Mjesečnik Hrvatske novine svakodnevno su vam dostupne u tiskanom izdanju i na našim internetskim stranicama, na adresi www.hnl.org.rs, svih 25 brojeva. Mjesečnik Hrvatske novine je upisan u Registar medija u Agenciji za privredne registre i pripada mu pravo da se financira iz sredstava proračuna kao i drugi manjinski mediji. Trpjeli smo i trpimo što nam je uskraćeno to pravo. Zahvaljući uloženom trudu malog čovjeka su i opstale.
Od prvog do šesnaestog broja tiskan je bez financijske potpore ijedne institucije. I danas uređenje, lektura, tehnički prijelom, izdanje vijesti, održavanja internetskih stranica radimo na osobnoj opremi. Unatoč tome redovito izlazimo svakog prvog u mjesecu. Na našem web siteu također su vam dnevno na raspolaganju i aktualne vijesti o djelovanju Hrvata u Srbiji, vijesti iz Subotice, Vojvodine, Hrvatske, Srbije.
Tiskanjem Hrvatskih novina dali smo doprinos očuvanju jezika, kulture, kulturne baštine, običaja, povijesti, sve u cilju očuvanje identiteta hrvatske nacionalne manjine. Mjesečnik Hrvatske novine doprinosi zaštiti jezika hrvatske nacionalne manjina koji je dio identiteta pojedinca i grupe kojoj pripada, sve u cilju ublažavanja posljedica asimilacije kroz posljednjih 100 godina, a naročiti zadnjih 25 godina i sprječavanja daljnjeg nestanka i nipodaštavanja Hrvata na ovim prostorima. Mjesečniku Hrvatske novine bavi se i aktualnim temama i djelovanjem hrvatske zajednice i daje prikaz u kojim uvjetima, a i pod kojim bi uvjetima i pravima Hrvati u Srbiji po međudržavnom sporazumu trebalo da djeluju.
Doprinosimo očuvanju prava pripadnika hrvatske nacionalne manjine na informiranje i omogućili smo pravo na izražavanja svakom pojedincu. Unutar hrvatske nacionalne zajednice potrebno je u cilju razvoja demokracije osnivati i poticati osnivanja medija. Ni jedan medij ne može biti „višak“, pa tako i mjesečnik Hrvatske novine nisu. Svatko ima pravo na svoj stav u svezi položaja Hrvata u Srbiji, i nemamo pravo sprječavati onog pripadnika hrvatske zajednice koji ima drugačiji stav.
Tijekom izrade 25 brojeva, više od dvije godine, bili smo izloženi pritiscima i prijetnjama, od urednika do novinara, nazivani smo hrvatskim nacionalistima, ponekad i ustašama i da provodimo desničarsku ideologiju. U svemu tome, nažalost, nisu zaostajali ni pripadnici naše zajednice koji su očito zaboravili da je vrijeme Udbe prošlo. Nisu nam mogli oprostiti što smo objavili da je brak onaj između muškarca i žene.
Sveznajući trebaju znati da smo od 25 brojeva u drugom broju objavili tekst o demokršćanstvu, te je taj test od svih objavljenih imao za cilj upoznavanja sa jednom ideologijom koja za mnoge ima vrijednost samo na papiru. Neki su sa nama surađivali sa ciljem da bi iznosili negativno u svezi Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodine i Hrvatskog nacionalnog vijeća. I njima smo dali prostor da iznesu svoj stav.
Iz 25 brojeva mjesečnika Hrvatske novene objavljujemo izvadke iz tekstove u kojim su autori pisali o raznim temama:
Demokršćanstvo
Kršćanska demokracija, koja se skraćeno naziva demokršćanstvo je zajednički naziv za raznorodne političke ideologije, pokrete i stranke koje nastoje pomiriti kršćanska vjerska, etička i društvena načela s institucijama suvremene demokratske države.
