Suvremene tehnologije oblikuju ljudske potrebe, preferencije i ponašanja, a mase postaju zatočenici tzv. "društvenih mreža". Dovoljno je pogledati ljude, osobito mlade, zadubljene u ekrane    

Piše: prof. dr. sc. Zlatko Miliša

Jeste li se upitali ima li simbolike u internetu kao društvenoj mreži koja je udaljila ljude jedne od drugih, dala im privid blizine i bolje komunikacije, a stvorila umrežene usamljenike i nove ovisnosti? Psihijatrica  Judith Orloff utvrdila je kako preopterećenost informacijama i ovisnost o internetu izaziva "poremećaj privrženosti". Internetski ovisnici izbjegavaju neposrednu komunikaciju a preferiraju mrežnu. Grupiraju se s onima koji sudjeluju u online igricama ili online kockanju, onima koji (dnevno) satima "pregledavaju" pornografske sadržaje, neumorno surfaju ili pretražuju informacije iz različitih baza podataka... Kod svih skupina evidentirana je smanjena socijalna interakcija. Kada smo otvorili Facebook-profil, potpisali smo faustovski ugovor s "digitalnim vragom". To tvrdi web-kritičar Andrew Keen u knjizi Kult amaterizma.

Zabrinjava pojava da djevojke ne samo internetom, nego (sve češće) i mobitelom šalju svoje izazovne i kompromitirajuće fotografije. Seksting je kovanica online generacije koju bilježava dijeljenje golih tijela (svojih ili dugih), video isječaka i seksi razgovora, putem mobilela ili računala. Policija kod nas svake zaplijenili između 2.500 i 3 000 kompromitirajućih fotografija ili internetskih videozapisa.

Virtualna obitelj

Razgovor in vivo zamjenjuje virtualno komuniciranje, čime se gubi suosjećanje prema drugim ljudima. S internetom, osobito kod djece, umiru brige za druge. O tome sam pisao i upozoravao prije desetak godina. Virtualni online svijet otvoren je od 2003. godine (Linden Lab). Pritiskom na tipku enter The World otvara se digitalni kontinent, u kojemu žive virtualni ljudi – virtualni mi. Tu je moguće ostvariti virtualni obiteljski život, stanovati u virtualnom stanu, odlaziti u virtualnu kupovinu, kino predstave, imati virtualnog (bračnog) partnera, virtualne intimne odnose, virtualnu djecu ili roditelje... 

Život u ovome svijetu moguć je uz, navodno, zajamčenu diskreciju. Jedno od pravila jest da članovi virtualne obitelji ne smiju biti mlađi od 18 godina ili moraju imati dopuštenje roditelja. No, već su i trinaestogodišnjaci dobrodošli u virtualni svijet u programu Teen Area, koji je za tu dobnu skupinu posebno kreiran. Zabrinjava činjenica da su djeci dostupne internetske usluge koje nude mogućnost komuniciranja s nepoznatim osobama. Takvu uslugu pružaju Ask.fm ili Talk to strangers, s jednostavnom registracijom, a potom razni "anonimusi" mogu nesmetano komunicirati s djecom i odvoditi ih u svijet "paukove mreže".

Posljedica je takvih obiteljskih interakcija da elektronički posrednici preuzmu „skrb“ o emocionalnim (i drugim) potrebama (djeteta), a danas dominantna fast food obitelj može se tretirati kao obitelj u opasnosti!

I poslodavci kontroliraju

Poslodavci sve učestalije dolaze do podataka o tome za što njihovi djelatnici koriste računala izvan interesa tvrtke. prijeteći sankcijama kada njihovi djelatnici šalju privatne poruke sa službenog mobitela. Javnosti je malo poznata činjenica da se predsjednik SAD-a 2009. godine obratio javnosti, poglavito roditeljima, da pripaze koje sve i kakve podatke i slike djeca ostavljaju na Facebook, jer čak 42% poslodavaca prilikom primanja uposlenika priznaje da koriste te podatke, često kompromitirajućeg sadržaja.

 Posljednja istraživanja u SAD-u pokazuju da danas čak 70 posto poslodavaca provjerava profile svojih potencijalnih zaposlenika na tzv. društvenim mrežama prije no što ih pozovu na razgovor za posao. Nije rješenje u brisanju profila, jer veći dio poslodavaca ne uzima kandidate koji nemaju svoj profil. Mislim da će u budućnosti ljudi tražiti promjenu identiteta kako bi prestali biti obilježeni (od javnosti ili poduzetnika) zbog svoje mladenačke nepažnje, primjerice, kod iznošenja seksualnih fantazija, seksualnih preferencija i sl. 

Kontrola informatičkog sustava sve manje biva pod nadzorom odgovornih. Sve je više primjera krađe šifara kreditnih kartica i osobnog identiteta (pomoću interneta). Komunikacijska i informacijska privatnost određena je člankom Ustava u kojemu stoji da je "sloboda i tajnost dopisivanja zajamčena i nepovrediva" te da se svakome "jamči tajnost osobnih podataka". Iz sudske je prakse razvidno da gotovo i nema osoba kažnjavanih zbog kršenja tih ustavnih odredbi.

Zaključno

U potrazi za izgubljenim identitetom čovjek današnjice upada u mrežu "ribara ljudskih duša" (Đ. Šušnjić). Suvremene tehnologije oblikuju ljudske potrebe, preferencije i ponašanja, a mase postaju zatočenici tzv. "društvenih mreža". Dovoljno je pogledati ljude, osobito mlade, zadubljene u ekrane. O tome koliko je takav oblik ponašanja uzeo maha govore i sve češći napisi na zidovima ugostiteljskih objekata, koji poručuju: "Nemamo WiFi, razgovarajte jedni s drugima".

U našim se školama medijsku kulturu proučava u sklopu nastave hrvatskoga jezika. U čitankama medijska kultura ponajviše obuhvaća filmsku i kazališnu umjetnost. Učenike se osposobljava za razlikovanje i vrednovanje tih umjetničkih ostvarenja, ali ne i za stjecanje medijskih kompetencija ni za kritički odnos prema raznim medijskim ponudama i sadržajima. U čitankama su obrađeni razni mediji – film, radio, strip, televizija, tisak i računalo – ali nema sadržaja o mobitelima, internetu ni računalnim igrama, iako su vrlo popularni među djecom.