Vrijeme ukojem živimo je izrazito promjenjivo, nesigurno, teško. Svatko od nas je samo prolaznik u ovom zemaljskom životu dok nepočne vječni život. Svi smo mi na teškom ispitu. Zbogom prijatelju tebe više nema, ti neznaš da si tema sa kojom sam započeo ovu uvodnu riječ, znaj da smo vječni prijatelji. Nažalost napuštaju nas oni koji su sa svojim djelima služili za primjer, bili poznati po humanosti kao ti.
Svojom voljom si započeo vječni život da bi na taj način pokušao utjecati na svijest da bi se promijenio Svijet, nemisleći na svoje najbliže, koji imaju sada vječnu bol. Život u ovoj prašini je često mučan, ali nosimo nepropadljivu dušu, niti nakon smrti ne prestajemo živjeti. Teško je shvatiti, ali i najveća ovozemaljska patnja mala je cijena beskrajnog nebeskog spokoja. Ti u njemu jesi.
Nismo niti naivni niti ludi
U mjesecu koje je iza nas aktualno je pismo koje sam dobio od prijatelje, a vjerovatno će biti opet aktualno kada se raspišu naredni izbori: “Ujedno bi Vam spomenio i to da me je kontaktiro i Antun. Manje više i drago mi je, ali me je kontaktiro dan prid izbore. Zapito sam se i sad se pitam. Može li se neko zapitati kako ja živim? Vi pišete Zlatko da mi živimo na pragu siromaštva. Moram Vas ispraviti ne pišite ako niste proverili jer se kosi sa novinarskom etikom, mi živimo u potpunoj bedi iz toga razloga je izostao veliki broj glasova za izbore. Takođe će izostati i drugi vidovi podrške, jer o nama u ruralnim sredinama kao manjini niko ne vodi računa, svako svoga u potrebi pomogne, u našoj zajednici je to nažalost izostalo i verujte mi na reč iako smo gladni, nismo niti naivni niti ludi.
Sa poštovanjem Vama i uredništvu.
Još jedne blagdane je dio pripadnika naše zajednice dočekala je na ivici siromaštva, izmučena krizom i besparicom. Stezali su remen tijekom zadnjih godine kako bi za blagdane sa svojim najmilijima podijeli svu topline. Mnogi su snalazili, ulazili u minuse, stvarali dug da bi svojima kupili poklone ili šunku, jer je sram priznati da se nema. U isto vrijeme postoje oni ne peče savjest kada bacaju komad kruha u smeće, a znaju da postoje oni kojima bi taj komad spasio život. Zbog čega je ljudima teško priznati da nemaju, ne znam. Je li grijeh priznati da nemaš i da ti je teško, ili je grijeh stjecati na uštbr drugih? Ali ono što je svakako najgore je to što se i jedni i drugi ponašaju tako da odaju neki lažni dojam umjesto da budu iskreni.
Iz sjemana će niknuti zdrava i jedra biljka!
Pripadnici naše zajednica iako opterećini socijalnim problemima su pokazali da svaki pripadnik hrvatske zajednice u sebi ima skriven talent. I upravo je taj talent naša rezerva, naš spasitelj od nestanka sa ovih prostora. No kako smo talente obično vezali uz stranku, nesvjesno smo napravili pogrešku. Jer nema pripadnika hrvatske zajednice za kojeg nije određena lenta da je jednog dana s ponosom pokaže. Skriveni talent je lenta o kojoj govorim, samo ga je potrebno osvijestiti u sebi. Talentiranost moramo odmaknuti od strančarenja i proširiti je na sve pripadnike naše zajednice i onda moraju doći bolji dani. U gore navedeno smo se mogli uvjeriti na promociji nastave na hrvatskome jeziku, predstavljanju autorskih udžbenika na hrvatskom jeziku „Glazbena škrinjica“ i na promociji monografije festivala hrvatskih duhovnih pjesama HosanaFesta „Naših prvih deset festivala“.
Poznato je da je nemerljiv doprinos hrvatskoj zajednici udruge „Naša djeca“ od ponovnog uspostavljanja nastave na hrvatskom jeziku do danas. Uvijek i svakom prigodom tijekom svih ovih godina vršili su promidžbu nastave na hrvatskom jeziku. Na promocija nastave na hrvatskome jeziku koju su organizirali u povodu upisa u prvi razred, predškolci na hrvatskome jeziku i dječji tamburaški orkestar Hrvatske glazbene udruge „Festival bunjevački pisama“ odaslali su poruku odraslima koji su propustili da čuvaju svoj indetitet pjesmom „Ne dam da mi moje gaze“.
Osnivač HosanaFesta, vlč. dr. Marinko Stantić koji je između ostalog rekao da je HosanaFest jedan od ponuda mladima i ostalim ljubiteljima glazbe da svoje talente ugrade u ono što vole, te da imaju gdje to prezentirati, kako ne bi težili zamamnosti ovog svijeta koji nudi lažno blještavilo i perfidno uništava njihovu svijest.
Posebno se trebamo zahvaliti Branku Ištvančiću koji nije zaboravio vojvođanske Hrvate a što je Ivaca Dulića poslije premijere u ime nas uradio riječima: „Večeras sam ositio da postojimo, ositio sa da smo ode da nas ima. Koliko god nas zatirali i osporavali našu samobitnost večeras sam ositio da ćemo opstati da će iz sjemana niknuti zdrava i jedra biljka. Hvala ti Branko Istvančić na tome, to si ti svojim zalaganjem doprineo da još uvik kogod misli na nas.“
Pokazala je da nije političarka već državnica
U ovom teškom povijesnom trenutku Hrvatske kada se mijenjaju Vlade a političari vrlo rijetko nestaju u vremenu i prostoru, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović je pokazala da nije političarka već državnica. Iz njenog dosadašnjeg ponašanja se pokazalo da nevodi politiku samo na razini Hrvatske kao države i njenih stremljenja, već vodi politiku na višem stupnju – na razini cijelog hrvatskog nacionalnog korpusa bez obzira gdje se nalazi u svijetu i težiti njegovom zajedništvu.
Ured Predsjednice Republike Hrvatske 22. srpnja 2017. godine otvara svoja vrata za iseljenike i hrvatske manjinske zajednice.
Na taj način predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović želi odati priznanje važnoj ulozi koju je iseljena Hrvatska imala u razvoju Republike Hrvatske te zahvaliti svim hrvatskim zajednicama izvan Hrvatske na stalnoj potpori i pomoći.
Predsjednica Republike prepoznaje značaj i ulogu hrvatske zajednice u inozemstvu te činjenicu da su iseljeni Hrvati pravi veleposlanici naše zemlje, koji su uvijek zdušno promicali svoju domovinu i neumorno njegovali hrvatske tradicije i kulturu u svim dijelovima svijeta. Jačanje i razvoj hrvatskoga zajedništva, te jačanje suradnje iseljene i domovinske Hrvatske važno je za gospodarski i opći napredak Hrvatske.
Tako i naša hrvatskoj zajednici može biti stabilna, smirena, prosperitetna ako se razvija zajedništvo, u kojoj će svi raditiu hrvatskom nacionalnom interesu.
Zlatko Ifković
Opširnije u 42 broju mjesečnika Hrvatske novine u pdf i tiskanom izdanju strana 3