Zašto Rusija koja kulturno, duhovno, povijesno pripada Europi nije dio Europske Unije, ili bar u tijesnoj povezanosti s Unijom? Znam, smiješno pitanje. Za mene nije. Nešto se teškoga sprema! - bila mi je prva pomisao kad je objavljeno da će se sastati papa Franjo i patrijarh Kiril. To nešto mogla bi biti eskalacija sukoba u Siriji koji bi, ukoliko Turska vojskom uđe u Siriju, zakotrljao kotač povijesti prema ratu do istrebljenja. Ili mi, ili oni – kako to voli ponavljati predsjednik SDP a Zoran Milanović. Je li taj susret posljednji krik mira? Posreduje li papa Franjo poput svetog pape Ivana XXIII. za svjetski mir? Sasvim sigurno da posreduje. Uostalom to je i glavnina poruka u deklaraciji koju su zajednički potpisali on i patrijarh Kiril. 

 

Prevelik broj ljudi na planeti?

No, što ako se veliki carevi Istoka ne zaustave, ne shvate što bi u ovom povijesnom trenutku značio prijelaz Rubikona? Ništa. Riješit će se „glavni problem svih ekoloških problema“ kako to ideolozi „zelenog fašizma“ sve više propagiraju ističući upravo čovjeka, preveliki natalitet i broj ljudi kao glavnog krivca za uništavanje zemlje, za stakleničke plinove, globalno zagrijavanje i ostale neologističke nemani koje postoje da bi se opravdao nacizam 3. tisućljeća. 

Teške riječi. Nerazumljive, ali kako drukčije nazvati situaciju današnjeg vremena u kojem postoji društvena kasta od 1 % ljudi koja posjeduje novaca i bogatstava koliko zajedno posjeduje ostalih 99 %? Kao što su 40 tih godina 20. stoljeća nacisti pokrenuli svoju mašineriju smrti, ništa ne može spriječiti naciste modernog doba koji se osjećaju ugroženi od „prevelikog broja ljudi na planeti“ da pokrenu novi holokaust. 

Ne tvrdim da su svi multimilijarderi zločinci. Mnogi jesu. I spremni su za očuvanje svog statusa „potamaniti“ milijarde, ako treba, običnih smrdljivih smrtnika. Način na koji će to učiniti - iskorištavanjem u svojim tvornicama, opasnim i otrovnim proizvodima ili ratom, njima je svejedno. No, ovdje prestajem, da me netko ne bi proglasio komunistom u svom neznanju. To ne bih podnio, ne samo zato što se ne slažem s ideologijom komunizma, nego iz poštovanja prema stotinama milijuna ljudi koji su potamanjeni upravo zbog ove sotonske ideologije koja s dobrom čovjeka nema ništa i koja se od fašizma i nacizma razlikuje jedino po efikasnosti ubijanja pri čemu je komunizam u broju uništenih života nenadmašan.  

Što susret pape Franje i patrijarha Kirila znači za vjernike, za život Crkve, onaj duhovni život? Po meni premalo, ali i strašno puno. Premalo ako su nam očekivanja velika, ali strašno puno jer učiniti korak naprijed sad će biti puno, izuzetno puno lakše, nego učiniti korak natrag. Iako i takva mogućnost postoji, pogotovo ukoliko bi došlo do rata. U toj situaciji rimokatolička univerzalnost i pravoslavna autokefalnost zauzimaju pozicije koje se teško, ako ne i nikako, mogu razumjeti i dijalogizirati.

Rusija  povijesno pripada Europi

Sve to dovodi me do pitanja na koje još nisam našao odgovora - zašto Rusija koja kulturno, duhovno, povijesno pripada Europi nije dio Europske Unije, ili bar u tijesnoj povezanosti s Unijom? Znam, smiješno pitanje. Za mene nije. Vjerujem da je moguć takav svijet. Situacija s Rusijom danas nije kao ona 1945. kad ju je vodio zločinac i diktator Staljin. I svi koji se prema Rusiji tako ponašaju kao da je 1945. i kao da se upravo na Reichstagu zavijorila zastava Sovjetskog Saveza čine tešku grešku. Grešku koja bi mogla započeti rat koji je jednom već jedan papa svojim autoritetom spriječio, a pokušava to ovih dana ponovno papa Franjo. 

Nama „običnim ljudima“ preostaje jedno sredstvo - molitva. Baš kako je to jednom rekao sveti blaženik, kardinal jedne, svete i apostolske Crkve Alojzije Viktor Stepinac: „Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači!“

Ako ne vjerujete, pokušajte. Što možete izgubiti? Možete samo dobiti, a ako ne pokušate možete samo izgubiti. I to izgubiti najvrednije, jer samo je Bog kadar dati mir. Svi ostali temelji ljudskoga mira truli su kompromisi na kojima se ne može izgraditi mir niti pravednost na zemlji, pa tako ni čovjekova sreća. Ako u to ne vjerujete pogledajte povijest. Nije bez veze nazvana učiteljicom života. 

Objavljeno u 31 broju Hrvatske novine