Opstaćemo samo zahvaljujući ljubavi i želji pojedinaca u udrugama i kudovima da se tradicija i običaji ne zaborave, jer, tradicija, običaji, jezik... je koren svakog naroda, ako se to zaboravi i ne prenosi na mlađe, ako se oni ne zainteresiraju za prošlost, ne mogu imati ni budućnost
Predstavite nam udrugu UG „Tragovi Šokaca“ iz Bača. Koji vam je bio prvotni cilj osnutka?
Udruga građana’’Tragovi Šokaca’’ osnovana je 2010. godine sa ciljem čuvanja i njegovanja kulturnih dobara, tradicije i običaja Hrvata Šokaca ovog podneblja, istraživanje kulturnih i istorijskih znamenotisti grada Bača, jednom rječju čuvanje i njegovanje kako materijalne tako i nematerijalne baštine Hrvata Šokaca u Baču i okolici. U suradnji sa Franjvačkim samostanom u Baču, organizovano je nekoliko tribina i predavanja na kojima su teme bile povijest Franjevačkog samostana, te Šokci – tko su, što su i odakle su. Odmah po osnutku, oformljena je izvorna pjevačka skupina koja njeguje i prezentira kako izvorne šokačke pjesme i običajne napjeve, tako i crkvene pjesme na šokačkoj ikavici koje su se nekada pjevale u franjevačkom samostanu u Baču. Pored tribina i predavanja, udruga organizira i radionice starih i umjetničkih zanata. S tim u vezi, uz pomoć Pokrajinskog tajništva za gospodarstvo, Veleposlanstva Republike Hrvatske, Hrvatskog nacionlanlog vijeća i Općine Bač, kupljena je i opremljena stara kovačnica u kojoj vršimo edukacije za školsku djecu i ekskurzije koje posjećuju našu općinu. Isto tako, uz pomoč Općine Bač i Pokrajinskog tajništva za gospodarstvo adaptirali smo radionicu zlatoveza u kojoj se vrše radionice ovog umjetničkog zanata.
Da se ne zaborave korijeni i svoja povijest, udruga održava vezu sa svojom starom postojbinom Tuzlom i Franjevačkim samostanom u Tuzli, i sa njima u suradnji organiziramo hodočašća na Gradovrh i dočekujemo hodočasnike iz Tuzle u Bač.
Od 29. kolovoza do 1. rujna u Baču ste organizirali VI. Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja. Približite nam što je ove godine bila tema, koliko je sudionika sudjelovalo, te koliko je održano radionica?
Projekt ’’Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji’’ ove godine je održano šesti put. U proteklih šest godina, prikazali smo kako su se češljale mlade djevojke, zatim kakvo su oglavlje nosile mladenke(snaše), posle toga smo prikazali svečano oglavlje mlade udate žene, pa kako su se češljale i pokrivale glavu cure i žene u žetvi, te svečano oglavlje žena koje su prešle pedesetu, a ove godine na programu je bilo češljanje i oglavlje u zimskom periodu. Sudjelovali su predstavnici (bilo je i muških koji su češljali i oblačili) šokačkih udruga iz bačkog Podunavlja, Šida, Slavonije, Baranje, a od prošle godine smo projekt proširili i uvrstili i ostale narode i nacionalne manjine koji žive u Vojvodini. Ove godine smo imali slovačku i mađarsku nacionalnu manjinu iz Selenče i Bogojeva, a isto tako i članice KUD’’Mladost’’ iz Bača su predstavile srpsko oglavlje iz Bosanske krajine.Uz stručno predavanje i radionice, uvijek upriličimo i reviju urađenog na radionici kao i prigodan kulturno-umjetnički program, a djeca iz Vajske i Plavne koja pohađaju hrvatski jezik sa elementima nacionalne kulture kao i djeca iz OŠ iz Bača crtaju ono što se događa na radionicama.
Po prvi put ste organizirali Seminar tradicijski instrumenata. O kojim instrumenima se radi, tko su predavači na Seminaru?
Ove godine smo po prvi put organizirali seminar tradicijskih glazbala. Radi se o samici, gajdama, frulici, dudama, odnosno tradicijskim puhačkim glazbalima. Seminar je trajao tri dana, bilo je devet polaznika, a predavač je bio prof. art. Tomislav Livaja, gajdaš iz Osijeka.Drugi dan seminara održana je i radionica tradicijskog pjevanja uz gajde, frulicu i samicu, na kojoj je sudjelovala i naša pjevačka skupina.Po završetku seminara, polaznici su prikazali što su naučili u protekla tri dana.
