Piše: sestra Augustina Barišić
Korizma je vrijeme koje nas poziva da postanemo bolji i drugačiji
Dragi čitatelji i prijatelji, znamo da je korizma vrijeme crkvene godine u trajanju od 40 dana. Započinje na Čistu srijedu ili Pepelnicu i traje do Velikog Četvrtka.
Trajanje korizme kroz četrdeset dana nadahnuto je sjećanjem na četrdeset dana koje je Isus proveo u pustinji, Mojsije na Sinaju a Ilija na Horebu. A latinska riječ quadragesima, označava četrdesetnicu, što govori o razdoblju od četrdeset dana prije Uskrsa. Ujedno je to i priprema za pashalni misterij. Liturgijska boja je ljubičasta. A dobro je spomenuti i još neke liturgijski važne detalje. Ne sviraju orgulje i druga glazbala. Pod Euharistijskim slavljem se ispušta aleluja i Slava. Ne ukrašavaju se oltari i crkva.
Međutim, korizma kakvu mi danas prakticiramo je uspostavljena i nadahnuta brigom kako bi se što bolje pripravljalo na uskrsne blagdane. A potrebno je znati i to da je Nicejski koncil (325.) bio prvi koji je spomenuo takvu pripravu kao i mnoga svjedočenja o tome koja su obilovala u IV. stoljeću. Ta svjedočenja, rekla bih, donekle su i osobna iskustva Euzebija iz Cezareje, sv. Atanazija, sv. Ćirila Jeruzalemskog, te Koncila u Laodiceji i sv. Epifana. A kako sam Uskrs i uskrsne svečanosti nadilaze sve druge liturgijske blagdane po svojoj važnosti, dakako da se itekako za taj blagdan trebalo posebno i dobro pripraviti u čistoći i ozbiljnoj pokori kako bi svaka osoba misterij Uskrsa mogla osobno doživjeti i trajno kroz život usvajati krepost Uskrsa.
A da bismo što dublje i osobnije doživjeli korizmu bilo bi dobro bar neko vrijeme povući se u samoću pustinje, gdje bi i osobno doživjeli intenzivnije svoju povezanost s Ocem. Dopustimo da nas bar u dane korizme naša osama toliko zahvati nebeskim stvarnostima da nam božanska jasnoća natapa dušu, hrani i podržava napore i sile našega tijela. Dobro je pozvati Isusa u svoj život. Sjedinimo se s Isusom u misteriju svete korizme. Pripremimo se i uđimo sa Isusom i u misterij Isusova križa. Stoga preostaje da se u ovoj korizmi predamo potpuno u službu Bogu jer korizma je vrijeme najčišćeg i najsavršenijeg kršćanskog života ali i razdoblje duhovne borbe, razdoblje čišćenja i duhovnog nadnaravnog rasta. Posvećena je čišćenju srdaca. Stoga nije loše usvojiti i preporuku svetog Benedikta koji kaže da korizmena praksa zahtijeva potpuno udaljavanje od poroka. Dok sveti Augustin, kroz iskustvo svoga života, upozorava da je dobro odreći se onoga što je dopušteno da ne padnemo u osjećaj pretjerane krivnje. Stoga je dobro iskoristiti i mogućnosti svete ispovijedi kroz vrijeme korizme, kao i mogućnost posta, jer postom krotimo poroke i postajemo gospodari tijela.
I još jedna jako važna činjenica, a ta je - oprostite i bit će vam oprošteno!
Stoga se s pravom još jednom pitajmo koliko smo svjesni vremena u kojem živimo? Jesmo li svjesni kojom brzinom „lovimo“ vrijeme a ono „lovi“ nas?(!) Dok razmišljam o prolaznosti vremena čini mi se kako vrijeme prolazi brzinom „munje“! Munja u tami zasja svom jačinom, osvijetli put, proleti i nestane a posljedice se ipak negdje dogode i ostave svoj trag. Najčešće negativan. A mi? Kako se oslanjamo na svoje vrijeme? Dođe li i prođe mimo nas, baš poput munje. Psihoanalize često donose kako najčešće nismo svjesni brzine prolaznosti vremena. A mi u vremenu i s njime ostajemo isti i slabo se mijenjamo na bolje. Zašto? Upravo zato jer nas se tiču i naše traume života koje ipak ostavljaju svoj trag poput munje koja pali, puca ili ubija, što znači da često u svakodnevnim situacijama pucamo, bacamo munje i ostavljamo trag kako pozitivan tako i negativan. Stoga potrebno je stati na „loptu“ i pitati se gdje smo? Baš to! Jer vrijeme koje nam prethodi je upravo vrijeme pogodno za zaustaviti se i učiniti nešto za sebe. Učiniti nešto za svoju dušu pa i tijelo. Dakle, korizma je vrijeme koje nas poziva da postanemo bolji i drugačiji. Poziva na novi život! Zato, poštovani čitatelju pokušajmo čuti poruku, osmisliti i usvojiti ju!
Dakle, pripremimo se za pashalni misterij života uz radost Uskrsa kojeg iščekujemo. Neka vrijeme korizme bude plodno. Neka i naše dubine procvjetaju čistom radošću. I neka se i u nama, nakon naše korizme, dogodi Uskrs!
A za kraj zahvalimo dobrom Bogu svojim riječima kako bi nas prepoznao i u našim korizmama.
Recimo: „Gospodine, zahvaljujem Ti što me voliš. Zahvaljujem Ti za način na koji me voliš. Molim Te nauči me kako uzvratiti ljubav? Zahvaljujem Ti na životu unatoč svim ranama. Zahvaljujem Ti što sam uopće stvoren. Zahvaljujem Ti za život i ljubavi, jer ljubav daje životu smisao. No Gospodine, ne znam kako voljeti. Mogu Ti se samo predati, pa da Ti voliš kroz mene. Ponekad to čak izgleda kao da je slučajno. Sve što mogu je reći da, odlučiti, a Ti ćeš mi pokazati put. Gospodine, malen sam i samo sam čovjek, a zadatak tako velik i toliko je puno ljudi koje mi šalješ. Zaboravio/la sam kako voljeti. Ne znam kako voljeti sve te ljude. Ne znam kako voljeti Tebe. Ponovno stavljamo svoje živote i svoje pozive u Tvoje ruke i tražimo Te da živiš u nama i kroz nas. Tražimo Te da nam pomogneš da se ne bojimo kamo će nas ta ljubav odvesti i molimo zajedno u Isusovo ime. Amen.“
Mir vama dragi čitatelji!