se uvodila obavezna vakcinacija. Ko nije hteo bio je kažnjavan sa novčanim iznosom od 6 prosečnih plata ili zatvorskom kaznom. Isto to se usvaja prošle godine samo što je iznos 5 prosečnih prošlogodišnjih plata. Ovde niko od merodavnih ne vodi računa o kvalitetu i ispravnosti nabavljenih vakcina, kao ni o posledicama odnosno reakciji organizma deteta na vakcinu. Neke druge stvari ne smeš ni da spominješ u drugačijem kontekstu.
Kao jedan od takvih slučajeva koji je preturio jednu takvu vakcinu, nisam za takav vid prisile za vakcinaciju. O tome da li treba vakcinisati dete treba prepustiti tu odluku roditeljima. Neki zdravstveni radnici koji su imali moj slučaj nisu vakcinisali svoju decu iako su kasnije postali eminentni zdravstveni stručnjaci.
Tako i vakcinacija pre 7 godina od ptičje gripe i euforija oko vakcinacije pokazuje da je upitno davati nešto što nije dovoljno ispitano i istraženo, odnosno vakcina nije usavršena. Tek nakon mnogo godina ćutanja procuri prava istina o pravoj svrhi farmaceutskih kompanija. Znam da bez eksperimenata nema ni napretka i uspešne borbe za dobrobit čovečanstva i nauke.
Isto tako dovodim u sumnju da posle 35 godina od pojave HIV virusa nije pronadjenja vakcina za istoimeni virus. Kako se radi o stručno rečeno „retro“ virusu, postavljam čistiu sumnju. Kao dobar poznavao u „fitomedicinu“ i „fitoviroze“ mogu samo da kažem da ne verujem da se na planu humane medicine nije napredovalo na tom planu. Verujem da postioji već takva vakcina, samo je pitanje finansiranja, odnosno pokriče troškova postoječih skupih lekova.
Posle se javljaju ebola, ziko, afrički nil, i razni drugi mutageni virusi, a navodno se ne mogu nači mere za njihovo suzbijanje. To je samo još jedna maniulacija ljudima i držanje u strahu neobrazovanih i manipulaciji sklonih narodnih masa. Dokle će se u tome ići pokazaće vreme. Možda ćemo uskoro imati i hibridne ratove u kojima će veliku ulogu igrati upravu virusi. Ne trebamo ni atomsku odnosno nuklearnu silu. Dovoljno je pustiti jedan „virus“ ili „bakteriju“ i da odlučuješ o zakonksoj obavezi, odnosno o slobodi i životu.
Piše: Goran Suručić