Nijedno piće, kupovina, pijenje kave, slušanje glazbe, posjeta kulturnom događaju, manifestaciji, ne može opusti kao ogovaranje drugog. Ne rješavati svojih probleme, već se bavite tuđim. Nekima od njih je namjerno širenje štetnih glasina o članu hrvatske zajednice lijek za dušu, postižu zadovoljstvo samo da bi drugom napakostili, umjesto da djelom budu bolji od njega. 

Ne rade to svi i ne uživaju svi podjednako, ali ogovaranje je postalo „oružje“ u rukama  pripadnika naše zajednice, protiv onog drugog, htjeli mi to priznati ili ne. 

Kada se sve to začini s zavisti i verbalnim nipodištavanjem onih u zajednici koji imaju drugačiji program, stavove i vrijednosne sudove. Ali se moramo izdići iznad takvih.

Iskrenost življenja vjere proporcionalna je stupnju istinoljubivosti i (samo)kritičnosti u odnosu na principe na koje se čovjek poziva. 

Stoga, nemojmo samo osuđivati, nego pogledajmo unutar sebe i zapitajmo se što to meni unutar mene smeta, zbog čega se osuđujem, prosuđujem. Preispitivanjem sebe postat ćete svjesni sebe i svojih postupaka, osjećaja i misli. Hoćemo li poduzeti konkretne korake za iscjeljenje svoga duha, za liječenje svoje savjesti, intelekta i srca? 

U ovo vrijeme trebamo se svi zapitati možemoli biti bolje osobe? Jesmo li osobe od riječi? Prate li nam djela kršćanske svjetonazore? Jesu li naše namjere prema drugim ljudima poštene, jesmo li dobronamjerni? Stječemo li vrijednosti na štetu drugih?

Nikada nećete uspjeti pobjeći sami od sebe, od toga kakvi ste i od toga što ste činili štetu drugim ljudima. Čovjekov grijeh nitko ne može ispraviti osim samog čovjeka koji ga je počinio. 

Ne izgovarajte se da ne možete biti bolji čovjek, da to ovisi o drugima! To ovisi o vama i samo o vama! Priznamo li da bezgriješnih nema, zašto onda neki izbjegavaju razgovor sa samim sobom? Jer čovjekov grijeh nitko ne može ispraviti osim čovjeka koji ga je počinio. Morate jednom uspostaviti unutarnji dijalog, koji će vas dovesti do preispitivanja prošlih a i sadašnjih postupaka.