Demokršćanstvo shvaćeno na pravi način nije utopija, potrebno je Europi i cijelom svijetu, nije pokušaj klerikalizacije i kristijanizacije iskorištavanje vjere u političke svrhe. Kršćanstvo ne favorizira neki politički režim na račun drugoga, kao da je to pitanje božanski objavljenog zakona ili uvjet za izgradnju Božjeg kraljevstva na zemlji, pa je besmislica govoriti o kršćanskoj politici, kao što je besmislica nakon Drugoga vatikanskog sabora govoriti o katoličkim državama, jer takva država sigurno nije ideal današnje Crkve. No demokršćanska je politika potrebna kao konkretno oživotvorenje onoga što se naziva socijalni nauk Crkve. Njegove ideje mogu se konkretizirati i oživotvoriti u potpunosti u realnom životu, ako ga kao program istinski i učinkovito prigrli neka politička stranka, koja pritom ne mora imati u svom nazivu atribut demokršćanska.
Demokršćanske stranke se zbog toga u političkom spektru najčešće vezuju uz centar, s time da se u Latinskoj Americi smatraju lijevim, a u Europi desnim centrom.
Kao i svaka politička ideologija, kršćanska demokracija se tijekom vremena različito manifestira u različitim zemljama. Općenito govoreći, kršćanska demokracija nije zasebna politička kategorija, već uključuje različite elemente drugih političkih ideologija: konzervatizam: tradicionalne moralne vrijednosti (očuvanje braka, protivljenje pobačaju), protivljenje sekularizaciji, očuvanje reda i poretka u državi i društvu te odbacivanje komunizma; liberalizam: inzistiranje na ljudskim pravima i osobnim slobodama pojedinca; socijalizam: podržavanje zajedništva, društvene solidarnosti, potporu države u gospodarstvu i utjecanje države na tržište.
Kršćanski demokrati su najčešće socijalno konzervativni te načelno ne podržavaju pravo na pobačaj, legalizaciju istospolnih zajednica, iako su u praksi oboje često prihvatili. Pozivaju se na kršćansku baštinu svoje zemlje i naroda te rado prihvaćaju kršćansku etiku, nasuprot liberalističkom i sekularističkom svjetonazoru. U gospodarskim pitanjima prihvaćaju kapitalizam i slobodno tržište kao ekonomski sustav, iako smatraju da bi ekonomija trebala biti u službi čovjeka.
Stranka koja se smatra istinski demokršćanskom zagovarat će primjenu društvenog nauka Crkve, u kojem su radno pravo i briga za siromašne na prvom mjestu. Treba međutim naglasiti da to nije pitanje koje treba opterećivati Crkvu, jer Crkva nema svoje stranke i stoga ne mora preferirati demokršćanstvo u odnosu na druge stranke i ideologije, ako je riječ o ispravnom zastupanju dostojanstva čovjeka: „Crkva ne odbacuje nijedan od oblika vlasti ako su po sebi sposobni promicati dobro građana“. No to bi pitanje trebalo itekako opterećivati vjernike laike, jer se bez sustezanja može kazati da je socijalni nauk Crkve sadržajno prihvatljiv i za vjernike i za one koji to nisu, jer taj pristup nikoga ne isključuje. (Objavljeno u 2. broju mjesečnika Hrvatske novine)
Bunjevačka patnja
Ismijavanje Hrvata-Bunjevaca sa obje strane granice je išlo do te mjere da je zabranjeno korištenje materinskog jezika
Bunjevci su na ovim prostorima zabrazdili prvu njivu
Bunjevcima se obično nazivaju Hrvati koji žive u zaleđini Zadra, Hrvatskom Primorju, Velebitu i Lici te druga skupina koja živi u Bačkoj i to na mađarskoj i vojvođanskoj strani. Zajedničko im je to da i jedni i drugi govore ikavskom štokavicom s novom akcentuacijom. Dakle istim onim jezikom kojim već bar četiri stotine godina pričaju i Imoćani. Po predaji bunjevački Hrvati su došli negdje iz Hercegovine, obično sa rijeke Bune jer im naziv te rijeke nalikuje na ime. No većina povjesničara sumnja u tu tezu jer je Buna premali teritorij za takvu seobu, a i u doba seljenja (početak 17. stoljeća) tu se već govorilo jekavicom. U to doba pojam Hercegovine je bio puno širi jer je većina današnje Dalmacije i jugozapadne Bosne pripadala Hercegovačkom sandžaku.
