Mlade ljude treba što više educirati o štetnosti cigareta za njihovo zdravlje. Kroz medije i tiskovine vršiti pritisak na što jaču prevenciju u borbi protiv te bolesti. Mladima omogućiti da se sami organiziraju i zabavljaju na zdrav i prihvatljiv način

Cigarete, konzumiraju se pušenjem duhana u obliku cigareta sa filterom i bez filterea. Može se konzumirati i žvakanjem duhana te ušmrkavanjem ( burmut i sitno sjeckani duhan). Duhan kao glavni sastojak cigareta sadrži otrovne alkaloide kao što je nikotin . Prilikom pušenja se stvara i katran, nerazrijeđeni beznikotinski kondenzat dima. Pušenje je navika iz koje se kroz duži vremenski period stvara  ovisnost.

 

Pušenje štetno djeluje na organizam i to u vidu oštećenja krvožilnog sustava  i pluća. Razvijaju se bolesti od kojih su najčešće: rak bronha, ždrijela, grkljana, usta, usne šupljine, bubrega i mokraćnog mjehura, prostate, gušterače i astme. Jedna od  podmuklijih bolesti je enfizem pluća.

Postoji aktivno i pasivno pušenje, aktivno je kada sam pušač sam puši i udiše štetan dim od cigarete, dok pod pasivnim pušenjem smatramo druge osobe koje se nalaze u neposrednoj blizini pušaća te udišu nefiltrirani dim cigarete pomiješan sa kondenzatima dima i ugljičnog dioksida, tako da možemo reći da svi ostali u blizini aktivnog pušaća udišu više štetnih sastojaka nego sam pušač.

Govoriti o povijesnom razvoju pušenja je nedolično i uzaludno jer time stvarno ništa ne postižemo i dobivamo, osim činjenice da se prije manje pušilo.

Stoga ćemo se držati sadašnjeg vremena i pokušati pomoći mladim osobama da ne konzumiraju nikakve supstance i tvari koje bi štetile njihovom zdravom i pravilnom razvoju.

Poznato je  da svaka popušena cigareta skraćuje život pušača za 14 minuta. U kombinaciji sa alkoholom i raznim kavovinama taj se vijek još za nekoliko minuta skraćuje.Osim štetnih posljedica na organizam pušača koje se javljaju dugotrajnim pušenjem, razvija se tolerancija na nikotin, pa se smanjeno djelovanje nikotina  u organizmu kompenzira povećanjem pušenja većeg broja cigareta. Često se može u razgovoru sa pušačima čuti tvrdnja da im više nije dosta jedna kutija na dan već da su povećali na dvije kutije cigareta dnevno.

Iz mog vlastitog iskustva kao dugogodišnjeg pušača mogu vam reći da sam u početku pušenja cigareta smatrao da je to in posebno pred djevojkama u društvu, da je to dokaz da sam odrastao i da sam sada spreman uključiti se u svijet odraslih ravnopravno. Tada sam sebi govorio i tvrdio da cigarete neće ovladati mojim životom, da je to prolazna faza mog odrastanja i da cigarete mogu ostaviti kada hoću.

Vrijeme je prolazilo a ja sam naravno kroz nekoliko godina aktivnog pušenja povećavao količinski cigareta, tako da mi više kutija cigareta nije bila dovoljna za dan  već kutija i pol. Prije toga bi jednu kutiju cigareta pušio skoro četiri dana. Kroz desetak godina pušenja, počele su se javljati prve ozbiljnije tegobe sa zdravljem u smislu sve veće zadihanosti kod fizičkih napora, učestale upale grla,m jednjaka i sluznice, želučane tegobe te naposljetku srčane aritmije. Nekoliko mjeseci sam razmišljao kako i kada ostaviti cigarete, dok jednog dana rano ujutro nakon zapaljene cigarete nisam osjetio takovu gorčinu u ustima da sam tog trenutka istu ugasio i rekao sada je stvarno dosta, jednostavno ne može ona biti jača od mene. To je bila posljednja cigareta u mom životu, već je prošlo nekoliko godina apstinencije od cigareta i mogu vam reći da se moja kvaliteta života od kada ne pušim progresivno poboljšala u smislu da osjećam neke mirise koje sam zaboravio, kod jela vratili su mi se okusi koje dugo nisam osjećao, jednostavno tijelo je reagiralo sa promjenama na bolje, čovjek kao da se preporodi. Naravno ne smijemo smetnuti s uma da sam prošao dosta teško fazu odvikavanja, organizam je tražio nikotin, nervoza, opća pomutnja u organizmu što raditi sa rukama, noćima sam sanjao cigarete kako pušim ujutro uz kavu. Tada je došao jedan period kao vakum prostor, zaboravio sam uopće na cigarete kao da nisam nikada pušio. Što je vrijeme duže odmicalo u apstinenciji shvatio sam da bez cigareta mogu normalno funkcionirati kao i većina mojih prijatelja koji nikada nisu pušili. Pa zašto sam uopće ekperimentirao sa cigaretama, šteta tog vremena za vrijeme kojeg sam trovao svoj organizam, i sam sebi  nanosio tolike probleme u fazi odvikavanja.

