Centar za smještaj i dnevni boravak djece i omladine ometene u razvoju u Lazarevcu, počeo je s radom 2006.godine kao jedna od organizacijskih jedinica Centra za smještaj i dnevni boravak djece i omladine ometene u razvoju grada Beograda. Boravak dnevno zbrinjava 30 korisnika različitog uzrasta i stupnja ometenosti. Programi rada sastoje se od: vaspitno-obrazovnih i radno-okupacionih aktivnosti, fizičke rekreacije, pri čemu je naglasak na socijalizaciji i osamostaljivanju.
Organizacija rada u Dnevnom boravku temelji se na načelima individualizacije, kontinuiranosti, progresivnosti, kao i korišćenju preostalih sposobnosti, aktivnom pristupu i timskom radu.
Jedan od bitnih segmenata rada boravka, svakako je kontinuirano prisustvo korisnika u zajednici, odnosno njihovo uključivanje u akcije Crvenog križa, Doma zdravlja, Matične knjižnice, Centra za kulturu. To podrazumijeva svakodnevni angažman u humanitarnim i kulturnim sadržajima u općini Lazarevac, što doprinosi boljoj socijalizaciji i prihvaćanju raznolikosti.
Za korisnike su, u saradnji sa osnovnim školama i predškolskom ustanovom, organizirani zajednički projekti kroz brojne edukativne radionice.
Koliki je značaj ovakvih vidova njihovog uključivanja u svakodnevni život zajednice, govori podatak da su brojni projekti podržani od nadležnih državnih institucija, odnosno vladinog i nevladinog sektora.
Lazarevac je primjer pozitivne prakse
Svojevremeno je Centar za kulturu Lazarevac realizirao projekat "Od odbačenog do korisnog", podržan od Tajništva za kulturu grada Beograda.
Projekat se sastoji iz nekoliko tematski kreativnih radionica reciklaže, usmjerenih na edukaciju djece sa posebnim potrebama kroz kreativan rad.
Po rječima stručnjaka, ovakve radionice predstavljaju kreativan vid radno okupacione terapije. One omogućavaju da učesnici budu u aktivnoj poziciji i interakciji, što pozitivno utiče na njihov socio-emotivni razvoj. Takođe, ovakav način rada podstiče razvoj i buđenje kreativnosti.
Umjetnost je sama po sebi jedan od vidova ostvarivanja inkluzije, odnosno socijalne integracije.
Kroz radionice sa djecom iz škola postiže se interakcija dve populacije koje su neminovno usmjerene jedna na drugu.Terapeutski benifiti ove interakcije polaznika radionica su višestruke i ogledaju se kroz: oslobađanje napetosti, adekvatno prevazilaženje konflikata, uspostavljanje unutrašnje ravnoteže, prevazilaženje zavisnosti, otkrivanje novih vještina i povećanje razine socijalne integrisanosti.
Natalija Radovanović
