Neka povijesna promišljanja i pokušaj postavki nekoliko novih hipoteza Mladena Šimića

Povijest Hrvata u prvom tisućljeću nove ere                   

Poslije bitke u Teutoburškoj šumi Hrvati postižu ono što su željeli - slobodu. Žive u oštrijoj klimi u susjedstvu sa Rusima i drugim Slavenima. Hrvati uzimaju u zaštitu Židove koji bježe iz rimske države. Židovi su pružali otpor Rimljanima većinom pasivni ali je bilo i ustanaka. Najproganjaniji su narod u rimskoj imperiji. Uzimaju ih u zaštitu Hrvati jer su to stari susjedi i prijatelji kako to piše u hrvatskim knjigama o kojima nam govore mnogi izvori. U židovskim knjigama Hrvati se nazivaju Hiviti i to su dobri susjedi koji čine manjinu u mnogim gradovima stare Judeje. Arheološkim iskopavanjima pronađeno je židovsko naselje u blizini sela Čelareva. Tvrdnja da su tu živjeli nekakvi Hazari za mene je neutemeljena. I Hrvati bivaju potiskivani od Germana od Krima do Krakova. U povjesnim izvorima pojavljuju se kao Sarmati. Za mene Sarmat je samo jedna varijanta imena Hrvat. To je toliko slično da mogu to tvrditi. Nije slučajno što se Sarmati nazivaju persijskim narodom jer razlika između starosjedilaca Slavena i novopridošlih Hrvata je uočljiva i u jeziku i u nošnji i u običajima. Državna organizacija kod Hrvata je čvršća, istočnog tipa. Oni imaju svoju crkvu koju nazivaju katolikus sa formiranim svećenstvom koje se naziva jarani sa vrhovnim svećenikom luburom koji ima znatan uticaj, sa vojničkim staležom konjanicima marjanima i sa formiranom elitom knezovima.

Sa istoka nadiru Germani. Slaveni uključujući i Hrvate uspijevaju da izbore slobodu. Pod vlast Skita Germana padaju neka zapadno arijska plemena i čitavi narodi. Po mom shvaćanju narod je plemenski savez. Sasi su sigurno narod koji pruža žestok otpor ali biva poražen. Njihovo ime potiče od riječi sasa ili šaša što je nizinska močvarna trava. Arijci vole slobodu i teško podnose ropstvo pod primitivnim i surovim Germanima Skitima. Najsuroviji su prema dostupnim povijesnim izvorima Franci koji uspjevaju da pokore Hrvate. Hrvati kao i svi Arijci teško podnose ropstvo i vrebaju priliku da se otarase Franaka. Sasi su narod koji je živio u nizini koja se po njima naziva Saksonija i oni bježe na zapad na otok. Tamo ih prima prijateljski arijski srodani narodi Briti i Angli.

Hrvati dobijaju priliku kada Franci zarate sa Avarima i Bugarima. Hrvati tobože pomažu Francima ali koriste priliku i sele se sa ženama i djecom u svoju staru postojbinu Balkan ali sada nešto zapadnije. Ovo mogu datirati u godini 800 kada je Karlo Veliki opijen slavom na krunisanju u Rimu. Zar ne, zgoda pravi priliku i svi idu u Rim, velikaši, vojvode, vojnici, narod a možda i Hrvati kreću na jug tobože na veliku feštu u Rim. Nova zemlja je vrlo lijepa prema Konstatinu VII. Porfirogenetu. Rijetko je naseljena Ilirima koji su u ropstvu pod Bugarima i Hrvate dočekuju kao oslobodioce od surove bugarske vlasti. Ima i Slavena koji pružaju otpor novom gospodaru. To je slavenski knez Kocelj. Njegovo sjedište bi mogao biti grad Koceljeva u Srbiji. Već sam rekao da se toponimi dugo održavaju. Kocelj biva poražen i ubijen. Kada su se Franci otrijeznili od Rima i vina vide da nema Hrvata. Zarate sa Hrvatima ali u krvavom sedmogodišnjem ratu bivaju poraženi u Istri. U svojim franačkim analima ne bilježe svoj poraz ali su ipak toliko pošteni da od 887. godine u spisku podređenih zemalja više nema Hrvatske. U ratovima u novoj domovini istakao se jedan čovjek po imenu Tomislav.

Zablude i falsifikati o ujedinjenju za vrijeme kralja Tomislava

Neki umjereniji povjesničari dozvoljavaju da je kralj Tomislav imao suvladara. Kao suvladara neki povijesni izvori navode kneza Mihajla. Neki su se i potrudili pa našli Mihajla kneza Duklje i ne smeta im što je dukljanski Mihajlo mlađi od Tomislava oko 120 godina. I u Bosni je bilo plemena i imali su ta plemena vladara nekog starca župana. Ja mislim da je Tomislavov suvladar Mihajlo bio njegov suvremenik iz Bosne. Malo ima ili uopće nema vijesti o županima sa područja Bosne, Slavonije pa i Srbije a to ne znači da ih nije bilo. Tomislav je imao još jednog suvladara a to je knez Muncimir. Neki neodgovorni povjesničari proglašavaju Muncimira čak ocem Tomislava. Ako bih se poslužio istim povijesnim pristupom onda bih ja mogao reći, knez Muncimir je bio bliski Tomislavov rođak i to ovako, od Tomislavove kume Jele pa njene strine Pele, ručnog djevera pastorak. Knez Muncimir je bio suvladar kralja Tomislava u periodu 900. 910. godine n. e. Čak su mu nekakvi vajni povjesničari prišili da muti mir. Većina ih govori o ujedinjenju snagom oružja a to nije bilo tako. Istovremeno ovi povjesničari stavljaju znak pitanja kad  Konstantin VII. Porfirogenet govori o vojnoj snazi Tomislava. Tomislavova snaga je bila u velikom plemenskom i narodnom savezu. Političke prilike početkom desetog vijeka nove ere su bile takve da su pogodovale stvaranju velikog saveza. Ovaj savez je bio uperen protiv osvajačke politike Bizanta, Bugara i Franaka.

Objavljeno u Hrvatske novine broj 52