U narednom periodu koji su vam projekti koje želite realizirati?
Za sada ćemo realizirati već postojeće projekte. Razmišljamo i o novim projektima, no o tom potom. Sve ovisi od podrške, kako finansijske tako i pomoći naših hrvatskih institucija.
Kako vidite budućnost UG „Tragovi Šokaca“ iz Bača?
Budućnost! Mislim da je budućnost opstanka većine naših seoskih udruga upitna. Djece nema, mladih nema, stari su poumirali, a ovi što su ostali su se umorili. Opstaćemo samo zahvaljujući ljubavi i želji pojedinaca u udrugama i kudovima da se tradicija i običaji ne zaborave, jer, tradicija, običaji, jezik... je koren svakog naroda, ako se to zaboravi i ne prenosi na mlađe, ako se oni ne zainteresiraju za prošlost, ne mogu imati ni budućnost. No, bojim se da uskoro nećemo imati kome prenositi našu tradiciju. To nije slučaj samo u našoj udruzi, opšta pojava je da nema mladih. Ima, ali nisu u selima, svi koji su otišli u grad u školu ili na fakultet, nisu se vratili, ostali su tamo, zaposlili se, osnovali svoje obitelji....
Kako bi ocijenili suradnju između pripadnika hrvatske zajednice, udruga u Srbiji?
Naša Udruga održava suradnju sa većinom hrvatskih Udruga i Kulturno-umjetničkih društava od samog osnutka. Još prije deset godina, kada je postojala HKUPD’’Mostonga’’ i kada su sve šokačke udruge bačkog Podunavlja obilježavale 320 godina od dolaska Hrvata Šokaca na ove prostore zajedničkom manifestacijom ’’Tragovi Šokaca od Gradovrha do Bača 1688. – 2008.’’ koju sam ja inicirala i bila predsjednica organizacijskog odbora, suradnja šokačkih udruga je bila izuzetno dobra. Ta manifestacija je ujedinila sve šokačke udruge, trajala je godinu dana i Šokci su bili složni. Iz te manifestacije, stvorio se zajednički projekt ’’Šokci i baština’’ kroz koji se suradnja šokačkih udruga nastavila.
U taj projekt uključena je i naša Udruga od samog osnutka.Mislim da ta povezanost naših udruga više nije toliko jaka, čelni ljudi u udrugama su se promjenili, došlo je do smjene generacije, pa je onda možda i razumljivo što više nemamo iste ciljeve i ista mišljenja. Uz udruge bačkog Podunavlja, dobru suradnju imamo i sa udrugom iz Šida, oni su nam dragi gosti i sudionici od prve godine na radionicama češljanja.
Približite nam hrvatsku zajednicu u Baču, od doseljenja do danas?
Najveće migracije Hrvata Šokaca iz Srednje Bosne dogodile su se krajem XVII stoljeća kada je najveća grupa Hrvata predvođena gradovrškim franjevcima došla u Bač. Kao što je poznato, sa sobom su doneli sliku Radosne Gospe koja se sve do prošle godine čuvala u Franjevačkom samostanu u Baču.
Ova slika je za nas bačke Hrvate dokaz našeg identiteta, naše opstojnosti, te se nadamo da ćemo se opet imati prilike pred njom moliti i zahvaliti joj što nas je kroz stoljeća štitila i davala snagu da sačuvamo križ i našu vjeru. Kulturni i društveni život u Baču, što se Šokaca tiče, najviše je bio razvijen između dva rata. Postojala je jaka Seljačka stranka, Šokačka kasina, te Kulturno-umjetničko društvo Seljačka sloga. Imali su dramsku, folklornu, pjevačku te tamburašku sekciju, a 1927. godine su u Zagrebu sudjelovali na smotri pjevačkih društava. Zanimljivo je da se Seljačka sloga najduže održala baš u Baču, djelovali su sve do 1953. godine. Poslije toga, više nije postojalo ni jedno društvo sa hrvatskim predznakom, niti su Hrvati bili društveno i kulturno aktivni, sve do 2006. godine kada se osnovalo HKUPD’’Mostonga’’ koja se ugasila 2014. godine. Za sada je UG’’Tragovi Šokaca’’ jedina hrvatska udruga u Baču.
Po Vašem mišljenju jesu li Hrvati u Baču, Srbiji sačuvali svoj identitet?
