Sveti Dominik i dominikanci

Hvaljen Isus i hvaljena Marija predragi moji suzemljoplovci. Pokušaću ovaj put, barem djelomice, da se dotaknem ove prelijepe teme „Sveti Dominik i dominikanci“, u kojoj se i osobno pronalazim te sam zbilja presretna i privilegirana što imam ovu milosnu prigodu da je upravo sa vama i podijelim. Pa evo neka po zagovoru ovoga velikoga sveca budem pero u Njegovoj ruci koje će ispisati ovaj članak, i neka nas sve s neba u ime Presvetog Trojstva blagoslovi. 

Naime, sv. Dominik de Guzman iz Caleruege, utemeljitelj je Reda propovjednika koji je nastao u 13 stoljeću, točno u to tjeskobno, sumorno vrijeme velikog osiromašenja stanovništva i uznapredovalog krivovjerja. No, znao je Bog što čini te je upravo tada i „poslao“ ovoga svoga slugu kako bi mogao razdrmati taj već zatamnjeni, oskudni, neobraćeni svijet svojom svetošću te rasplamtjeti Kristovo svjetlo i na taj način spasiti mnoge zalutale duše. Pa i prije nego se rodio, Gospodin ga je proslavio kroz simbolični san njegove majke kada joj je nagovjestio da ima začeti sina koji će donijeti toj heretičnoj zemlji obilne promjene kroz njegove plodove. Naime, usnila je u svome krilu psa koji je u ustima držao plamteću baklju. A nakon njegovog krštenja, na njegovom čelu ugledala je i sjajnu zvjezdicu kao simbol istine koju je sv. Dominik svojim životom i potvrdio. Bio je veliki svećenik, mističar, miroljubiv, pravedan, blag, pristupačan, ljubazan, hrabar, osjećajan, ponizan, postojan. Pomagao je siromasima prodajući i svoje osobne knjige, liječio je bolesne, uskrsavao mrtve te je činio i brojna druga čudesa. Živio je sveto i uvijek je bio u doticaju sa ljudima te ga je bila velika milost i poznavati. Osnovao je dominikanski red odnosno Red propovjednika, znan i kao prosjački red i intelektualni red (obzirom na njegovo preveliko pridavanje važnosti studiju te osnivanje brojnih knjižnica i sveučilišta), koji je potvrđen od strane pape Honorija III., 1216. godine čime je započeto i njegovo širenje po cijelom svijetu pa tako i u Hrvatskoj, i u Bosni i Hercegovini gdje danas egzistira jedna dominikanska župa (Zenica). Osnovna  zadaća Reda je propovijedanje Božje riječi te spašavanje duša kroz njihovo obraćenje pa su često i nazivani  „Domini canes“ tj. Božji psi ili Gospodnji goniči zbog upravo te njihove fascinantne, borbeno gorljive požrtvovnosti, odanosti i posvećenosti vjeri i misiji. Članovi reda su redovnici, redovnice, kongregacija aktivnih sestara te laička bratstva (trećoredci), obučeni i sa obilježjima u crno-bijeloj boji kao odraz čistoće, nevinosti, poslušnosti, skromnosti, poniznosti. Veliki su štovatelji Blažene Djevice Marije, te su uz krunicu kao najvažnije „oruđe“ protiv sotone proširili i druge molitve koje su kasnije postale i službene molitve crkve, a spjevali su Joj i brojne predivne pjesme kako bi Ju proslavljali. Red propovjednika je dao četiri pape, mnoge kardinale i svece poput sv. Tome Akvinskog, sv. Katarine Sijenske itd., a pokrenut je i postupak za proglašenje svetim prvog hrvatskog blaženika bl. Augustina Kažotića. Ove godine je proslavljeno i 800 godina postojanja Reda propovjednika kao postojano svjedočanstvo Istine i Svjetlosti. 

Opširnije u mjesečniku Hrvatske novine broj 39 strana 6