Što je ostalo od nas? Ružna ogovaranja, hodajuće maškare koje su stavile nekoliko maski za taj dan, pa svako malo kako nova situacija dolazi skidamo ovu masku pa stavljamo novu..a ZAŠTO?

Piše i uređuje: Žana Alpeza  

Evo nas tu smo, u 21-om stoljeću, što nam je dobro poznato, protekao je u znaku i sjenkama sa političke , filozofske, psihološke, znanstvene strane ( nabrojati ću neke) od Freuda koji nam je približio više psihi,svjesti,raznih vođa, politčara, znanstvenika.

Tko ih je poslao i zašto u savremenu povijest svijeta? Da bi čovjeka pojedinca maksimalno učinili podjeljenim (shizofrenim), a narode trajno zavađenim, da bi i ljude i narode uplašili i učinili ih pokornim: jednoj vlasti, amoralno nesvjesnom u psihi, bezdušnom svemiru koji se neprestano širi? Ili da posljednji put (?) opomenu ljude da se nasiljem neminovno ulazi u novo nasilje, da ljudska duša nikako nije samo amoralna, asocijalna i alohična ( a jednim svojim dijelom jeste takva) i da se Bog, doduše. „ne kocka“, ali i da je ljudska sloboda u Božijoj predodređenosti, neslućeno velika?

Hej –Mi smo ljudi!

Kada ostavimo i znanost, religiju, ili bilo koji tehnološki napredak na stranu,što nam ostaju? MI LJUDI ,ljudska bića koja smo pretvorili svakodnevnicu u užurbani kaos,ili labirint kojemu nema kraja. I tako izu dana u dan, ujutro se probudimo trka oko pripreme za posao, trka oko odijevanja, doručka, pripreme djece za školu, planova za taj dan, vožnje u autu, svaki dijelić sekunde je važan da ne zakasnimo na posao, dodjemo na posao već napola smo u ovih sat i nešto izmrcvareni od umora i bespotrebnih odluka. Treba izdržati osam i više sata na poslu, šef/šefica u svom filmu ovoj nije frizura kako je ona zamislila od jutra, pa malteretira svoje kolege, ovi rokovi nisu na vrijeme, ovo,ovo,ovo..itako bezbroj ovo. Ni pola dana mi napola mrtvi od umora, bijesa, razmišljanja, planiranja, kako gdje večeras, zvao je kum/kuma, prijatelj/prijateljica ovdje ondje...i opet trka....za sekund dan prođe, tako krepani u krevet ulazimo sa glavom napunjenom bespotrebni toksina koje smo tokom dana pokupili svugdje malo pomalo. Kako mozak da se refresha? Nikako, sutra isti dan, opet ista priča itd...mozak vraćamo u svakodnevnicu rutine, nemamo u životima mašte, kreativnosti, ne znamo se opustiti, odavno smo zaboravili što znaći pješačiti sa kišobranom u ruci do kuće preskakaujući pločnike, i smijati se ludo kada nas auto koje naidje polije sa vodom. 

Ne, to će još do malo biti u bajkama, sve nam to ide na živce,hej pa jesi ti normalna da idem pješke po kišici kući, a tek da me auto malo polije...pa ti li luda....ne....izgubili smo gledati u oblake ,raširiti ruke kada kiša pada. Zaboravili smo biti djeca koja se bezbrižno igraju svaki dan, sa tolikom radošću očekivajući novi dan za nove igre i maštarije. Sve smo zaboravili...

Što je ostalo od nas? Ružna ogovaranja, hodajuće maškare koje su stavile nekoliko maski za taj dan, pa svako malo kako nova situacija dolazi skidamo ovu masku pa stavljamo novu..a ZAŠTO? Da bi bili nešto što nismo, da bi  se dopali drugima, da bismo upali u društvo, da bi se smijali tamo nekim kretenima koji zabijaju šale i grozote na tuđe račune, pritom ih omalovažavajiući, a mi se smješkamo ...i kažemo ma da....on je pametan pa ima novaca...pa čim ima novaca naravno da je pametan...Šuti...šta je tebi jezik za zube,smješi se budi u trendu, ulizuj se, ...što ćeš ti da budeš prirodna da se iz srca smiješ pa da te svatko gleda ispod oka..Ma nee..shizofreno stoljeće diktiraju neki totalni bezveznjaci koji ne znaju što je sreća, ne znaju da pokloniti se beskućniku su najveći ljudi, ne znaju da se male radosti ne mogu kupiti sa svim njihovim novcima ovoga svijeta,..i ne samo ovoga na planeti Zemlji, da ga pronađu i na Marsu ne može novac kupiti sreću i zdovoljstvo čovjeka! To smo  MI LJUDI....hej radujemo se novo, danu, hoću da ga maštam i živim kako ja hoću,ne kako će mi drugi dioktirati! 

Bogatstvo uzrok oholosti?

Ali i kada se, uz ne male napore, uzdignemo iznad našeg vlastitog, sadašnjeg, mučnog (objektivno mučnog) balkanskog  položaja i bacimo pogled na ostali svijet s one strane žičane ograde, šta u njemu vidimo ili samo nadziremo? Na jednoj strani eksplozija razmnožavanja praćena nečuvenom bijedom siromaštva, gladi, epidemijama raznih bolesti, praćena (opravdanom?) zavidljivošću i agresijom ovih naroda protiv bogatih; na drugoj strani individualizam zapadnih naroda narastao do čudovišnih razmjera sebičnosti – „Europa je besramno bogata. Bogatstvo je uzrok oholosti, a onda ni Bog nije potreban“ (Tatjana Goličeva) – nominalno krišćanski svijet, a suštinski neopaganski, ali s amoralnošću nepoznatom paganskim narodima u prošlosti, „krišćanski“ svijet sa izgubljenom voljom za rađanjem i posljedičnim gubitkom „volje za smisao“ (V.Frankl), pri čemu se biofolno ljudsko biće pretvara u nekrofilno (E.From) – zar nema, jednom riječi, dovoljno razloga antropološkom skepticizmu, deizmu, oživljenom panteizmu i ateizmu savremenog čovječanstva?

 Iako je već dovoljno otrova naliveno u Gralov pehar, ne gubimo iz vida još neke, sasvim realne prijetnje čovječanstvu: ekološka katastrofa, kloniranje živih bića i manipulacija genima, karcinoma raznih oblika kao nikada do sada zabilježeno u otkada je čovjeka na zemlji, pa od epidemija narkomanije i Aids-a, kao i zasigurna pojava novih bolesti u 21. vijeku, uz sve glasnije kucanje na vrata čovječanstva Velikog inkvizitora, zlosudog glasnika političke i ekonomske moći budućeg čovječanstva.

Napredak znanosti ?

Napredak znanosti u 20-om stoljeću (naročito medicine, fizike, astronomije, biologije, psihologije) upravo je zapanjujući. Ne valja misliti da su svi originalni naučnici u 20-om stoljeću prodali dušu đavolu, niti da se svi svjesno stavljaju u službu Mefistu svjetske moći. Ljudski vijek se produžava zahvaljujući medicini; ljudska svijest se proširuje upoznajući nesvjesnu i nadsvjesnu sferu ljudskog bića, zahvaljujući psihologiji; čovjek saznaje, preko astronoma i biologa, za do sada neslućenu složenost (u kojoj vlada podjednako, paradoksalno, determinizam i indeterminizam) svemira, atoma i jezgra ćelije, upućujući naučnike u 21. vijeku (prema mom mišljenju) na moguću plodnu sintezu biologije, fizike i psihologije...kaže profesor Vladeta  Jerotić.