Kolumne

Svaki otok u našem moru, siguran sam, je priča za sebe. U pogledu krajolika, načina života, ljepote i povijesti. Odijeljeni od kopna, uspjeli su ti naši otoci sačuvati više ljudskosti i poštenja, nego kopno. Manji je utjecaj svega na otočane pa im je bilo lakše sačuvati se. Ali im je zato bilo teže za preživjeti i opstati na škrtoj otočkoj zemlji.

Iđem ja tako niki dan šorom, kako nemam di privriđivat samo mi dosadno kod kuće pa se biciglujem kugod smlaćen. Naiđem na šoru na čiča Grgu. Sidi čovik na njegovoj klupici pa sve milina vidit. Kugod prija po vika, najlipče vrime čeljadi moja!

Napisano za sve one velike obične ljude, istinske heroje, heroje bez cijene i rezerve. Ne treba bukači i političari ni da ih se sjete. Dovoljno je što ih se zastide kad ih sretnu i prepoznaju

Zašli smo u treće desetljeće od raspada stare zajedničke države, a sa sve strane granica se našlo i još uvijek nalaze oni koji sebe ne smatraju dijelom nove državice, oni kojima su doma bez obzira kako se ona zvala i na boje zastave.

Dušebrižnički ukor proizlazi iz dobrih namjera, iz ljubavi, iz otvorenoga i čistoga srca. To je pozitivan stav i zdrava reakcija kojom se ukazuje na pogreške, blagonaklono savjetovajući na oprez ili opominjujući na propust ili pak na učinjenu pogrešku

Udruga Hrvatska neovisna lista podnijela je 2012., zahjev gradu Subotici za obnovu Hrvatske drame u subotičkom kazalištu, pošto je bilo posve neizvjesno da li ikada se može očekivati obnova Hrvatske drame u subotičkom kazalištu, iako danas u nazivu ove institucije službeno ima trojezičan naziv, i onaj na hrvatskom jeziku. Bez obzira što je srušeno subotičko kazalište, pravni status Hrvatske drame trebao se urediti zajedno sa dramom srpskom i mađarskom. Ansambli drame na srpskom i mađarskom priređuju predstave u preuređenom kinu „Jadran“, a za hrvatsku nema naznake da će dobiti status.

U ovo Vazmeno vrijeme, kada i nakon toliko godina od tog događaja obilježavamo i slavimo Isusovo uskrsnuće, nadali smo se da će doći do uskrsnuća dobrih odnosa unutar naše zajednice, koji će se temeljiti na iskrenoj suradnji. Umjesto da idemo naprijed, idemo unatrag. Svatko ima pravo na svoj stav u svezi položaja Hrvata u Srbiji, na stvaranja zajednice Hrvata u Srbiji i ostvarivanje kulturne autonomije cijele zajednice na teritoriju Srbije. Treba da predlažemo kako da se iz proračuna Hrvatskog nacionalnog vijeća dodjeljuju sredstva udrugama, za informiranje, za obrazovanje... Imamo pravo tražiti odgovornost zbog neupisa u poseban birački popis, ali nemamo pravo koristiti govor mržnje prema onom pripadniku hrvatske zajednice koji ima drugačiji stav od nas. Ako je pripadniku hrvatske zajednice uskraćeno pravo trebamo mu dati potporu, biti uz njega.

Mjesečnik Hrvatske novine svakodnevno su vam dostupne i na našim internetskim stranicama, na adresi www.hnl.org.rs. Na našem web siteu koji je preuređen i dopunjen sa novim sadržajima također su vam na raspolaganju i aktualne vijesti o djelovanju Hrvata u Srbiji, vijesti iz Subotice, Vojvodine, Hrvatske, Srbije. Mjesečnik Hrvatske novine je upisan u Registar medija u Agenciji za privredne registre i pripada mu pravo da se financira iz sredstava proračuna kao i drugi manjinski mediji. Trpjeli smo i trpimo što nam je uskraćeno to pravo. Unatoč tome redovito izlazimo svakog prvog u mjesecu. Zahvaljući uloženom trudu malog čovjeka su i opstale. 

