Piše: Zlatko Ifković
Svoju kandidatura Tomislav Žigmanov za trećeg predsjednika u svoj povijesti „Za dostojanstvo i ravnopravnost Hrvata u Vojvodini/Srbiji“ iznio je izaslanicima XIII. redovita skupština DSHV-a koja se temelji na načelima i programskim ciljevima o svijesti i odgovornosti predsjednika DSHV-a „ Svjestan sam odgovornosti predsjednika DSHV-a, a Ona proilazi iz činjenice da je DSHV-e od osnutka bio i do danas je ostao najvažniji stožer politički angažiranih Hrvata u Vojvodini te njihov najutjecajniji čimbenik. Riječ je o poltičkoj stranci kojoj se imaju zahvaliti brojna postignuća. I informiranje i obrazovanje na hrvatskom jeziku, kao i službena uporaba hrvatskog jezika.
DSHV-e je politička stranka koja je prepoznavana kao kao integrativni, suradnički čimbenik s drugim institucijama i organizacijama Hrvata u Vojvodini. Zajednica koja očekuje istu vrstu aktivnosti ne samo od hrvatskih institucija i organizacija, nego i od pojedinaca, a osobito oni koji su pasivni promatrači ili malodušni za pitanja boljitka naroda kojem pripadaju. Stoga sam slobodan pozvati i njih-dođite učlanite se u DSHV-e kako bi smo bili zajedno. Ovaj poziv važi osobito za mlade-budućnost ne samo da pripada vama, već uveliko ovisi od vas.
Istakao je da će biti predsjednik kontinuiteta. „Prije svega, kontinuitet se ima odnositi na političku angažiranost za dostojanstvo Hrvata u Vojvodini i političko djelovanje za njihovu ravnopravnost. A ostvarivanje takvih političkih ciljeva, do sada je, i nadalje će podrazumjevati isključivo demokratska sredstva i demokratske metode. Kada je riječ o dostojanstvu Hrvata u Vojvodini nastavit ću se dosljedno zalagati da ne trpimo akte diskriminacije, već da kao Hrvati u vlastitom dostojnstvu budemo tretirani kao i drugi građani Srbije. To je temeljni preduvjet za političku slobodu Hrvata u Vojvodini. Ne želimo imati vanjske prisile u vanjskom djelovanju od nositelja moći, već takve koji omogućavaju pozitivno samoodređenje građana hrvatske nacionalnosti u Srbiji. Ovo je aktualno ne samo kada je u pitanju bunjevačko pitanje. Hoćemo jednostavno biti građani Srbije jadnaki u priznanju sa svima drugima.
To vrijedi kako na nacionalnoj razini, tako i na regionalnoj i u svim lokalnim zajednicama u kojima Hrvati žive. Posebno ću insistirati da se to ostvari u sredinama u kojima je bilo etnički motiviranog nasilja i etničkog čišćenja 1990-tih, što mora imati za posljedicu memoriranje hrvatskih žrtava iz tog razdoblja.
Gradimo našu budućnost zajednički, pozitivno
Kandidat za trećeg predsjednika DSHV–a u njegovoj povijesti Tomislav Žigmanov iznoseći svoj program na skupštini subotičke Podružnice je između ostalog je rekao Hrvati u Srbiji žele biti ravnopravni sa drugim građanima: "Našim djelovanjem, hrabrim i odlučnim moramo nastojati da se promjeni naš položaj, da kažemo svima da proces europskih integracija čemu je DSHV-e uvijek kontinurano, stalno težio i davao obole i prinose. Želimo biti jednaki u dostojanstvu sa svim građanima, Srbija ako želi pristupiti EU na tome će morati poraditi. Mi želimo biti ravnopravni građani, gdje svoju lojalnost nedvosmisleno iskazujemo na svakom koraku, iz toga crpimo našu težnju da budem ravnopravni. U svim segmetima u svakodnevnom života želimo da dijelimo iste mogućnosti. Želimo da se naši stari i mladi zapošljavaju u državnoj administraciji, gdje nas nigdje nema. Želimo biti dionici u donošenju odluka što sada nismo, želimo biti dionici u gospodarskom razvoju. U naseljima, mjestima, gdje Hrvati tradicionalno većinski žive manje je urađena infrastrktura nego u drugim mjestima.
Mi hoćemo težiti, uspostaviti ravnopravnost sa svim pripadnicima naše zajednice. Svjesni smo naravno da će to biti teško jer su Hrvati mala zajednica, naša teritorijalna disprezija je velika. Postoje nesuglasice unutar zajednice. Mi moramo biti ono što je DSHV-e uvijek bio, integrativni čimbenik. Stoga trebamo otvoriti prostor za dijalog sa Crkvom, ostvariti suradnju sa kulturno umjetničkim društvima, uspostaviti suradnju sa našim gospodarstvenicima i poljoprivrednicima. Okrenuti se mladima, njih uključiti, privesti. Jedino tako ćemo osigurati ono što je do sada osiguralo dosadašnje vođstvo da je DSHV-e uvijek imao stalnu kontnuiranost političkog djelovanja.
Mi ćemo, to manje ili više uspješno uspjeti ukoliko budemo gradili zajedništvo. Ako stvorimo klimu da je svatko onaj ko želi doprinjeti boljitku zajednice je dobro došao. Ukoliko ne budemo gledali što svaki susjed radi i što je zasijano na njegovoj njivi. Ukoliko naše dvorište i naš prostor budemo zajedno uređivali. Mi, uz različitosti i sva svoja nesuglasja moramo biti zreli. Ne obazirimo se što tko govori, nego što tko radi. Ne obazirimo se na one koji žele stalno upačivati prstom kako su Hrvati u Srbiji nesposobni, kako smo mi zajednica koja se samo svađa. Već gradimo našu budućnost zajednički, pozitivno, međusobno otvoreni, u povjerenju, kako bi oni koji dolaze iza nas baštinili više nego što smo mi imali.“
Sada kada je poslije 12 godina DSHV–e dobio novog predsjednika i kada je poslije 15. godina najjača i najbrojnija podružnice DSHV-a dobila novu predsjednicu, ako se budu držali programa za koje su dobili potporu, i oni, i svi izabrani dužnosnici, možemo očekivati ostvarivanje političkih prava i građenje zajedništva zajednice. No biti će kao i uvijek onih koji misle da mogu i znaju bolje, ali samo to provode riječima, ili dok su u kavani uz kavu.
Našem narodu je dosta onih koji Sebe smatraju jedino vrijednim i poštenim i onih koji nisu pokazali odlučnije korake radi ostvarivanja interesa i prava Hrvata u Srbiji. On želi ljude od riječi i djela.