Kršćansko sjećanje na mučenike ne smije biti zatrovano mržnjom, razočaranjem, lažnom nadom, ukorijenjenom laži

Poštovani čitatelji, peta Božja zapovijed kaže: „Ne ubij!“

Zašto? Jer zahtijeva poštivanje ljudskog života, a zabranjuje nepravedni gnjev, mržnju i osvetu, a temelj svih katoličkih učenja o petoj zapovijedi je etika svetosti života. Međutim, u svijetu postoji suprotna filozofija koja tvrdi da postoje „životi nedostojni života“, dok je stav Crkve da je svaki čovjek vrijedan i dostojan života. Upravo je to razlogom da Crkva i danas, koliko joj se dopušta, aktivno sudjeluje u javnim raspravama o smrtnoj kazni, pobačaju, eutanaziji i sličnim temama, te potiče vjernike da daju potporu zakonodavstvu i politici koje promiču svetost i nepovredivost života, jer prema crkvenom nauku, poštovanje ljudskog života zahtijeva i poštivanje vlastitog života. Nadasve, ističem, zabranjene su otmice, terorizam, mučenja i pokolj, te sterilizacije, amputacije, sakaćenja i modifikacije tijela bez medicinskih i terapeutskih razloga.

A danas, čini mi se da smo više nego ikada u ratu! Iako, tisuće kilometara udaljeni, medijski smo tako prisutni, bliski, opterećeni, depresivni, nezadovoljni i prosvjedujemo zbog svega onoga što se čini protivno čovječnosti. Upravo jedan takav čin ovih dana potresao je cijeli svijet. Ubojstvo svećenika i najboljeg prijatelja mnogih, Jacquesa Hamela. Zaklan je od dvojice pripadnika ISIL a. Prestrašno i gnusno. Teroristički je to čin koji je šokirao cijeli svijet. Ubili su, tim više, zaklali su svećenika za kojega svjedoče da je bio plemenit, dobar, karizmatičan i tih, koji je cijeli život služio drugima i pomagao ne samo kršćanima već i muslimanima. Tim više, zemlja na kojoj je 2000. sagrađena džamija u gradiću Saint Étienne du Rouvray darovala je upravo Katolička crkva, dok je sam svećenik Jacques Hamel nebrojeno puta davao novčani prilog za njezinu izgradnju. Je li to bilo jamstvo njegova mučeništva? Ne, nipošto!  Dolazim do zaključka, današnji kršćanski mučenici dolaze iz svih dijelova svijeta. Trpe nasilje i progone islamskih fundamentalista, a vjerske slobode su već toliko ograničene da se više u miru ne može slaviti niti sv. Misa, niti pokazivati bilo kakvo kršćansko obilježje, a nedavni primjer i mnogi javnosti nepoznati primjeri, su jasan dokaz da je to tako.

Kao zaključak izlaganju poslužit ću se apostolskom pobudnicom Ivana Pavla II. koji je pozvao Crkvu u Europi da nikada ne zaboravi veliki znak nade što ga tvore toliki svjedoci kršćanske vjere koji su živjeli u posljednjim stoljećima kako na Istoku tako i na Zapadu. Oni su, kaže papa Ivan Pavao II. živjeli Evanđelje u situacijama neprijateljstva i progona, često sve do potpunog svjedočenja prolijevanja vlastite krvi. Ti svjedoci, osobito koji su podnijeli kušnju mučeništva, rječit su i veličanstven znak kojeg smo pozvani razmatrati i nasljedovati.

Papa Benedikt XVI. je poručio Crkvi da kršćansko sjećanje na mučenike ne smije biti zatrovano mržnjom, razočaranjem, lažnom nadom, ukorijenjenom laži, a da bi se to postiglo potrebno je stalno čišćenje sjećanja da bi poput bistre vode učinilo vidljivim dno i moglo primiti u sebe odsjaj sunca i svjetlo odozgor!

I na kraju, papa Franjo reče kako sve religije žele mir!  

A Bog je rekao: „Čovječe, čuvaj se i ja ću te čuvati“! Zato, držimo se i mi one pete Božje zapovijedi: „Ne ubij“!