Upri prstom

Kolumne i razgovori
Typography

U 24 broju mjesečnika Hrvatske novine
Piše:Ivan Tumbas
Upri prstom

Naučili su ljudi da uvijek netko drugi misli za njih, da drugi donosi odluke, a njima da bude samo dobro. Vjerovanje u ideala političkog vođe je ostalo kao običaj u narodu unatoč što je politička etika i moral davno napustila hrvatskog građanina

Vremenski period ostvarivanja svjesti dolaskom komunističkog režima, torture koja je vršena konfiskacijom, agrarnim reformama, selektivno udaljavanje od vjere, centralizacijom u urbanu sredinu, bunjevački i šokački Hrvati stisnuti od svoje nacionalne pripadnosti vrše tiho zbližavanje a u kasnijem periodu, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, organiziraju se te se taj period naziva Hrvatskim proljećem. U to vrijeme nacionalna svijest buja a sve to zbog nagomilanog nezadovoljstva, dok komunistički režim sasijeca u korijenu sve takove skupine, organizacije koje se do tog perioda nazvaju hrvatskim ali za kratko vrijeme su izmijenjene, brisanjem nacionalnog obilježja.

Bunjevački i šokački Hrvati su dočekali prelazak iz komunističkog sistema u demokratski organiziranjem u političku organizaciju Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) te su u tom periodu vidljivi rezultati ostvareni izborom lokalnih zastupnika, pokrajinskih, republičkih zastupnika iz njihovih redova. Taj procvat kratko traje jer režim „ubacuje“ zbunjenost u narod smišljenom podvalom bunjevačkog i šokačkog zasebnog korpusa. Sa bunjevačkom opcijom su i imali uspjeha, stvarajući zasebnu nacionalnu skupinu udaljavajući je od izvorne nacionalne pripadnosti, ta stvarajući tijela koja vrše odnarođivanje pripadnika jednoga korpusa. Te perfidne metode su prodrle do svih segmenata, sve do obrazovanja. Međutim sa šokačkom opcijom nije bilo uspjeha.

Skupa zabava

Došlo je vrijeme izbora predsjednika naše političke stranke, DSHV a koja će nadalje izgurivati jedan veliki dio Hrvata koji žive na teritoriji Srbije po svome nazivnom prefiksu „Vojvodine“ te na taj način stvara barijeru ne političkog organiziranja na tome području. Ljudi provode vrijeme diskutirajući o svom omiljenom i omraženom političkom lideru koji je neumorno šutnjom u republičkoj skupštini predstavljao naše hrvatske interese. Nemoguće je nakon toliko vremena provedenog prateći i usavršavajući tu tehniku, život običnog građanina hrvatske nacionalnosti u Srbiji je to samo jedna skupa zabava rotiranja političkih klanova i kultova koji bez obzira na mišljenja članova, simpatizera, međusobno skupa u harmoniji drmaju svojim usmerenim ciljem zamišljenim moćnicima, koji nameštaju udobne fotelje uzajamno. Tako ćemo u ovoj žestokoj kanikuli biti svjedoci političkih spletki dijela vođstva DSHV a. A vrijeme će pokazati mogući njihov značajan iskorak.

Uistinu pojedinci iz naše zajednice svjesno čine odnarođivanje iz koristoljublja, uz potporu većinskog stanovništva s kojim skupa godinama se igraju s pučanstvom.Tko su te osobe? Dobro skriveni od očiju običnog građanina hrvatske nacionalnosti to su provjereni izdanci nekadašnjih komesara… Unatrag desetljećima djeluju po starom receptu: zavadi pa vladaj ili glume posvađanost među određenim osobama.

Naučili su ljudi da uvijek netko drugi misli za njih, da drugi donosi odluke, a njima da bude samo dobro. Vjerovanje u ideala političkog vođe je ostalo kao običaj u narodu unatoč što je politička etika i moral davno napustila hrvatskog građanina i ugasila svjetlo. Volimo živjeti u svijetu gdje politički kandidat obećava, boljom organizacijom sa zakorovljenom tajnicom.

Sa radošću u očima i nadom prihvaćamo liberalizaciju stranke kaju obećava novo vodstvo. Javno se izgovara da niti jedan član ni simpatizer nije isključen, te se očekuje sa novim izborom veliki zaokret. , govori zakopavanje starog prljavog veša.

Predstoji izbori za mjesne zajednice u Subotici. Vidjećemo koliko će glasova prikupiti Hrvatska lista – DSHV, a vrijeme je uvijek pokazatelj dobrog kormilarenja, no zavisno u kojemu smjeru.

Dužijanca

Srpanj mjesec je za zemljodjelce radan. U našem narodu se u srpnju slavi i završetak žetvenih aktivnosti. Jedna skupina pripadnika naše zajednice prošle godine je oformila udrugu „Dužijanca“ i čine je iste osobe koje su doskora bile uključene u organiziranje dužijance.

Najava predsjednika udruge „Dužijanca“ Marinka Piukovića kako će nastojati da u narednim godinama udruga organizirati takmičenje risara na istom mjestu, u Đurđinu, te tako tradicionalnu manifestaciju smjesti na uvijek istu lokaciju, izmiče mnogogodišnjoj tradiciji da se svake godine organizira takmičenje risara u drugome mjestu i na taj način svako mjesto bude počastvovano organiziranjem risarskih radova. Izgovor je problematika infrastrukture na lokacijama gdje se održava ova manifestacija. Takvih problema je uvijek bilo ali su oni svake godine uspješno prevaziđeni te ih nitko nije ni spominjao. Novine su dobro došle. Ali tradicija se polako „zamotava“ sa novom udrugom.

Nasuprot tome „čisti“ Bunjevci – da dočaram – oni koji ne priznaju svoju nacionalnu pripadnost hrvatskom korpusu, organiziraju po salašima svojih istomišljenika za šaku novčića risarske radove o čemu većina subotičkih medijskih kuća izveštava sa velikom pozornošću. A „svit“ kaže komedija! No comment.

Novine donose svoje pozitivne rezultate, ili padove, a svako dobro će prepoznati poštovatelji te manifestacije, jedino proračun udruge neće biti isti.

Podjele, zasebni „buđelari“, nikad nije donijelo istinski zajednički napredak. Tako izdijeljena zajednica gubi. Dok pastiri ne čuvaju svoje stado, stado se osipa, prelazi u druge nama nasuprot idejne i nacionalne grupacije, a naš svit služi za iskorišćavanje a pojedinačni osobni interesi se prikazuju kao tobožnja angažiranost za zajednicu.