KATOLIČKO DRUŠTVO ,,IVAN ANTUNOVIĆ“ iz Subotice, priređuje književnu večer uoči Dužijance 2016., koja će biti posvećena životu i djelu Bele Gabrića i Milana Asića. Književna večer će se održati u četvrtak, 11. kolovoza/avgusta 2016. u 19 sati, u prostorijama HKC „Bunjevačko kolo“, na adresi Preradovićeva 4.
Priređivanje književne večeri su pomogli: Grad Subotica i Hrvatski Caritas
Bela Gabrić, pisac i kulturni djelatnik (Subotica, 10. III. 1921. – 4. VIII. 2001.). Nakon Nadbiskupijske klasične gimnazije u Travniku, maturirao je na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu, a književnost, hrvatski jezik i povijest diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1950. Najprije je srednjoškolski profesor u Subotici, a potom bibliograf u subotičkoj Gradskoj knjižnici. Od lipnja 1972. do prosinca 1973. bio je utamničen u Srijemskoj Mitrovici, a do umirovljenja 1984. bibliotekar je u subotičkom Gradskom muzeju. Sudjelovao je u društvenom i kulturnom životu svoga zavičaja kao član različitih odbora.
Prvi opsežniji članak napisao je u povodu smrti A. Kokića 1940. Pisao je za Marulić (1970., 1981.), Crkvu u svijetu (1990.), Svetu Ceciliju (1988.) i dr. S Antom Pokornikom objavio je knjigu Bunjevačke kraljičke pisme.
Bio je aktivni član mnogih hrvatskih udruga u Vojvodini i član Katoličkog društva Ivan Antunović. Za zasluge na području duhovne kulture prof. Bela Gabrić je primio od pape Ivana Pavla II. priznanje Pro Ecclesia et Pontifice (1990.). Počasnim građaninom Subotice imenovan je 2000. godine. Hrvatsko društvo za pomoć učenicima nosi njegovo ime.
Milan Asić, hrvatski skladatelj i dirigent (Zagreb, 23. VIII. 1917. – Subotica, 19. X. 1986.). Diplomirao kompoziciju (K. Odak) i dirigiranje (F. Lhotka) 1943. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je glazbeni urednik Radio Zagreba, a potom djelovao kao dirigent u Novom Sadu te kao ravnatelj Opere i Filharmonije u Subotici. Bio je i glazbeni voditelj kazališta Komedija u Zagrebu (1955–1957.) Pisao je vedru glazbu za kazalište, orkestralna i vokalno-instrumentalna djela, scensku glazbu, zabavne melodije. Kao skladatelj oslanjao se na pučki melos. Posebno mjesto u Asićevu opusu su skladbe nastale u suradnji sa subotičkim katedralnim zborom Albe Vidaković, koje čine duhovne i svjetovne skladbe, nastale za obilježavanje proslava među Hrvatima u Bačkoj.