ISUS U PRAZNOJ CRKVI   

 

 

Dvadeset prvo stoljeće

Kroči krvavim stopama, 

Gušeći se u zbijenim redovima

Pitanja bez znanih odgovora.

U mnoštvu neriješenih planova,

Nezavršenih poslova,

Neokajanih grijeha.

Zaprepaštene oči uprte

U neoplakane mrtve,

S nevjericom 

I posljednjom nadom

Da će ih smrt zaobići!

Kroči krvavo

Dvadeset prvo stoljeće,

Odnoseći svoje žrtve

Ne birajući boju kože,

Ne dijeleći vjernike

Od nevjernika,

Uplašene od hrabrih,

Zdrave od bolesnih i starih.

Svi smo u istom stroju

Pred napetom puškom

Nepoznata,

Opasna neprijatelja.

A kugla zemaljska i dalje

Jednakom brzinom

Putuje u krug.

Možda čak brže 

Nego što bismo htjeli.

Može li čovjek zaustaviti

Topljenje ledenjaka,

Smanjiti jačinu Sunca,

Zvijezde potamniti,

Zaustaviti vjetrove

I spasiti nasukane lađe? 

 

 

 

Koliko glasova u molitvi

Može nadjačati psovke 

I uvrede Neba,

Hoće li nam se udijeliti 

oprost za svaki propust

i učinjeni grijeh?

Dok uskrsli Isus šuti

U praznoj crkvi – 

Kao onda u oluji

Kad su njegovi učenici  

Mislili da spava.