Intervju: Željko Šeremešić, član Izvršnog odbora HNVa zaduženog za informiranje: Hrvati u Srbiji jesu sačuvali identitet, no on je pod stalnim iskušenjima pa u nekim situacijama je i pod upitom
Izdali ste knjigu Buđenja riči. Molim vas ukratko je opišete. Kakvi su vam planovi u budoćnosti?
Što se tiče knjige Buđenja riči ona je pisana šokačkoj-monoštorskoj ikavici. Izvorni govor-jezik izumire moj je pokušaj da davno zaboravljene riječi-riči, koje se sve manje upotrebljavaju u životu iz razno raznih razloga i utjecaja izvuku iz zaborava, narvno putem pjesničkog izričaja. Mišljenja sam da se izvornim govorom (u ovom slučaju šokačko-monoštorskoj ikavici) mogu izraziti i opisati sve životne teme i situacije na isto tako kvalitetan način kao i književnom jeziku, kao što se može izraziti i politički stav, filozofija jedne sredine pa čak društva, ili slično. Nekorišćenjem maternjeg-izvornog jezika ili njegovim sve manjim korištenjem polako se gubi fundus riječi, raznim utjecajima iskrivljuju se značenja riječi a ponekad i gubi smisao.
Knjiga je na kraju i moj pokušaj i želja da svoj navodni talenat ugleda svjetlo dana a samim tim i moja razmišljanja i reakcije na različite situacije, događaje.
Što se tiče planova glede pisanja sve je vezano za inspirativnost trenutka i osjećaj i ideju kako se izraziti spram negih događaja, bilo vezano za prošlost, sadašnjost, moju ili neku drugu ličnost, prirodu.
Sada ste na funkciji člana Izvršnog odbora HNVa zaduženog za informiranje. Kako bi ocijenili informiranje na hrvatskom materinjem jeziku?
Informiranje na hrvatskom maternjem jeziku je kompleksno pitanje, naročito ako se govori o informiranju hrvatske zajednice u Srbiji. Ono se uveliko nalazi u ozračju, ili je revleksija odnosa između države u kojoj živimo i naše matice.
O informiranu se može govoriti iz raznig uglova, npr, informiranje putem tv-a, radijskih emisija, pisanih medija, informiranju o političkim, gospodarstvenim, sportskim događanjima. Isto tako možemo govoriti o finansiranju informiranja, stručnoj osposobljenosti onih koji se bave informiranjem, pravovremenosti informacije, pa se s obzirom na to mogu dobiti i raznoliki odgovori po pitanju ove teme..
Uopćeno gledano mišljenja sam da nema dovoljno emisija koje bi obrađivale svakoliki život Hrvata u Srbiji, te da bi uvećana finansijska sredstva sigurno dala pomak kako u kvalitetu tako i u svim drugim segmentima vezano za informiranje.
Takođe sam stava da treba naročito napomenuti da i sama rađuđenost-nastanjenost hrvatske zajednice u Srbiji definitivno otežava i usložnjava a nekad i onemogućava u nekim situacijama ne samo kvalitetno već i bilo kakvo informiranje.
Da li je potrebno donijeniti novu Strategiju informiranja Hrvata u Srbiji?
Nova Strategija informiranja zahtjevala bi, ili zahtjeva kao prvo promišljanje - procjenu informiranja u prošlom periodu i to u svakom pogledu, kako od finansiranja, broja medija i emitera koji informiraju na hrvatskom jeniku, vremenskom trajanju emisija, tematskoj određenosti programa, prostornoj vidljivosti-čujnosti, kvlificiranosti izvještača. Mišljenja sam da eventualna Strategija informiranja Hrvata u Srbiji, njena izrada i provedba naposve zavisi od finansijskog momenta. Sve značajke koje bi donele bolji kvalitet informiranja i sve ono što bi se vezalo za Strategiju informiranja. Informiranje u konkretnim situacijama oslanjaju se na mogućnosti dovoljnog i pravovremenog finansiranja.
Strategije se rade za određeni vremenski period i smatram da nije dobro raditi strategije ili bilo kakve planove za koje unapred znamo da su neprovedive iz bilo kog razloga i za koju ne bi postojale poluge upravljanja. S obzirom na napred navedeno i činjenicu koja se odnosi zemljopisni položaj-razuđenost hrvatske zajednice u Srbiji eventualna nova Strategija bi morala biti maksimalno realistična.
Kako ocjenjujete medijski tretman Hrvata u Srbiji u hrvatskim i srbijanskim medijima?
S obzirom na trenutne odnose Hrvatske i Srbije, kao i odnose i događanja kroz povijest, kao i u opšte na događanja na ovim prostorima i položaj Hrvata u Srbiji danas u svakom pogledu smatram da hrvatski mediji nedovoljno ili nikako ne pokazuju pažnju Hrvatima u Srbiji. Hrvatska televizija sporadično, i izuzeci potvrđuju pravilo. Postoje mali pomaci, no to su regionalne televijizije. No ti mediji nisu vidljivi na kompletnoj teritoriji Vojvodine a vjerojatno ni Hrvatske a kamoli Srbije. Može se reći da ni Hrvatska državna televizija nije napravila ozbiljan pomak vezano za informiranje sa ovih prostora.
