Predstavnici nacionalnih manjina sudjelovali su 23. rujna u Beogradu u konferenciji pod nazivom „Analiza provedbe bilateralnih sporazuma o zaštiti prava nacionalnih manjina Srbije s Hrvatskom, Mađarskom, Rumunjskom i Makedonijom“.
Direktor Centra za regionalizam Aleksandar Popov izjavio je poslije održane konferencije da se Bilateralni sporazumi o pravima manjinskih zajednica, koje je Srbija potpisala s četiri zemlje, ne koriste dovoljno kao sredstvo upozorenja da nešto nije uredu u oblasti zaštite njihovih prava.
Kako su pokazali rezultati Analize provedbe bilateralnih sporazuma u oblasti zaštite nacionalnih manjina između Srbije, Hrvatske, Mađarske, Rumunjske i Makedonije, čak se ne održavaju ni sami sastanici mješovitih komisija, koji bi trebali da se dešavaju jednom godišnje.
"Oni se održavaju jednom u nekoliko godina, dok s Makedonijom nije do sada održan nijedan. To je postala jedna zapuštena oblast, a čak i naši istraživači su imali problema da dođu do zapisnika sa tih zasjedanja ", objasnio je Popov.
Kroz zapisnike su konstatirani ključni problemi, a to je u slučaju Srbije, obveza o garantiranim mjestima u parlamentima, od lokalnog, pokrajinskog, pa do središnjeg razine.
"To je nešto što se u svim zapisnicima spominje, pa će ovo pitanje morati se rašava ili kroz Akcijski plan u pregovaranju poglavlja 23 ili da se briše iz Sporazuma. U tom slučaju, i Hrvatska bi ukinula ono što je provela, a to je Ustavni zakon koji manjinama jamči mjesta u Saboru ", kazao je Popov.
Prema njegovim riječima, kada je Centar za regionalizam počeo rad na ovom projektu, tada još nije bilo "zahlađenja odnosa Srbije i Hrvatske", kao što je to sada slučaj.
"U jednom trenutku je iz Zagreba stigla poruka da ukoliko Srbija ne počne provoditi ove sporazume, da je moguća blokada njenog puta ka EU. Slična upozorenja nam stižu i iz Rumunjske i Bugarske ", upozorio je Popov.
Bilateralni sporazum važan je za hrvatsku zajednicu jer omogućuje da djeca imaju udžbenike na materinjem jeziku. Ipak, učinak sporazuma je ograničen, često se točke ostvaruju preko drugih mehanizama, ističe predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) dr. Slaven Bačić. Ipak, nastavlja, od njih se nikako ne smije odustati, jer, barem kada je riječ o hrvatskoj zajednici, sporazum sadržava ključni politički zahtjev – osigurati zastupanje zajednice u izvršnim tijelima u Srbiji, ono što srpska zajednica u Hrvatskoj već dugo ima, ne samo u Saboru, već i na žipanijskim razinama, lokalnim, i ne samo u predstavničkim tijelima nego i izvršnim, ukazuje još jednom dr. Bačić.
Analiza je obuhvatila i pitanja udžbenika, službene uporabe jezika i pisma, obrazovanja, informiranja, kulture, restitucije, Rumunjske pravoslavne crkve, i slično, ali prema rezultatima, ova pitanja su se rješavala "u hodu" i nisu se pojavljivala u svim zapisnicima sa sastanaka mješovitih komisija.
Bilateralni sporazumi u području zaštite nacionalnih manjina između Srbije, Hrvatske, Mađarske, Rumunjske i Makedonije, potpisani su 2004. godine, a ratificirani 2005.
Projekt analize stanja u provedbi sporazuma je realiziran uz podršku Fondacije za otvoreno društvo, a proveo ga je centar za regionalizam iz Novog Sada.
Preporuke koje su definirane tijekom ovog istraživanja trebaju doprinijeti bržem rješavanju otvorenih pitanja koja su evidentirana tijekom zasjedanja Vladinih mješovitih komisija