Stvarno mislim da ne postoji netko tko nije nikad ušao u ljekarnu. I pri ulasku osjetio onaj jedinstven miris koji se širi oficinom, miris koji izaziva u podsvijesti strah od bolesti. Miris koji nije ni ugodan niti neugodan, ali plaši. Još kad se sa druge strane pulta pojavi strogi magistar ili isti takav ljekarnički pomoćnik, koji misle da se pamet i znanje iskazuju samo strogim i ozbiljnim stavom prema onom sa druge strane pulta, naravno ozbiljnim i odgovornim poslom koji ista gospoda obavljaju, onda iziđeš iz takve ljekarne uplašeniji nego što si ušao. 

Poslije sedam godina privatnog rada ostalo mu je nešto novca i riješio je da ih investira u nekretninu kako bi obezbijedio i sačuvao imetak za neka kasnija vremena. Važno je napomenuti da poslije propasti socijalizma i raspada Komunističke partije na novom nebu stranačkih čuda nije našao niti jednu koja bi mu odgovarala a i nitko nije ostao da mu da ispisnicu iz stare partije, tako da se nije mogao učlaniti u novu. Kasno će saznati da mu je to osnovna greška, ona koja se ne oprašta. Moraš da budeš član, i to uvijek one stranke koja je na vlasti, kao uvjet ukoliko želiš da opstaneš u malom ili velikom privatnom poslu, djelujući na prostoru onog što se zvala Jugoslavija. 

Čeljadi, odsele ću šarkanjovat, opcigovat, gustirat, izmuštrat, isperjašit, študirat, u mojim huncutskim adetom. 

Joma velim oni iz cocolišta su izgustirali, sa njevim sad već pokojnim pridnjakom, kako zavatit najviše miškulancije. Al šta ćeš kad čerez hasne triba burlat di mož, doprit do debljeg buđelara. Jesapim metnit ću se na to - šarkanjovat o našim pridnjacima jel šta kad vrime proleti džabe je ajmekat se i čangrizat. Ta naš adet bunjevački Hrvata je baratat makar bis izbijo na nos. Borame, mi smo durlast svit jel po našem je nikako, al ezekutori su to izgustirali obaško, hamišno, huncutsko vokšovanje, ko što je vokšovanje za izbiranje naši  pridnjaka za to naše krovno tilo, Hrvatsko nacionalno vijeće. Jedni bili na čelu godinama, ugojili se, zaokružili se, ne mogu više da zakopčadu pucad na popršnjaku - ta ne mož poznat čeljad. Jezičati divanili furtomfurt a sve očlo u ajer, pokazli da ne znadu gazdovat pa jesapidu napravili, što kažu dica, u pozitivnoj ništici jesap. 

Piše Mirko Paulić
Sezona rijaliti programa počinje, četiri od pet nacionalnih frekvencija imaće svako svoj rijaliti. Sve više sebe pitamo da li nam je potrebna kultura i tradicija? No u međuvremenu kao da se sve više i više novih rijalitija pojavljuje, jedan od mogućih novih je i rijaliti Izbori.

Piše: Mladen Šimić
Žele biti u centru pozornosti. Takvih ima dosta na Facebooku i Twitteru a to su oni koji pišu samo o sebi i pretrpavaju ekran svojim postovima kao da je to njihovo osobno vlasništvo. O psihopatama ili ljudima bez duše se danas više zna nego ranije. Jednostavno psiholozi i psihijatri su istraživali tu pojavu među ljudima strogo znanstvenim nepristranim metodama. Danas psihijatri koriste termin psihopata za ljude koje su nekada nazivali neurotičarima. Za psihopate se može reći:

U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine: Europska Unija – sudar s vlastitom različitošću!

