Dan je sumoran, kiša ne prestaje natapatižudnu zemlju

i usamljenost se širiljudskm mislima.Skoro da nikog ne

interesuje šta se sad nebom zbiva, trenutak je pretežak

duši.

 

   Stvarno!

   Ljudi osvijestite se, nebo šalje darovenajlepših čudesa!

Munje razdvajaju trostruka dušična spojevi molekula,

jer samo velikoelektrično pražnjenje može razdvojiti te

izuzetnostabilne molekule.I onda čudo, iz njihnastaje

nitrat, hrana zabiljke.On sa kišom obilato pada na zemlju

i biljni životbuja, obilje ljepote se budi opijati oči, koje to

na tren eto uviđaju ibrzo nestaju opet dubinom jastva.

   Svi vole živjeti u sreći, ali razaznati stasom život čini

sretnim, za to suslepi; zbori nam Seneka.Zašto je tako,

zašto i realnost ne budi obilje veselja? Zato stom niti

ne znam što je stvarna sreća i onda je miješamo Salak

mislimazadovoljstva.I to najčešće pohotnih misli, koje

nas tada progoneživotom, jer cundo li stvarnosti postoje

i sama osjećaje kajanja koja se znaju razbuditi. za tim

i sličnim primjerima, netrebamo se puno osvrtati okolnom

svijetom, da bi ugledaliglavnog krivca, za sve.Za svijesti i

tajanstvo lakoćeučenja nastranog, koje opija snažno biće

jastva čudivolje.Ovako moćan neprijatelj svih sevis

zanemaruje odgojnimstudijama, ali vrline i moral osim

što su lijepe plemenitosti, tisućama godina nisu uspjele

trajnijeunaprediti društva.Žudno volje još uvektvori

veliku borbu i neodmiče bitnije čovjeka od iskušenja.To

je čudno da nekimtrenom samilost može doseći visoku

plemenitost odricanjavoljinih žudnji, stvorivši tako lijepu

brigu o bližnjima, ali ona i opterećuje dušu.Osećate li

još uvijek tražimosreću i ovdje pri tome ne mislimo uopće

na bilo koji oblikzadovoljstva koji nas nagoni silom sna

ponavljanja.Već o onom prolaznom, za kojim uvijek žudi

praznina vaš svestik posjedovanju, sreća koju mi ​​dobro

poznamo je prolaznastanica do osamljenosti.Prepun je

svijet agonijepojedinačnog i grupnog posrtanja, jer nas oči

i srce vode prvimtrenom prisvajajuće.Ma koliko to bilo

teškoshvatiti, samodricanje donosi uvid u realnost misli i

opasnosti koje onedonose.A oko nas je sama vrijednost i

raznolikost tolikopoučna prirodom, da je učiteljica uma.

   Jednom se već morate upitati, zašto nežudite za mirom

i tišinom? I što se Unjihovom prisustvu budi vašim bićem.

Jer mi živimo doistatajanstvenim načinom, svatko od nas

recimo ima 100 tisuća mikroorganizama kvadratnim

centimetrom kože ibez njih ne možemo uopće postojati

niti jedan trenutak.Kada ste im zahvalili da vas toliko

vjerno služe, probuditese, ugledajte stvarnost, vječno ne

možete živjeti usnovima.Vi živite samo zato, što armije

nevidljivih stvorenja vjerno služe svrsi vašeg opstanka.

Kako si dozvoljavatebiti nezahvalni tom trudu; i uzdah

vam je poklonjen, osmijeh, zrak, sunce.a vi ste usamljeni

radi nekih žudnjifantazije i opijenosti zadovoljstva.Što

je kog li čudaprolazno, ubrzo isčezlo, puf nestalo blijedim

putem zaborava.Senekaje znajte bio jedan od onih, koji

koji su bili vičnipromatranju i kada je to priopćio dugim

besjedama Neronu, ovajga je dao usmrtiti.

   Henry David Tora nas predivno čitazapažanjem:

-Stotinu Milionaljudi su dovoljno budni za fizički rad.

-Jedan U milijun jedovoljno budan upotrijebiti svoj razum

djelotvorno.

-Jedan Među desetmiliona budan je dovoljno voditi

jedan poetski ilipastorsk život.

-Ja Još nisam susreočoveka, koji je bio potpuno budan;

kako bih ga uopćemogao pogledati u oči!