(Stipan Prpa (1862.g. – 1936.g.) i njegova supruga Ana – 

darovaše Bogu deset predivnih anđela)

Kad je umro, na pogrebu, svećenik reče “Neka Ti je laka hrvatska

zemlja, a ni ti Stipane njoj nisi bio težak”.)    

 

 

Supruga Ana zaredom rodi desetero dječice, curica i muškića, koji, svi 

s  najviše dvije ili tri godine umriješe – upravo,  

u vrijeme kad su dječica bila 

u najljepšem cvijetu ljepote i  dragosti.

 

Bog ih uze, jedno po jedno,

kao nevini cvijet ljiljana.

Kao ukras i miomiris najljepših ruža.

Svako lijepo ko najljepši cvijet.

Bog reče - Stipane  zbog tebe,

živjet će tvoj narod i cijeli svijet.

S tog i Tvoj grob je svet.

 

Poput najljepših leptira,

otprhnuše njihove  duše,

kao neki lahor u nebo ih ponese.

Izravno Bogu, i danas kao anđeli lepršaju

oko svake plemenite duše,

i svetih hrvatskih mučenika.

 

Jer i Bog je kao malo dijete

na proplanku, kad bere najljepše cvjetove.

Tako i Bog bere najljepše cvjetove života.

 

A Stipan i Ana, poput iskušenja  Abrahama, 

donesoše  u Nebo buket deset najljepših ruža, 

deset prekrasnih dječjih osmijeha,

dvadeset dječjih nevinih očiju koje sada Boga gledaju.

 

Anđeli su Božji leptiri, ukras Raja.

a njihovi roditelji Stipan i Ana,

najsretnije su duše u  Raju, jer darovaše Bogu

buket od deset dječjih osmijeha – nevine dječice.

 

(Stipan Prpa (1862.g. – 1936.g.) bio je dugogodišnji Kapitan mjesta Siverić, 

u vrijeme kad je Siverić bio najsnažnije industrijsko središte u cijeloj Dalmaciji.

 

Piše: Mile Prpa