Na doksatu našem okićeni bor,

u velikoj sobi slama je na podu,

od duboka snijega očišćen je šor,

bijele svijeće na čirake žene bodu.   

 

 

Za astalom vidim sve drage svoje,

grah, riba, med, večera je posna,

u prozoru mlado žito zelene boje,

od svijeća svjetlucaju okna rosna.

 

Naša zidana furuna toplinu žari,

na stropu od plamena igraju grede,

o običajima priča moj djed stari,

pažljivo slušamo njegove besjede.

 

U djedovoj kući od pamtivijeka,

i od kako smo ovdje, godina trista,

uz priču i slavlje ponoć se čeka,

Božić, rođenje Sina, Isusa Krista.

 

 

Zima u Hrtkovcima

 

Bliži se Božić, snijega je napadalo metar,

na šampite liče svi hrtkovački krovovi, 

svuda, kao šećer u prahu, inje sipa vjetar

dok na suncu bliješte njive, bašte i šorovi. 

 

Naš ulaz, gonk, sve zavejano bez razlike,

na kraju svakoga crijepa visi ledenica duga,

srebrena niska na kući, ukras za praznike, 

biserne kapi svjetlucaju na onima do juga.

 

Jutros smo ja i djed, još za mrkla mraka,

čistili trotoar, posao koji se obaviti mora,

kada god padne snijeg to čini kuća svaka,

od nabacanog snijega ne vidim preko šora.

 

Sunce je visoko, a nisu još prošle saonice,

netaknuti snježni pokrivač zasljepljuje oči,

bijel kao hrtkovačkih djevojaka vjenčanice, 

na njega samo ponegdje crna vrana skoči.

 

Doručkovasmo s toplim mlijekom kačamak,

i na novi posao spremio sam se sa djedom,

iz šume treba donijeti drva veliki naramak,

idemo preko Pecine bare pokrivene ledom. 

 

Branimir Miroslav Tomlekin