Mnogi pušaći donijeli su odluku i naprasno prekinuli pušenje, jer to je jedino i bolno rješenje kada je ovisnost o cigaretama u pitanju.Sve one reklame o nikotinskim flasterima, raznim terapijama, bioenergetičarima, hipnozama, akupunkturom, raznim školama nepušenja, uzaludne su i samo produbljuju agoniju. Mnogi moji prijatelji pohađali su te razne seminare i škole nepušenja, gdje su izdržali po nekoliko sati, došli doma i onda odjednom popušili po pola kutije cigareta. To je nešto slično kao i kod opojnih droga, čovjek mora sam donijeti konačnu odluku i pokrenuti svoju volju, pokrenuti svoje sve resusrse i krenuti u borbu sa cigaretama. Kako sam naveo apstinencija je mukotrpna i bolna, kako psihičke tako i fizičke naravi. Nema rezultata od smanjivanja broja cigareta, određivanja jednog dana po broju cigareta, raznim sistemima nagrađivanja sa cigaretama, jednostavno ih treba baciti u smeće gdje im je i prirodno mjesto.

Razmišljaj o prestanku pušenja

Otvori novu stranicu svog života i reci sam sebi prestajem pušiti

Pronađi neku zanimaciju

Prisjeti se kako je bilo prije kada nisi pušio

Biti će teško pripremi se na to

Osjećat ćeš umor i nikotinsku ovisnost

Žudit ćeš za cigaretama vremenski dugo ali ćeš sigurno uspjeti

Pojačat će se apetiti, dobit ćeš koju kilu viška

Lakše ćeš disati, osjetila mirisa ponovo se vraćaju, neke zaboravljene mirise osjetit ćeš ponovo, dah iz usta biti će svježiji, zubi ponovo bijeli.

Pušenje nije više in

Počni se baviti sa nekim sportom bilo kojim, uživaj u dugim šetnjama na svježem zraku

Žvakaće gume i mentol bomboni idealna su zamjena za cigarete.

 

Mladi počinju pušiti da bi se samodokazivali

Danas se puši više nego prije, mladi počinju pušiti sa 12 godina. Razlog takovog ponašanja je samodokazivanje, potreba da se bude in u društvu, dodvoravanje starijim dečkima i pokušaj da se uđe u njihovo društvo. U srednjoj školi već njih 50% puši, pritom ne žele priznati da su ovisni o cigaretama. U istraživanju provedenom u jednoj osnovnoj školi na području grada Zagreba, došlo se do saznanja da među učenicima starosne dobi između 11-15 godina starosti njih 30%  bilo je u nekoj početnoj fazi pušenja. Njih 95% upoznato je sa rizicima koje pušenje sa sobom nosi, kao i to da pušenje ugrožava zdravlje. Najsmješnija stvar je da su prilikom provođenja ankete u neobaveznom razgovoru ustvrdili da ako u društvu svojih vršnjaka ne puše, drugi im se izruguju i predmet su ismijavanja. Neki od njih da bi opstali u toj klapi sudjeluju financijski u kupnji cigareta ako već ne žele pušiti.