Što se tiče medijskog tretmana u srbijanskim medijima mišljenja sam da hrvatska zajednica u Srbiji nema dovoljnu zastupljenost. Ona se u minimalnim vremenskim intervalima ogleda kroz informativne emisije koje se vezuju za nacionalne zajednice (vijesti) ili i emisije koje se vezuju za kulturna, najčešće folklorna događanja kojih je vrlo, vrlo malo. Naravno ovo se odnosi na državne medije. Može se čak reći da da je država Srbija, mislim na gledateljstvo-stanovništvo u maloj mjeri ili nikako upoznato za povjesnim i trenutnim momentima opstojnosti Hrvata na ovim prostorima (znamenitim ličnostima, njenim djelovanjem, postignućima).
Po Vašem mišljenju jesu li Hrvati u Srbiji sačuvali svoj identitet?
Hrvati u Srbiji jesu sačuvali identitet, no on je pod stalnim iskušenjima pa u nekim situacijama je i pod upitom. Tradicija, kultura Hrvata u Srbiji je žilava i povjesno je ispreplitana sa kulturnom i svakom drugom baštinom ovih prostora, no i tu se finansijski momenti nameću ko značajan faktor. Gospodarska situacija, odnosi naše matice i Republike Srbije direktno utiču na identitetske odrednice Hrvata u Srbiji.
Možda je nezamislivo ali u nekim situacijama još postoji strah od nacionalnog izjašnjavanja, upisa djece na hrvatski jezik, škole, učestvovanja u folklornim udrugama.
Ima li vidljivih rezultata i poboljšanja položaja Hrvata u Srbiji?
Položaj Hrvata u Srbiji je zacementiran već duže vrijeme. Stalna je diskusija i problematika čak i oko sprovođenja već postojećih, potpisanih među državnih, bilateralnih Sporazuma ili čak zakonom utvrđenih obaveza. Nadam se da će ovi pristupni pregovori, akcijski plan, pojasniti neke stvari, pa ih i ubrzati.
Predstavite nam KUDH „Bodrog“ iz Monoštora. Koliko sekcija djeluje u hrvatskom kulturnom društvu?
KUDH „Bodrog“ osnovan je 2001. godine. Udruga trenutno broji 80-ak članova. Svoj rad ostvaruje kroz malu-dječju sekciju, plesnu sekciju, literanu sekcuju i pjevačke skupine „Kraljice bodroga“ i „Bodroški bećari“. Svoj rad udruga ostvaruje i kroz razna gostovanja ali i kroz tradicionalne manifestacije koje organizuje udruga tokom godine a to su „Pokladni bal“, godišnji koncert, „Sastali se alasi i bećari“, „Marijanski pučki festival“, „Divanim šokački“ i Božićni koncert.
U narednom periodu koji su vam projekti koje želite realizirati?
Ove godine udruga će između ostalih nastupati u zemlji i inozemstvu. Imati nastup i na nama izuzetno značajnim manifestacijama a to su zagrebačka Međunarodna smotra folklora i Vinkovačke jeseni (obe po pozivu).
Udruga daje poseban naglasak na očuvanje tradicijskog šokačkog govora, plesa i nošnje.
Kako vidite budućnost KUDH „Bodrog“ iz Monoštora?
Budućnost Bodroga nije upitna no očito je smanjenje populacije Hrvata u Monoštoru. što zbog odlaska u inozemstvu na rad, školovanje, što zbog smanja nataliteta. Vezano za tu činjenicu i sve napred spomenuto teško se regrutirati nove članove KUD-a.
Vijećnik ste Hrvatskog nacionanog vijeća. Ocijenite rad ovog saziva HNVa?
Prvi put sam u sastvau HNV-a. HNV radi u ozračju koje zbog svih napred navedenih činjenica nije idealno, čak je daleko od tog, te sigurno funkcionira sa ograničavajućim faktorima. O HNV-u se ponekad od strane pojedinaca govori u negativnom kontekstu bez argumenata i kritizerski. Preko HNV-a pokušavaju se ponekad izvršiti i neki uticaji na našu zajednicu koji nisu jasno vidljivi.
Sve u svemu HNV dijeli sudbinu trenutnog stanja u Republiki Srbiji i odnosa između Republike Srbije i naše matice no maksimalno se trudi ispuniti svoju funkciju. Mišljenja sam da HNV ima mali broj uposlenika.
Što biste poručili pripadnicima hrvatske zajednice u Srbiji?
Poruka, voli i poštuj ono što jesi, dopusti i cijeni da i drugi to rade ali ne na tvoju štetu.
Opširnije u Hrvatskim novinama broj 43 u tiskanom i pdf izdanju
Zlatko Ifković