Piše: Mile Prpa

Izgradnja zida od bodljikave žice između Mađarske i Srbije u dužini od 157 km daje naslutiti da, ne samo da Europa neće bit bez unutarnjih granica, već da će svoje granice štititi i zidovima od bodljikave žice. 
Europska Unija gledana kroz prizmu Grčke ili Grčka gledana kroz prizmu Europske Unije! Potpuno svejedno! Dobiva se ista vizura! – EU se sudara sa svojom vlastitom različitošću.

Još u svome djetinjstvu živeći na selu, često sam kao dijete znao čuti u običnom razgovoru seljana – sintagmu „Dužan kao Grčka“, dakle da je netko dužan prekomjerno kao Grčka! Ta sintagma potječe još od njenog financijskog bankrota pred sam Prvi svjetski rat. To znači da je Grcima u njihovom mentalitetu ugrađena sklonost da troše više nego što zarađuju, da se pružaju duže nego što se mogu pokriti.

U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine 

Piše: sestra Augustina Barišić, 
Klanjateljica Krvi Kristove

Mjesec srpanj je posvećen Krvi Kristovoj. To je dakle i jedan od idejnih blagdana koji je duboko ukorijenjen u životu Katoličke crkve. Slavi se u četvrtak po blagdanu Presvetog Trojstva.

Slavlje Tijelova je veliki javni blagdan kojim se časti Euharistija. A papa Benedikt XVI., zahvalan je svetoj Julijani iz Liegea, koja je svojim velikim žarom doprinijela ustanovljenju jedne od najvažnijih liturgijskih svetkovina Tijelova. Sv. Julijana živjela je krajem 12. stoljeća i u prvoj polovici 13. stoljeća, koja se jako trudila uvjeriti ondašnjeg Papu kako je potrebno uvesti svetkovinu tijekom koje bi vjernici mogli slaviti Euharistiju i ojačati svoju vjeru. I upravo je ona zaslužna da se blagdan Tijelovo uvodi 1253. godine i u Njemačkoj, a papa Urban IV. uveo je 1264. taj blagdan za cijelu Crkvu.

U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine 

Piše: Marina Klara Gerbicz

Teško je u ovom uzburkanom vremenu, prepunom zapreka i spletki, u kojem se dobrota i poštenje cijene skoro samo u priči, i gdje su sve vrijednosti opale ili su pak svedene na marginu, sačuvati sebe

Sačuvati sebe i vjeru

Koliko god nekome zvučalo kontradiktorno i nemoguće danas, u 21. stoljeću, u ovom suvremenom vremenu procvata znanosti i tehnologije i svih vidova ljudske aktivnosti u svim oblastima djelovanja, zlo nam se na sve moguće načine servira u vidu raznih ukrasnih vrećica ispunjenih najljepšim slatkišima, koje nas svojim slatkim šarmom i sočnim okusom primamljivo na probu zavodi, uistinu je težak i jako zahtjevan zadatak biti i ostati čovjek, biti i ostati vjernik.

U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine 

Piše: Michael Ilić

Možda je ljepše otići sa malo respekta i nešto keša u džepu, nego živjeti u neizvjesnosti kada možeš biti otjeran zbog svoje različitosti.
Kao i stoljećima prije, dolazio se i odlazilo iz Vojvodine. U različitim vremenskim razdobljima, plovilo se rijekama, kotrljalo čezama,ili putovalo stočnim vagonima, prašnjavim ili močvarnim cestama.
Kako je ko dolazio u Vojvodinu tako je i odlazio sa dužim ili kraćim zadržavanjem, ali na koncu svi su negdje otišli. Svi ti ljudi su ostavili nekog traga, svojstven žig. Na kraju krajeva bilo dobro ili ne, ipak svi mi ostavljamo nešto svoje ma digod se našli. Netko je odnosio sa sobom dio povijesti ili ga uništio i zakopao ovisno o trenutnim političkim uređenjima i svijesti.