Invalidi ujedinite se!
- Font size: Larger Smaller
- Hitova: 1834
- Pretplata na ovaj zapis
- Ispis
- Bookmark
Zašto jednom ne shvatimo da se na račun homo hendicepusa ne može stjecati dobit, već samo olakšice za njegov život
Osvrćući se na tekst o "Preokret na zlouporabe invalidnih lica", vidio sam da se pisac zanima samo na subjektivne zlouporabe, koje promatra iz samo njoj znanih i neznanih subjektivističkih pogleda. Jednim tekstom je dodirnula žeravicu koja prijeti da preraste u Neronovu paljevinu, koja je daleko kompleksnije prirode sa nesagledivim konotacijama.
Ne mogu se oteti dojmu čitajući tekst tko je "persona non grata" u Balkanskoj avliji, a ne prisjetiti se Frojdovih istraživanja frustriranih degenerika i poznatog Idiota od Dostojevskog, i idealističnih Biblijskih citata o ravnopravnosti i čestitosti duše i tijela.
Kako zamišljamo ravnopravnost s normalnom odnosno zdravom sredinom nas homo hendicepusa kad ni sami nismo u svom centralis periferisu nismo raščistili sa samim sobom i svojim fisicalis und mentalis sposobnostima. O kakvoj zlouptrebe invalidske ličnosti ili tjelesnoj zloupotrebi, ili obiteljskoj zloupotrebi, ili nekoj drugoj, treba raspravljati.
Ako pođemo od mentalnih sposobnosti hendikepiranih osoba, (neke vređa izraz invalid, jer ne zvuči lijepo) možemo vidjeti da se mali broj njih može pohvaliti svojim školskim uspjesima u redovnim školama. Nije mi da ponižavam one koji iz raznoraznih razloga nisu mogli i htjeli da se obrazuju, jer za takvo htjenje potrebni su želja, mogučnost, debeli konjski živci, strpljenje i gutanje debelih gorkih knedli. O poniženjima, raznoraznim, izvanrednim situacijama i drugim slučajevima, u ovoj Balkanskoj zabiti da ne govorim. Ne vidim što se podrazumijeva pod "zlouporabom invalida" ako netko ne gleda tvoj hendikep već traži da se ponašaš kao najsposobniji i najzdraviji na ovoj kugli zemaljskoj.
Homo hendicepus u obitelji je pretjerano zaštičen pa traži da mu se mnoge gluposti koje napravi progledaju kroz prste, bez ikakvih posljedica po njega. Stvarnost života, za neke su četiri zida i prozor koji je većinom zatvoren, zbog srama, stida, neznanja i primitivnog razmišljanja okoline, poniženja i prebacivanja krivnje s jednog na drugog roditelja. U balkanskoj avliji kao u Andrićevoj, "Na drini Ćuprija", jedan uspijeva zasjeniti svu svoju braću, a oni kao prokletnici ne razumiju njegovu namjeru gradnje mosta već Homo hendicepus vidi svoju zloupotrebu, njegovu pomoć (helping), da bi zajedno savladali svoje nevolje. Zaboravljaju poruku Marksa za radne ljude svijeta "Proleteri svih zemalja ujedinite se", kao i parole, "Invalidi svih kategorija ujedinite se" koju ja sada ističem.
Na račun homo hendicepusa ne može se stjecati dobit
Pitam se dokle ćemo izigravati mučenike kao Isus Krist na putu po Golgoti i plakati nad svojoj sudbinom, koja nam je određena samim rođenjem. Dokle ćemo pričati o zloupotrebama tamo gdje je nema i ne može biti. Dokle ćemo živjeti u utopističkim iluzijama i hodati po oblacima, a zatim pričati o navodnoj "zloupotrebi Homo Hendicepusa".
Priznajem, a takodje vjerujem u ostatke Stankovoćeve "Nečiste krvi" i takvoj zloupotrebi Homo Hendicepusa ženskog spola samo što se još javno ne iznose takvi slučajevi. Ovo je zaostavština balkanskog shvaćanja, gdje se sve radi u tajnosti, pa kad netko ima hrabrosti da u javnost iznese takve stvari biva anatemisan. Ne bi me iznenadilo da mnogi invalidi dignu demokratski glas za obranu svojih prava i svoga dostojanstva.
Što reći o drugoj pojavi koju nazivam, "iskorištavanje invalida"? To se odnosi na traženje svega i svačega, potrebnog i nepotrebnog, znamenitog i ne znamenitog, mogućeg i nemogućeg, i drugog zarad invalidnog lica, koje kasnije nema nikakvih olakšica od strane obitelji odnosno skrbnika. Zbog takvih slučajeva izgubili smo mnogobrojne beneficije i olakšice od strane države i državne uprave. Zašto jednom ne shvatimo da se na račun homo hendicepusa ne može stjecati dobit, već samo olakšice za njegov život.
Moram ovom prilikom da odam pored dosadašnjih kritika i priznanje, da je jedna osoba načela tu temu, iako nisam u sličnoj situaciji, mogu bez dlake na jeziku reći, da mi invalidi moramo svoj hendikep da doživljamo kao sudbinu određenu od Boga, jer nam je uzeto na jednoj strani a dano nam na drugoj. Svatko treba sam otkriti ono što mu je dato i tako živjeti, ne vrijedi se miriti sa sudbinom, niti mijenjati svijet i sudbinu, već se aktivno uključiti u život sa svojom sudbinom. Svako nasilno mijenjanje tog gledišta biva u kasnijem životu kažnjeno na ovakav ili onakav način, ovisno od pogrešaka koje su napravljene.
Još jednom ću se osvrnuti na reći koje sam izrekao; "INVALIDI SVIH KATEGORIJA UJEDINITE SE" za ostvarivanje svojih ljudskih i građanskih prava zajamčenih Poveljom Ujedinjenih naroda, bez obzira na rasu, boju, vjeru i pol, jer se svi susrećemo više ili manje sa istim problemima u svom životu.
Iz 28 broja Hrvatskih novina