Što se nacionalnog identiteta tiče, nije baš da nas nema, ima Hrvata u Baču koji se izjašnjavaju kao Hrvati, ali su nevidljivi, neće nigde da se uključuju, nigde da sudjeluju, pa čak neće da dolaze na događaje koje organizira hrvatska udruga. A o tribinama, predavanjima, književnim večerima da i ne govorim.
Ako je put ka čuvanju identiteta organiziranje zabave uz dobru muziku i iće i piće, toga ima, takve zabave su dobro posjećene, tu Šokaca ne manjka. To veče smo svi Šokci, a sutra...sutra ćemo biti Hrvati samo ako nam trebaju hrvatska dokumenta. A tradicija, kultura, jezik... ma koga to još zanima? I ja volim zabave, tamburaše i sve ostalo što prati dobru zabavu, no mislim da to nije dovoljno, to je samo jedanput godišnje i gotovo. A što poslije toga? A i asimilacija je učinila svoje! Bač je uvijek bio višenacionalna sredina, imamo puno mješovitih brakova i u takvim slučajevima se gubi nacionalni identitet.
Što biste poručili pripadnicima hrvatske zajednice u Srbiji?
Nedavno je konstituirano novo nacionalno vijeće. Neki vijećnici su otišli, neki su ostali, neki novi su došli. Čestitam novoj predsjednici i svim vijećnicima. Nadam se da će ovaj saziv imati više sluha za ovakve sredine kao što je naša, gdje nas je malo i poraditi na jačanju nacionalnog identiteta da i ovo malo, ne bude ništa.
Ja baš nisam prava osoba da bih mogla nešto poručivati bilo kome, no ipak, poručila bih mojim sunarodnjacima, moramo se držati jedni drugih, slagati se i raditi zajedno, ne podmetati noge jedni drugima i jedni drugima raditi iza leđa. Svi mi kuburimo sa članstvom, mladima, djecom, zajedno bismo to lakše riješili i uredili. Citirat ću Pavlovu poslanicu Galatima: Ako se među sobom grizete i ujedate, pazite da jedni druge ne istrebite! Nismo daleko od toga! Moramo konačno prevazići taj naš ’’hrvatski jal!’’
(Bliži nam se i naš veliki blagdan i koristim prigodu da čitateljima Hrvatskih novina i svim ljudima dobre volje čestitam Božić, Isusovo porođenje, da ga provedu u blagoslovu,miru, zdravlju i veselju.)
Iskoristili bi priliku da nas upoznate sa etno kućom „Didina kuća“. Kada je dobila današnji oblik? Kako je uređena, opemljena? Što ima u ponudi?
Etno kuću smo počeli uređivat 2008. godine, a otvorili ju 2009.godine. Kuća kao kuća je današnji oblik dobila sredinom dvadesetih godina prošloga stoljeća, no temelji datiraju puno ranije. Unutrašnjost kuće nismo ništa mijenjali, samo ju uredili onako kako se u njoj živjelo prije 80, 100 godina. Svaka soba ima svoju namjenu baš kao i onda: pridnja soba, sridnja soba, stražnja soba, kujna....Uređena je onako, kao da je vrijeme stalo prije jednog stoljeća.
U dvorišnom dijelu i šupi su izloženi predmeti koji su se upotrebljavali u poljprivredi, drveno ralo, plug, vitrenjača, muljaža za vino, burad i sl. U dijelu gdje se priprema hrana imamo krušnu peć, dvije katlanke i mjesto za kotliće. Za goste i posjetitelje pripremamo isključivo stara šokačka, odnosno vojvođanska jela, što podrazumijeva razne paprikaše, na suvo s krompirom, mrvicama, sa sirom rizanaca, gomboce sa šljivama, sirom, a na maniju je i nedjeljni ručak sa bistrom juhom, mesom, sosom i sl.
Od slatkiša tu je debela gužvara sa makom i orasima, kolači sa jabukama, višnjama,kiflice s pekmezom. Kuća je pogodna za održavanje seminara, radionica, kuharskih događanja, pa ju koristimo i za potrebe Udruge ’’Tragovi Šokaca’’ te našu najvažniju manifestaciju ’’Žensko tradicijsko češljanje i izrada oglavlja Hrvatica u regiji’’ kao i Seminar tradicijskih instrumenata održavamo baš u etno kući.Isto tako i edukacije u staroj kovačnici i radionice zlatoveza su sastavni dio naše ponude.
Razgovarao. Zlatko Ifković