Krasti zagrljaje

Krasti zagrljaje, ljubiti zorom, staviti ruku ispod pasa, mirisati zelene kapute zimi, držati njeno dijete u naručju… Ima trenutaka, koji ostaju urezani u lice čovjeka dok stari…

 

 

Dio nje

... jednog jutra u kutiji od cipela, našao sam njenu požutjelu fotografiju. Dijelove pokidane narukvice. Tražih te posvuda... a nađoh te u jednoj prašnjavoj kutiji cipela ispod tromoga starinskoga ormara. Tko bi rekao gdje se sve sreća dade naći..., i u kutijama cipela gdje svjetlost ne navraća danima. I tu... živi dio nje... 

Je li to ona...?

Rujanski dan. Mali kafić na uglu pjesnikove ulice. Stihovi ispisani po zidu. Neka stidljiva djevojka u ćošku: raščešljana kosa, crveni obrazi, bez pudera. Sasvim obična… prosječna djevojka. Cipelice s mašnom, miris limuna, šalica vrućeg čaja… Je li to ona… sramežljiva djevojka… koja me čekala i jučer… bez kišobrana na kiši.

...U jedno obično sutra 

Plahe jeseni. Razmrljani krugovi na pločniku... utihnuli šarm predvečerja kad si se zaljubila... doticala bridove nečijih usana. Jutarnje nervoze u hladnim refleksijama zrcala. Strahuješ k'o nevina dječja duša u kamenom licu odrasla čovjeka... Zar je vrijedilo... iskrasti se... U sumorne dane...  jedno obično sutra... gdje možda nećeš biti sretna... 

Djevojačke duše

U srebru svjetlosti zatečeni časi. Tihi cvat jasmina u kosi. Mirisne aleje ispunjene sjenovitim tajnama... Slijedim te. U jutarnjem nebu iznad starih ulica. Ponekad rumenim u sramu tvog preplašena lica. Zastajkujem u koracima tvojih malih cipela. Ah... djevojačke duše... nage... nasmijane... Koliko puta opjevane... rasanjane... Odaju se stoljećima... ljube...

Sedefni san

(... dobrotskim veziljama)

 

Ostarjeli sjaj zvijezde Danice

bdije

na crkvici sv. Jakova.

Usahnula krstionica

bez

kapi blagoslovljene vode

zlaćahna osmjeha svjetlosti

u tihanim 

odsućima 

zore.

Gdje li su 

te ruke

da dodirnu

samoćom obgrljeli križ 

da uberu 

rani maslinov cvat.

Gdje li su

da se zavjetuju Gospi 

u dugim nesanicama izgladnjelih mornara

časima 

dok stare vezilje sklapaju oči

i tonu 

u 

neki

 svoj

sedefni 

san.