Bunjevci su dolazili u više skupina na ove prostore pod vodstvom braće franjevaca. Franjevci su vodili velike skupine Bunjevaca, kršnih ljudi na ove ravne prostore, trbuhom za kruhom. Došavši na ove prostore čine djela za pamćenje, a nama za uzor. Zapisano je da su kao dobri borci u ta vremena protjerali turske begove iz ovih krajeva, preko Tise. Tako su Turci bježali od naših pra-pradjedova.
Bunjevci su na ovim prostorima zabrazdili prvu njivu, a kao graničari čuvali kršćanstvo od tadašnjih osvajača. Vjerojatno su i tada govorili našom lijepom ikavicom, starohrvatskim jezikom i dičili se svojom pripadnošću hrvatskom narodu.
Usponi i padovi Hrvata-Bunjevaca
U proteklim vremenima Hrvati-Bunjevci su doživjeli velike uspone i padove. Jedan od velikih padova je i posljedica potpisivanja Mirovnog sporazuma u palači Trianon nakon I. svjetskog rata između Ugarske i Saveznika, kojim je Mađarska izgubila dvije trećine teritorija, čime su i Hrvati-Bunjevci razdijeljeni u više država. Trianonskim sporazumom Hrvati-Bunjevci od jedne velike skupine postaju manjina, jer su svi priželjkivali ovo područje Subotica-Baja-Sombor. Skupina Bunjevaca koja je ostala u Mađarskoj trpi razna ugnjetavanja kao i ismijavanja zbog ikavice kojom su se služili. I druga je skupina, koja je potpala pod srpsku asimilaciju, doživjela sličnu sudbinu. Vršena je smišljena asimilacija Hrvata-Bunjevaca. Ismijavanje Hrvata-Bunjevaca sa obje strane granice je išlo do te mjere da je zabranjeno korištenje materinskog jezika (primjerice čak i u sakralnim objetkima nije dozvoljavana uporaba ikavice, na nadgrobnim spomenicima nije bilo dozvoljeno koristiti svoj materinski jezik).
Rodbinske veze među Bunjevcima sa jedne i druge strane granice su pokidane. Bunjevcima kao doskorašnjim posjedovateljima zemljišta je ista oduzimana i poklanjana novim vlasnicima, kolonistima.
Naši salaši su bili čuvari naše ikavice. Na njima, bili oni sa ove ili one strane granice, nitko nije mogao kontrolirati i zapovijedati na koji način će se govoriti. Bunjevci su osnivali i otvarali svoje škole kako bi obrazovanjem svoje djece na ikavici sačuvali svoj identitet. Obrazovanje Bunjevaca na materinskom jeziku je bio trn u oku većinskog naroda, te je ono kratko trajalo. Zato se takve škole zabranjuju. (Objavljeno u 3. broju mjesečnika Hrvatske novine)
Ivan Tumbas
Svijest
Svaki dužnosnik mora imati savjest o dužnosti, a da se dužnost shvata kao dobro djelovanje, obveza prema onima iz drugog i trećeg reda
Zašto ovo pišem? Priča sasvim uobičajena i ni po čemu posebna, pogotovu što neće probuditi savjest naše znanstvene i političke elite. Ako Sebe smatraju građanima prvog reda onda postoje građani drugog i trećeg reda. Perspektiva građana prvog reda je čista. Uglavnom ne vide ili ne žele vidjeti što se događa iza njih. Ne okreću se prema stražnjim redovima dok iz istih ne doleti nešto put njihovih glava. Većina njih se zatvori u svoje institucije i gleda samo svoje interese. Organiziraju domjenke, kulturne događaje samo za sebe. Smatraju da je svim ostalim, odnosno ljudima drugog i trećeg reda, mjesto na obilježavanju pučkih običaja na koje oni, građani prvog reda, dolaze samo kada su primorani ili prigodom izborne kampanje. Nadali smo se da će građani prvog reda prepoznati da su želje i prava svih onih ostalih isti kao njihova.
