Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina “Uvrnute priče”: Obljetnica

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 2033
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Književnik Franja Petrinovič u recenziji, između ostalog, kaže: “U duhu najbolje tradicije satiričke književnosti, duhu menipske satire ili tradicije jednog Svifta, nastala je knjiga Uvrnute priče, a Branimir Miroslav Tomlekin je sugestivnošću svog pripovjedanja, pažljivom ocrtavanju mana i vrlina, apsurdnosti i iščašenosti svijeta, pokazao da je satirički pisac od nerva”     

 

Sala je imala tako raspoređena velika zrcala da su se u njima mogli identificirati svi potencijalni likovi iz svih kutova. Kada sam ja došao na red da uđem u nju pred posljednju provjeru da li odgovaram liku za koji sam ovom prilikom bio određen vladala je posebna napetost.

Radilo se o tome da, sa jedne strane, ako moj lik odgovara, ja ću onda poginuti i biti slavan, a sa druge strane, ako ne odgovara i tako meni na ovaj današnji dan ne bude dodijeljena uloga za koju sam bio određen, značit će i da nisam ni moralno ni politički podoban da u tvrtki budem postavljen na rukovodeće radno mjesto. 

Bio sam obučen u našu slavnu pocijepanu uniformu sa mnogo prefinjeno odabranih detalja od kojih je svaki označavao našu nepokolebljivu istrajnost da se konačno obračunamo sa svima onima koji ne misle kao mi, a bez čega naše društvo danas ne bi bilo tako idealno uređeno. Sva obuća, odjeća i naoružanje na meni nedvojbeno su odavali pripadnost našim slavnim jedinicama, a na glavi sam imao kačket, kao simbol proletera svih zemalja koji su se definitivno ujedinili. Na kačketu je bilo sedam rupa od metaka koje su dokazivale da sam prošao sve ofanzive, bez potrebe za angažiranjem dva svjedoka. 

Ušao sam u salu sa zrcalima i umalo nisam poskočio od sreće, ali sam se u posljednjem trenutku sjetio da bi mi pokazivanje bilo kakvih emocija moglo samo smetati kao neprihvatljivo u našem ozbiljnom revolucionarnom društvu. A iz koje god poze sam se pogledao, zrcala su govorila da sam isti Buzdovetina Dursać, naš slavni heroj, koji je još slavnije poginuo na Kršu, u najslavnijem pružanju otpora stostruko nadmoćnijem neprijatelju. Porazom u toj bici potpuno smo paralisali belosvjetskog hohštaplera da dalje nadire preko naše zemlje u željenom pravcu, tako da su mu naša braća mogla bez problema zadati završni udarac. Ta bitka, koja nije ušla u ničiju povijest osim naše, na što smo posebno ponosni, dogodila se upravo na današnji dan i naše najviše državno rukovodstvo dodijelilo je našoj tvrtki, koja je uspješno proizvodila spajalice kao simbol povezivanja naših naroda i narodnosti i, uopće, svih naprednih elemenata u svijetu, i nosila ime ovog našeg slavnog heroja, da na današnju obljetnicu rekonstruira taj slavni događaj. A kao veliku čast, sve elemente, kao i odgovarajući teren, bilo je povjereno da obezbijedi isključivo naša tvrtka. Jedino smo salu sa krivim zrcalima za odabir podobnih likova dobili od državnog vrha, i ona je bila precizno naštelovana u duhu naših ideja, da ne bi bilo zabune pri odabiru uloga, odnosno da se u obljetnicu ne ubaci kakav strani plaćenik ili domaći izdajnik.

Ja sam, kako sam već rekao, iz bilo koje poze i u bilo kojem zrcalu, bilo kako da su postavljena i koliko god da su bila iskrivljena, odavao željeni lik i nitko od mojih konkurenata nije mogao to negirati. 

Konačno se prolomio urnebesni aplauz, jer sam uz sebe imao većinu radnika iz naše tvrtke, a što je značilo da ću danas sigurno umrijeti kao rekonstruirani slavni lik naše povijesti.

Pošto je ovo ravničarski kraj, a tražila se vjerna rekonstrukcija događaja, prenijet je u krug naše tvrtke jedan autentičan kvadratni kilometar Krša, sa mjesta gdje se bitka odigrala. Kamen po kamen, sa svom florom i faunom, uz revolucionarne pjesme, bacanje kamena s ramena i kozaračkim kolom. 

Ovo je, kao i cijela zamisao oko ove obljetnice, bila ideja našeg sadašnjeg direktora, inače kurira za vrijeme te bitke, a posebice je inzistirao na tome da događaj bude rekonstruiran do tančina, savršenstva i potpune autentičnosti. Ideja je bezrezervno prihvaćena i u najvišim državnim krugovima, što je našem direktoru bila garancija za dalje napredovanje i na političkoj, a ne samo privrednoj ljestvici. 

Međutim, kako je direktor u bici imao beznačajnu ulogu i nije poginuo, nije sada mogao ni sudjelovati u vjernoj rekonstrukciji, već je bio glavni savjetnik, nadzornik i nosilac projekta. Zato je samo on mogao dobijati visoke honorare u projektu, dok su svi radnici tvrtke bili na nagradnom neplaćenom odmoru, odnosno dobrovoljno su, osim prijetnje da neće biti vraćeni na posao, sudjelovali u fizičkim radovima oko ostvarenja projekta, kao i pri samoj rekonstrukciji događaja i u masovnim scenama, tako da će i njih na kraju biti dosta mrtvih, i to striktno prema popisu koji je načinio direktor. 

Ja sam u tvrtki bio najbolji inženjer i radnici su tražili da budem bar pomoćnik direktora, ako već nikako ne mogu biti direktor, a imao sam i više naučnih radova i preporuka od stručnih institucija nego direktor. Hendikep je bio što su te preporuke bile uglavnom od poznatih stranih firmi iz zemalja koje nam nisu naklonjene. Najkorisniji moj patent, preko čije proizvodnje bi naše poduzeće prodrlo i u svijet, bio je prototip spajalice koja može i razdvajati.

Ali ja nisam sudjelovao ni kao kurir u slavnim povjesnim događajima, a direktor moje kvalitete i preporuke nikada nije iznio na važnim skupovima, iako me je unutar kruga tvrtke hvalio na sva usta.

Zato mi je sada teatralno pred svima dodijelio ulogu Buzdovetine u rekonstrukciji slavne bitke na Kršu. To je bila tako velika čast, da dugo nisam mogao vjerovati da je tako nešto moguće u mome životu. Kada poginem, moja mala slika stajat će vječno pored velike slike velikog Buzdovetine, a možda mi podignu i isto tako mali spomenik pored njegovog velikog. 

I cijelim tijekom bitke vjerno sam demonstrirao natčovječanske patnje, natčovječansku hrabrost i natčovječanski karakter ovog našeg heroja, a i moja smrt je bila tako vjerna da je naš direktor dobio najviše državno odlikovanje za organizaciju obljetnice, za hrabrost, za inventivnost i za privredne uspjehe, a automatski mu je produžen i sedmi direktorski mandat. 

    Mene su sahranili uz najviše državne, vojne, policijske, vatrogasne, poštanske i ribolovačke počasti, što mi je predstavljalo do sada najveće zadovoljstvo.

 

0

Comments