Kolumne

Pravo glasa je pravo svakog građanina u demokratskim uređenim društvima, a ne obaveza jer obaveza isključuje slobodan izbor i demokraciju u koju se svi zakljinju   

Diplomirali prije jedne dekade i zamišljaju još socijalistički sustav društvene samouprave kako je država dužna po stjecanju parčeta papira obezbijediti neko rukovodeće radno mjesto        

Rastave nikada nisu prijatan moment jer svaka strana krivi onu drugu prepirući je oko svadbenih darova kumova

Rastave nikada nisu prijatne 

Suživot u Vojvodini ne razlikuje se od neke današnjeg „normalne“ bračne zajednice, nekada se vole pa ljubav puca kao novogodišnji vatromet, a nekada se jedan od partnera manje ili više najedi te spakira kufere i ode kod matere.       

Zašli smo u treće desetljeće od raspada stare zajedničke države, a sa sve strane granica se našlo i još uvijek nalaze oni koji sebe ne smatraju dijelom nove državice, oni kojima su doma bez obzira kako se ona zvala i na boje zastave.

U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine 

Piše: Michael Ilić

Možda je ljepše otići sa malo respekta i nešto keša u džepu, nego živjeti u neizvjesnosti kada možeš biti otjeran zbog svoje različitosti.
Kao i stoljećima prije, dolazio se i odlazilo iz Vojvodine. U različitim vremenskim razdobljima, plovilo se rijekama, kotrljalo čezama,ili putovalo stočnim vagonima, prašnjavim ili močvarnim cestama.
Kako je ko dolazio u Vojvodinu tako je i odlazio sa dužim ili kraćim zadržavanjem, ali na koncu svi su negdje otišli. Svi ti ljudi su ostavili nekog traga, svojstven žig. Na kraju krajeva bilo dobro ili ne, ipak svi mi ostavljamo nešto svoje ma digod se našli. Netko je odnosio sa sobom dio povijesti ili ga uništio i zakopao ovisno o trenutnim političkim uređenjima i svijesti.