Želim vam dozvoliti da pronađete autoritet u sebi. To ne znači da to mora biti protiv vanjskih autoriteta
Poštovani čitatelju, smatram, da glavna dozvola koju na zemlji tražimo je - postojati. Nekim ljudima to kao da nije uopće dano.
Pretpostavljam da to počinje s našim roditeljima. Naši bi nam, majka i otac, trebali na neki način reći: „Tako sam sretan što postojiš, tako sam uzbuđen što te imam“. Nadam se, poštovani čitatelju, da vam je netko putem to i rekao, no vjerojatno mu niste povjerovali. Ali, skromno se nadam, da ćete dok ovo čitate i dopustiti Onomu koji vas je darovao vama samima, vašima i inima da vam to kaže. Tako je dobro što postojite! Jer ako vam nitko to nikada nije rekao, ili niste dopustili Gospodinu da vam to kaže, sigurna sam da u to ne vjerujete. Vjerojatno si to želite dokazati žudeći za nekim stupnjem obrazovanja, za nekim višim i važnijim mjestom, da budete, na primjer, ravnatelj neke bolnice s velikim imenom. Ili ministar kojega prozivaju za plagijat. Ili…
Ljudi zaista idu za takvim stvarima kada ne vjeruju da je Bog uzbuđen zbog njihovog postojanja. I bore se za to da budu netko, nešto ili da posjeduju osobu, novac, ime, imanje, skupocjene darove. Kakvo gubljenje! Sve prolazi, nestaje. Rađamo se goli, umiremo goli.
Smatram, ali i mislim, da se više od ičega bojimo sebe – nismo otišli dovoljno daleko niti duboko da bismo bili sigurni da smo to što jesmo. I izgleda da to ništa neće ni promijeniti. Zašto onda jednostavno ne postanemo to što jesmo? Zašto to ne priznamo i posjedujemo, umjesto da se za to ispričavamo? Zašto ne pustiti Bogu da nas vodi prema tom ispunjenom i istinskom ja? Tako je malo ljudi koji to čine.
I na kraju. Znaš li kako odgovoriti na ovo pitanje: čega i koga se ja to bojim? Što ja to želim, za čime čeznem, što izabirem, tko je to koga tražim, kamo to idem?
Želim vam, dragi čitatelji, dozvoliti da pronađete autoritet u sebi. To ne znači da to mora biti protiv vanjskih autoriteta. Ne želim od vas učiniti pobunjenike. Zapravo, osobe koje se bune protiv vanjskih autoriteta, obično nemaju snažan osjećaj unutarnjeg autoriteta.
Kada znate tko ste, kada imate iskustvo prostora u kojem vam je vaša savjest govorila tko i kamo vas je Bog pozvao u postojanje, gdje imate sigurnost da vas poziva na određene stvari, tada se, vjerujte možete ophoditi i s vanjskim autoritetima na opušten način. No, bit ću malo i sarkastična pa ću zaključiti kako je to, čini mi se, nemoguća misija danas u politici! Ne znam, možda je to kronična i neizlječiva dijagnoza ili karcinom koji nagriza i od koje umiru političari ali nažalost i oni kojima bi baš oni trebali biti na usluzi! Sami procijenite!
A onda, kada dođu krizna vremena, znat ćete da činite ono što trebate činiti i željet ćete se boriti za to, čak i ako se neko vrijeme ljudi neće slagati s vama. Stoga, ne postoji ništa čega se trebaš bojati ako radiš, činiš i živiš po istini. Rekao je sv. Augustin: „Ljubi i čini što hoćeš!“ A ja vam kažem: budni i trijezni budite, jer ne znate u koji čas tat dolazi i okrade vas i vama darovani posjed!
Opširnije u Hrvatskim novinama broj 40 u pdf i tiskanom izdanju strana 4