Došašće i Božić

 Poštovani čitatelji, mene a tako vjerujem i vas, vežu mnoge dječje i mladenačke uspomene a u srcu se bude posebni osjećaji dok se sjećamo vremena došašća. Najčešće mi se misao vraća na mise zornice s adventskim pjesmama u kojima su uz škripu snijega pod nogama na snijegom posutoj prtini, odjekivale pjesme dok smo zajedno koracali do župne crkve radosni što smo pobijedili lijenost i svaki slatki san te sretni pošli na zornicu a nakon nje u školu.

Prijatelji dragi, vrijeme Došašća je vrijeme iščekivanja. Vrijeme je to dolaska Isusa Krista, Sina Božjega u našu ljudsku povijest. 

Došašće je i vrijeme u crkvenoj godini kada se mi kršćani intenzivnije pripremamo za svetkovine Božića i Bogojavljenja. 

U Došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Krista Spasitelja - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na koncu vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. 

I nije to sve, u Došašću nam je dano iskusiti i čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, kao i ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja. Međutim, Došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni jer Krist dolazi kao sudac koji će svakome suditi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore.

Druga nedjelja Došašća, u Evanđelju po Mateju, pred oči stavlja lik Ivana Krstitelja, Isusova preteče. Ivan Krstitelj živio je u vrijeme velikih imena – Tiberije Cezar, Poncije Pilat, Herod, Filip, veliki svećenici Ana i Kajfa – a u biti tako malih ljudi. 

Ivan je s malo riječi, a nadasve svojim primjerom, pozivao na obraćenje i na spreman doček Isusu. Ljudi su slušali, nadali se i nastojali živjeti kako ih je Ivan upućivao.

Evanđelje druge nedjelje Došašća otvara nam vrata nade i osvjetljava put kojim bismo trebali ići. Nema nade bez vjere!

Treća nedjelja također poziva na obraćenje. Ivan Krstitelj, tamo u pustinji, poziva na obraćenje, na promjenu života i tvrdi „Svako će tijelo vidjeti spasenje Božje“. 

 A četvrta nedjelja – Evo službenice Gospodnje ukazuje na skori dolazak Božića. Do Božjeg utjelovljenja. Najveća i najradosnija vijest, čija jeka traje do današnjih dana. Bog ostaje sebi vjeran. Dolazi neprimjetno, ovijen velom šutnje. Za svoj susret sa Zemljom  izabire Nazaret, malo i zagubljeno mjesto. Bog, beskrajno daleki ali i svemogući Bog!

Krenimo sretno i radosno u Božić!

Pitanje slijedi: gdje smo mi u cijelom ovom događaju? Gdje nam je srce? Da, što je s nama? Obratimo se, promijenimo se i odlučimo ići putem gdje grijeh gubi bitku s našom vjerom u budući istinit i pravedan život. Stoga, pođimo zajedno sretno i radosno u Božić! Znam, pitamo se, kojim putem krenuti i što prije učiniti? Mučimo se. I ništa mukom ne rješavamo. Stoga predlažem: odložimo svoje brige na trenutak. Uljepšajmo svoj dom, a onda krenimo zajedno s mudracima. Krenimo ugrađivati sebe u mir Betlehemske noći. Bez straha uđimo u svoj Betlehem. Tu ćemo naći svoj mir. Tu je dubina i naše zvjezdane noći. Pokušajmo svom dušom slijediti zvijezdu koja vodi do Djeteta Isusa.

Uputimo se i tražimo sklonište s Marijom i Josipom. Tražimo štalicu. Hod je naporan i dug, a vrata srdaca i moćnika i ove naše Zemlje su zatvorena, a gluhoća kronično prisutna. Misterij Utjelovljenja i misterij zla u vrijeme Heroda baš kao i danas, usko su povezani. Isus, Novorođena Svjetlost, suprotstavlja se mračnoj i kobnoj moći grijeha u svoje vrijeme, a i danas po onima koji podižu svoj glas za one najpotrebnije, najsiromašnije, rubne i neprepoznate u ovom društvu! Stoga, pokušajmo Isusu otvoriti prostor svoje obiteljske hladne štalice. Dopusti da se Dijete Isus rodi u dubinama i naše spilje. Osvijetlimo je. Zagrijmo je i primimo Mariju i Josipa, mi siromašni, a opet srcem i ljubavlju bogati. Proboravimo hladnu noć s Djetetom, Marijom i Josipom.

Osjetimo miris slame. Osluškujmo tišinu štalice. Promatrajmo zvijezdu prethodnicu. Pozovimo pastire i poklonimo se Djetetu. Promatrajmo u dubinama svoje duše Novorođeno Dijete Isusa. Dijete koje iz naših hladnih jaslica pruža prema tebi, meni i cijelom svijetu svoje nježne ručice. Smiješi se i smiješkom poručuje ono što će kasnije izgovoriti s križa Čovjek Isus: „Dođite k meni, svi vi koji ste umorni, opterećeni, koji trpite i koji padate pod teretom križa, grijeha i neopraštanja!“

Prijatelji, ovo je i naša noć. Ovo je i naša prilika. Odgovorimo na Djetetov zov! Odazovimo se poput siromašnih pastira, uđimo i mi u polje Betlehema. Pogledajmo svjetlost neba. Čujmo radosnu vijest anđela. Odazovimo se na poziv i s anđelom recimo: „Hajdemo u Betlehem!“ Neka nam to bude početak hoda i korak do Isusa! I kroz radost Božića, poštovani i dragi prijatelji, želim vam svima sretan, blagoslovljen i radostan Božić!

A za kraj darujem vam za Božić i jednu pjesmu iz knjige Nikad nisi sam!

 

EMANUELE !

  

I ovog  Božića želiš  me posjetiti 

TIHO - NEČUJNO…

Ti želiš svojom toplinom ogrijati hladni prostor

moje  ŠTALICE…

Molim Te!

učini to u meni

u sestri

bratu pored mene

učini to u nama siromasima

da bismo svi mogli osjetiti

puninu BOŽIĆNE RADOSTI

U TEBI O EMANUELE !