Ljudi prvog reda se zavaravaju ako misle kako različiti životni aspekti nisu međusobno povezani i da ne utječu jedni na druge, i da se neće morati suočiti s posljedicama vlastite napuhanosti i to sa svojom savješću. Međutim, ne shvaćaju kako, primjerice, nečija napuhanost može rezultirati time da i sami budu ispuhani od onih koji nisu zadovoljni svojim mjestom u tom prvom redu te da će im povratak u grupu ljudi drugog reda utjecati na savjest. To ih može kasnije učiniti nervoznima na nekom sastanku na kojem će nazočiti sa onima iz drugog i trećeg reda. Ne uviđaju uvijek povezanosti, zakon reciprociteta. To je i razlog zbog kojeg nastavljaju sa neprimjerenim ponašanjem prema onima koji su ih doveli u prvi red misleći kako su nedodirivi i vječni. Međutim, istina se ne može prikriti. Ona se otkrije, samo je pitanje vremena. Učinci naših postupaka nas uvijek sustignu, samo možda ne uvijek tamo gdje to očekujemo. Jednom si gore, drugi put si dolje.(Objavljeno u 4. broju mjesečnika Hrvatske novine)
Snaga i ljepota pjesme – LIJEPA NAŠA DOMOVINO
U čemu leži snaga i ljepota hrvatske himne – pjesme LIJEPA NAŠA DOMOVINO?! Da bismo to lakše shvatili, pomoći će nam njeni stihovi i to svaki pojedinačno:
Lijepa naša domovino! – Lijepa si zbog Mljeta i Kornatskog otočja! Lijepa si i zbog Plitvičkih jezera, zbog Risnjaka i Papuka. Lijepa si zbog rijeka Krke i Cetine, zbog predivne Paklenice! Lijepa si zbog Velebita i njegovog endemskog bilja. Lijepa si zbog otoka Brača, Hvara, Cresa i Paga. Zbog planina Učke i Ćićarije! I zagorski bregi ljepotu tvoju tkaju, i zeleno žito slavonskih ravnica. O, Baranjo, lijepa li si! Lijepa si i zbog starih gradova; Dubrovnika i Korčule, zbog Griča i Kaptola. Zbog Splita, Velog Lošinja, Huma i Pazina, zbog Varaždina i Motovuna.
Lijepa si zbog kristalno plavog Jadrana, i njegovih tisuću otoka razasutih poput biserja. Zbog svoga stijenja i kamenja, hrastovih šuma, vinograda i maslinika! Zbog mirisa dunja i sladora svojih smokava. Zbog ružmarina, lavande i kadulje, miomirisa smilja i bosilja.
Lijepa si, jer si lijepa kao Splićanka, Zagrepčanka, Varaždinka, Slavonka, Konavoka ili Puljanka. Lijepa si zbog đakovačkog veza i paške čipke. Doista si lijepa i zbog svojih srna u gori, prepelica u polju i orlova što visoko lete – jer naša si draga domovina!
Oj junačka zemljo mila! – Zemlja si junačkih sinova, svojih sokolova, poput: kneza Domagoja, kralja Petra Svačića, bana Petra Berislavića i Emerika Derenčina, branitelja utvrde Gvozdansko. Zbog hrabrog Nikole Šubića Zrinskog, Mile Gojslavice, Petra Zrinskog i Krste Frankopana, Matije Gupca i Seljačke bune, bana Josipa Jelačića, Eugena Kvaternika…! (Objavljeno u 6. broju mjesečnika Hrvatske novine)
Mile Prpa
Nastavlja se