Opet se sve svodi na početak a to je obitelj i odnosi unutar obitelji. Vrlo je bitno da li roditelji puše, da li to rade u kući pred djecom što je sigurno. Koji stav općenito imaju o pušenju i na koji način o tome razgovaraju sa svojom djecom. Kako objašnjavaju svojoj djeci razloge njihovog pušenja, jer oni su uzor i primjer svojoj djeci u svemu. Svakako bi trebalo poraditi na tome da se pred djecom ne puši. Razgovori roditelja u četiri oka sa djecom najbolji je izbor koji roditelji mnogu izabrati od kućnih zabrana i raznih pritisaka kojima guše i potiskuju osjećaje djece te želju da iskazuju svoje mišljenje, te da ih se sluša. Vrlo je važno da roditelji nauče slušati svoju djecu, što im ona govore i na koji način žele skrenuti pažnju na sebe ili neki postojeći problem kojeg žele sa vama riješiti.                                                                                                

Kod  većine roditelja prevladava mišljenje da djeca trebaju slušati svoje roditelje bez pogovorno, pa neće valjda roditelji slušati svoju djecu?.

 Oni koji su naučili i slušaju svoju djecu ubiru plodove pravilnog odgoja i odnosa koji su uspostavili sa svojom djecom, razvijaju njihovu kreativnost, iskrenost, spremnost da se uhvate u koštac sa svim problemima mladenaštva, ne boje se ničega i nikoga, manje su podložni asocijalnom ponašanju.

Ponekad nije lako slušati svoju djecu, u većini slučajeva nema se vremena za to, tempo života je jak i melje one slabe i nepripremljene. U većini slučajeva kasno se sa djecom razgovara, tek kada se dođe u situaciju da su djeca pod udarom policijskih ili drugih organa.

Nikada nije kasno za razgovor sa djecom pa makar i nakon što su procesuirani od strane nekih službi. Za to je potrebno uvijek naći vremena, svaki dan pola sata uhvatiti vremena, sjesti negdje i započeti razgovor ciljano, sa svakodnevnim temama, od škole, društva, izlazaka, prvih ljubavi, neriješenih problema i sl. Djeca pa i mladi vole posesivno da se o njima roditelji brinu . Vrlo dobro osjete i znaju kada se ta briga ne provodi ili je manja od one uobičajene te su često zabrinuti što se sa roditeljima događa, kada ta briga popusti. Često međusobno komentiraju da ih starci guše, te da im ne daju da žive. Drago im je sigurno,  ali ne žele priznati jer to nije in, i boje se da ne budu predmet poruge i ismijavanja.

Mens sana in corpore sano –zdrav duh u zdravom tijelu

Svjestan sam da je mladom čovjeku potrebna zabava i razonoda. Međutim mnogi tu potrebu ne uspijevaju kontrolirati. Jednostavno pretjeruju u tome, zamjene noć za dan, ne spavaju dovoljno. Na tulumima i zabavama konzumiraju veće količine alkoholnih pića, opojnih droga i cigareta. Liječnici konstantno upozoravaju, posebice obiteljski liječnici na štetnost za njihov psihofizički razvoj koji je poremećen stalnim noćnim izlascima, neobuzdanim tulumarenjima i  opijanjima . Jednostavno se utrkuju tko će više popiti i biti pijaniji, u posljednje vrijeme takmiče se tko će se što prije napiti.

Dolazi do poremećaja koncentracije i učenja, dolazi do pada prosjeka ocjena u školi. Česti su izostanci iz škole, spavanje uslijed premorenosti na satu nastave, do potpunog kolapsa organizma, uslijed iscrpljenosti,  kada se uključuju službe hitne pomoći.

Svjetska zdravstvena organizacija je još davne 1977. godine uvrstila pušenje duhana i pušaće u međunarodnu klasifikaciju bolesti ( duševni poremećaji). To znači da su pušaći bolesnici a pušenje bolest. Trenutno u svijetu svake osme minute umre jedna osoba od posljedica pušenja, isto tako podaci govore da je smrtnost muškaraca od raka pluća u 90% slučajeva.

Na kraju možemo zaključiti da je pušenje bolest a pušaći bolesnici. Društvo je pušenje prihvatilo kao društveno neopasno iz razloga što država ima financijsku korist od tvornice duhana čiji je vlasnik, pa se ponekad prema svojim državljanima ponaša kao majka a ponekad kao maćeha. Mlade ljude treba što više educirati o štetnosti cigareta za njihovo zdravlje. Kroz medije i tiskovine vršiti pritisak na što jaču prevenciju u borbi protiv te bolesti. Mladima omogućiti da se sami organiziraju i zabavljaju na zdrav i prihvatljiv način, pomoći im pri organizaciji raznih  sportskih i drugih događaja pod parolom živimo zdravije bez cigareta.