Svrha blagoslova je da kroz zajedničku molitvu i zahvalu Bogu u vlastitim domovima se izgrađuje obitelj kao kućna Crkva, a time se pridonosi i izgradnji cijele Crkve i cjelokupnog društva      

Piše: Sestra Augustina Barišić

Poštovani čitatelju, i ako je Božić već prilično poodmakao, no čini mi se kao da se još uvijek osjeća miris slame iz jaslica i miris jelke koja je i ovoga Božića ukrašavala domove i kao da još uvijek promatramo ljepotu nakita na njoj koji ju čini kraljicom ljepote adventskog vremena. Ta ista jelka ukrasima i posebnošću izaziva, priča i nagovješćuje :“ Evo dolazi još jedan Božić“! Da, Božić dolazi jedan po jedan i svaki iza sebe u srcu čovjeka  ostavlja ili bi tako trebalo biti, miris novorođenog Djeteta Isua iz Nazareta. Ali, Božić ima i  dugu stranu „medalje“. Ima svoju produženu ruku, ima i svoju tradiciju koja traje jako, jako dugo i trajat će sve dok obitelji budu imali potrebu bhlagoslova i dok se kao obitelj bude držala na okupu ili dok u čovjeku bude još bar malo vjere. Dakle, tradicija Božića nosi jako lijep običaj a taj je, blagoslov obitelji i kuća u danima po Božiću. Stoga, obnovimo sjećanja na te događaje. Znam, kako je to u Hrvatskoj. Znam kako se to radilo u mom obiteljskom domu i u rodnoj mi župi. 

Dakle, za vrijeme božićnih blagdana vrši se blagoslov kuća i obitelji koji obično započinje dan nakon Božića, na blagdan svetog Stjepana. 

Sjećam se kako smo kao obitelj, radovali se dolasku svećenika u naš dom. Obitelj je morala biti na okupu, a kuća i oko nje je trebalo biti besprijekorno čisto. Međutim,  pomno se pazilo i na mnoge druge detalje. Pred sam dolazak svećenika, tata bi svako malo izlazio pred kuću provjeravajući čuje li zvona i vidi li izdaleka svećenika i ministrante koji se približavaju, kako bi ih, kada dođu pred kuću, mogao s poštovanjem uvesti u obiteljsku kuću. 

Običaji su se mijenjali i mijenjaju se, posebice u velikim gradovima i kod obitelji koje su u radnom odnosu i koji žive u stanovima i sa različitim vjerama i kulturama, baš kao što je to danas pa sada već i na selu gdje su obitelji raštrkane i raseljene po cijelom svijetu..

Kod nas je bio običaj da je svećenik blagoslivljao obitelj obučen u roketu sa štolom oko vrata. Blagoslov bi započinjao križanjem a u domu je cijela obitelj na okupu molila i odgovarala na zazive koje je svećenik molio. Na obiteljskom stolu je bio bijeli stoljnjak, položen  križ, zapaljena svijeća, blagoslovljena voda u čaši s grančicom otrgnutom s bora i zelena pšenica. Nakon blagoslova uslijedilo bi ljubljenje križa kojega su prvo poljubili roditelji a zatim i ostali članovi obitelji. 

Nakon obreda svećenik bi posebno nagradio djecu darujući nam sličicu ili bombonu a ministrant bi na stolu ostavio naljepnicu koja bi se nalijepila na ulazna vrata na kojoj su, uz simboličnu sliku i godinu blagoslova, ispisana i slova C+M+B ili u našoj verziji G+M+B a prema nekim tumačenjima ova slova označavaju prva slova imena triju kraljeva koji su se došli pokloniti novorođenom Isusu: Gašpar (latinski Casparus), Melkior i Baltazar. Dok drugo tumačenje kaže da se radi o rečenici "Christus mansionem benedicat", odnosno "Krist neka blagoslovi ovaj dom"! Ta ista naljepnica na ulaznim vratima znak je da je svećenik blagoslovio dotičnu kuću. Za nas je to bila prava svečanost, dok danas, nažalost, osim u pojedinim seoskim krajevima, ne možemo pronaći takvu i toliku svečanost, što je razumljivo s obzirom na bitno promijenjene životne okolnosti.

Stoga, s pravom mogu reći da je blagoslov obitelji, važan liturgijski i pastoralni događaj. Svrha blagoslova je da kroz zajedničku molitvu i zahvalu Bogu u vlastitim domovima se izgrađuje obitelj kao kućna Crkva, a time se pridonosi i izgradnji cijele Crkve i cjelokupnog društva. Stoga, dragi čitatelji, zapamtimo i u svoje srce usadimo, da blagoslov obitelji poziva obitelj na svetost života i međusobnu povezanost u vjeri cijele obitelji i zahvalnost Bogu na svemu. I još nešto, ako već niste pozvali svećenika na blagoslov kuće/stana i obitelji, učinite to još danas, jer neznamo hoćemo li sutra imati vremena za taj susret s čovjekom i Bogom u obredu te vrste  blagoslova u obitelji.

I na kraju, dragi čitatelji, molim za vas i zazivam na vas blagoslov Boga da vas  blagoslovi blagoslovima silnim. Ispunio vas i vašu obitelj svojom snagom da lako možete nositi životno breme. Pratio vas na svim putovima da pouzdano možete gledati u budućnost. Blagoslovio vaš rad i vaše napore koji vam donose radost i zadovoljstvo. Okružio vas ljudima koji su vam bliski i koji vas vole, koji vas prihvaćaju baš takve kakvi jeste. Podario vam Gospodin dar skromnosti da ni jedno odricanje ne smatrate gubitkom. Dao vam snagu da ostavite ono što niste  kadri čvrsto držati. Podario vam budno srce koje prepoznaje tragove sadašnjosti, otvorene oči koje vide, uši koje čuju i osluškuju najtiše glasove Onoga koji vas ljubi, opominje ali  vam i daje smisao za otkrivanje novoga. Dao vam nježne ruke koje daju sigurnost a opet i snažne ruke koje pružaju zaštitu, te čvrste korake koji mogu daleko stići. Eto, tako neka vas sačuva i blagoslovi dobri naš Bog da uvijek ostanete ono što već i jeste, dobri ljudi, dobre osobe a nadasve slika Božja. Amen! 

Objavljeno u 51 broju mjesečnika Hrvatske novine